REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-786/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja D.Ž. iz B.M., OIB: …., zastupanog po punomoćniku S.H., odvjetnici iz O…, protiv tuženika R.A. d.d. Z., OIB …., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. Z.., po odvjetnici M.V., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24.7.2024. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, 9.9.2024.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem ….., od dana 18. 07. 2006. godine, potvrđen kod javnog bilježnika L.P. iz O…, pod brojem: OU-…., dana 19.07.2006. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 25.273,00 (dvadesetpettisućadvijestosedamdesettri švicarskih franaka) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja".

II/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem …., od dana 18. 07. 2006. godine, potvrđen kod javnog bilježnika L.P. iz O…, pod brojem: OU-…., dana 19.07.2006. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća".

III/. Nalaže se tuženiku R.A. d.d. Z…, OIB …., tužitelju D.Ž. iz B. M, OIB…., zbog ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplatiti iznos od 2.875,97 EUR ( slovima: dvije tisuće osamsto sedamdeset pet eura i devedeset sedam centi) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena

a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

na iznos od 1,51 EUR od 31.08.2006. pa do isplate

na iznos od 1,67 EUR od 30.09.2006. pa do isplate

na iznos od 1,31 EUR od 31.10.2006. pa do isplate

na iznos od 0,20 EUR od 30.11.2006. pa do isplate

na iznos od 5,35 EUR od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 8,83 EUR od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 11,27 EUR od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 12,48 EUR od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 5,84 EUR od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 6,70 EUR od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 2,86 EUR od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 0,11 EUR od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 1,28 EUR od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 3,25 EUR od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 3,46 EUR od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 2,16 EUR od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 5,63 EUR od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 8,49 EUR od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 12,43 EUR od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 11,99 EUR od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 17,22 EUR od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 16,70 EUR od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 18,90 EUR od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 34,90 EUR od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 32,13 EUR od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 42,40 EUR od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 39,46 EUR od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 34,44 EUR od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 46,49 EUR od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 61,75 EUR od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 51,78 EUR od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 55,97 EUR od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 51,79 EUR od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 53,14 EUR od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 73,66 EUR od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 76,17 EUR od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 93,51 EUR od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 85,49 EUR od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 1.883,25 EUR od 09.09.2011. pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

IV/. Nalaže se tuženiku R.A. d.d. Z…, OIB …., tužitelju D.Ž. iz B.M., OIB…., naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.581,81 EUR ( slovima: tisuću petsto osamdeset jedan euro i osamdeset jedan cent) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 9.9.2024. godine pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj ….. kojim tuženik kao kreditor stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.273,00 CHF , obračunatoj prema srednjem tečaju banke za CHF, važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se navedenim Ugovorom obvezao tuženiku iznos kredita plaćati u mjesečnim anuitetima, uz redovnu kamatu koja je čl. 2. predmetnog Ugovora određena kao promjenljiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20 % godišnje. Tuženik je jednostranom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja pa je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan. Tuženik je mijenjao visinu anuiteta i kamatne stope sukladno svojoj odluci, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Z… broj P-…. od 4. srpnja 2013.godine koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-…. od 13. lipnja 2014. s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv drugostupanjskih presuda.Tužitelj se također poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-…. od 14.6.2018. kojom je utvrđena ništetnost ugovornih

odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te tuženik u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je pravomoćnim presudama VTS RH utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.9.2003. i 31.12.2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.1.2004. i 31.12.2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbe članka 81., 82. i 90. te 96. i 97. i 138. a. Zakona o zaštiti potrošača, kao i na odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu i naložiti tuženiku da tužitelju isplati određeni novčani iznos s osnova preplaćenih kamata i valutne klauzule, te da mu naknadi prouzročeni parnični trošak, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika istakao je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva, uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 27.6.2006. i ovjeren od strane javnog bilježnika L.P. iz O… dana 19.7.2006. ( list 10-16 spisa i list 59-65 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( od lista 17-33 spisa, list 66-68 spisa, 72-75 spisa i list 100-105 spisa), uvidom u rješenje ovog suda od 13.12.2021. ( list 108-110 spisa), uvidom u rješenje Županijskog suda u R.., posl.br. Gž-….. od 21.1.2022. ( list 139-143 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 19.9.2022. ( list 204-205 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Financije LB d.o.o. od 6.11.2022. ( list 213-222 spisa), uvidom u ispravak nalaza i mišljenja vještaka od 8.2.2024. ( list 232-233 spisa), saslušanjem vještakinje L.B. na ročištu od 24.7.2024, te saslušanjem tužitelja D.Ž.( list 282-283 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 27.6.2006. i ovjeren od strane javnog bilježnika L.P. iz O.. dana 19.7.2006. ( list 10-16 spisa i list 59-65 spisa) sud je utvrdio da je tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od kunske protuvrijednosti CHF 25.273,00 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Ugovorena je redovna kamata od 5,20 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca za kupnju novog vozila marke Opel. Točkom VII Ugovora o

