Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-152/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. P. iz Z., K. ulica 48, OIB: ….., koga zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u O. društvu Š. i G. u Z., Š. 19/I, protiv ovršenika V. I. O. d.o.o. Z., F. 1, OIB: ……, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2069/2024-2 od 5. lipnja 2024., 9. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja I. P., ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2069/2024-2 od 5. lipnja 2024. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe ovrhovoditelja odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbacuje se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja podnesen sudu dana 27. svibnja 2024., kao nedopušten."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj, pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati prijedlog za ovrhu i zahtjev za naknadu troškova postupka, ili, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe kako u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da se radi o ispravi a na temelju kojih se može od FINA-e zatražiti izravna naplata te odbacuje prijedlog za ovrhu kao nedopušten, obzirom da ovrhovoditelj nije priložio potvrdu FINA-e da se na temelju predmetne isprave nije mogla provesti naplata preko FINA-e. Pobijano rješenje je nezakonito jer je sud pogrešno zaključio da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na računima ovršenika, što nije točno, obzirom da je evidentno kako je prijedlog za ovrhu podnesen u odnosu na pokretnine ovršenika, a ne u pogledu računa ili novčanih sredstava ovršenika. Stoga je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem primijenio pogrešnu odredbu Ovršnog zakona te nije smio odbaciti prijedlog za ovrhu, već ga usvojiti i donijeti rješenje o ovrsi.

3. Žalba je osnovana.

4. Naime, iz spisa predmeta slijedi da je ovrhovoditelj, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-556/2023-2 od 5. veljače 2024., podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 47,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama i troškova ovršnog postupka.

5. Pobijanim je rješenjem sud prvog stupnja odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja kao nedopušten, pozivom na odredbe čl. 284., 211. i 209. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – u daljnjem tekstu : OZ), držeći da ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom iz čl. 284. st. 1. OZ na temelju koje se može zatražiti izravna naplata odnosno da isti nije dostavio dokaz da nije bilo moguće provesti izravnu naplatu putem FINA-e.

6. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ na bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Odredbom čl. 209. st. 1. OZ propisano je temeljem kojih se ovršnih isprava može tražiti izravna naplata kada se radi o ovrsi na novčanoj tražbini po računu, a to ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, su;

ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine. Odredbom čl. 211. OZ propisano je da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. toga Zakona na temelju kojih se može od FINA-e zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko FINA-e, o čemu će FINA izdati potvrdu.

7.1. Nadalje, izvansudsku ovrhu propisuje odredba čl. 284. OZ, koja u st. 1. određuje da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe.

8. Stoga bi u smislu odredbe čl. 284. st. 1. OZ ovrhovoditelj mogao izravno od FINA-e zatražiti provedbu samo onog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, što ovdje nije slučaj jer je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke predložio donošenje rješenja o ovrsi na pokretninama ovršenika (dakle, ne na novčanoj tražbini po računu ili ovrsi općenito na imovini ovršenika).

9. Slijedom navedenog, pogrešno je, ocjeni ovog suda, pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju može primijeniti materijalno pravo iz čl. 211. i 284. st. 1. OZ i da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja kojim je prijedlog za ovrhu odbačen.

10. Naime, ovrha na pokretninama provodi se njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje sudu, ovrhovoditelju ili trećoj osobi, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, kako je to propisano odredbom čl. 136. st. 1. OZ, dok je prema odredbi čl. 133. st. 1. istog Zakona za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na pokretninama i za provedbu te ovrhe mjesno nadležan sud na čijem se području, prema naznaci u prijedlogu za ovrhu, one nalaze.

11. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

12. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavljeno je da se odluči u konačnoj odluci (po čl. 166. st. 3. ZPP).

Zadar, 9. rujna 2024.

Sutkinja

Sanja Dujmović