kreditu određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

5. Rješenjem ovog suda posl.br. P….. od 13.12.2021. ( list 108-110 spisa) odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan. Rješenjem Županijskog suda u R.., posl.br. Gž-…. od 21.1.2022. potvrđeno je navedeno prvostupanjsko rješenje.

6. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( od lista 17-33 spisa, list 66-68 spisa, 72-75 spisa i list 100-105 spisa),uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Financije LB d.o.o. od 6.11.2022. ( list 213- 222 spisa), uvidom u ispravak nalaza i mišljenja vještaka od 8.2.2024. ( list 232-233 spisa) te saslušanjem vještakinje L.B. na ročištu od 24.7.2024. sud je utvrdio da je tužitelj tijekom otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 2.875,97 eura.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, a na isti nalaz nakon saslušanja vještakinje punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi, a niti pitanja vještakinji.

8. Saslušanjem tužitelja sud je utvrdio da je isti tijekom 2006. godine odlučio kupiti novi osobni automobil marke Opel te je stoga prvo otišao u auto kuću Opel u O.. i odmah izabrao auto tipa Astra. Izjavio je da želi sklopiti Ugovor o kreditu te su ga iz auto kuće uputili u RBA banku navodeći da oni surađuju sa tom bankom. Tužitelj je nakon toga odmah otišao u RBA banku gdje su već imali pripremljen i napisan Ugovor o kreditu jer im je telefonski javljeno iz auto kuće da će im se on obratiti radi sklapanja Ugovora. Predočen mu je Ugovor koji je pročitao i razumio koliko ga je mogao razumjeti. Vidio je da na ugovoru piše da je glavnica vezana uz CHF valutu te da je navedena promjenjiva kamatna stopa. Nije tražio neki drugi ugovor u nekoj drugoj valuti. Odmah je pristao na sklapanje takvog Ugovora jer nije postojala mogućnost neke druge valute ili kamate. Prva rata mu je bila oko 1.600,00 kuna, a pri kraju otplate kredita rata je otišla do 2.500,00 kuna mjesečno. Ugovor je sklopio na sedam godina. Početna rata od 1.600,00 kuna mu je tada odgovarala s obzirom na visinu njegove plaće koju je primao u Starcu u B.M. Kredit je u cijelosti otplatio prijevremeno. Tužitelj u to vrijeme nije imao otvoren OPG niti je bio član uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva. Tužitelj ističe da ne bi sklopio takav Ugovor o kreditu da je znao da će mu se mjesečne rate toliko povećavati. Njemu je u to vrijeme trebao osobni automobil za osobne vlastite potrebe. Imao je suprugu i jedno maloljetno dijete te im je bio potreban osobni automobil. Ugovor o kreditu ovjerio je kod javnog bilježnika L.P. u O… te mu javni bilježnik nije tumačio ugovorne odredbe. Nikakvo upozorenje mu nije dao već je on samo potpisao ovjeru. Tužitelju je u banci predočen već napisani gotov Ugovor te on nije mogao utjecati na sadržaj ugovorenih i napisanih odredbi. Nitko ga nije upozorio na rizik sklapanja takvog Ugovora o kreditu.

Djelatnik banke mu nije objašnjavao niti tumačio ugovorne odredbe. Tužitelj ističe da je dobivao pisane obavijesti o promjenama kamatne stope te je jednom iz tog razloga i otišao u banku da se raspita da li se što može promijeniti, ali mu je u banci rečeno da nisu moguće izmjene. Osobno je plaćao rate kredita. Bio je u stalnom radnom odnosu te je kredit u cijelosti isplatio nakon šest godina.

9. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju motornog vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

10. Podneskom od 15.7.2024. punomoćnik tužitelja specificirao je tužbeni zahtjev te je sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka predložio da sud donese odluku kojom će utvrditi ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.875,97 EUR s osnova preplate zbog ugovorene valutne klauzule, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove parničnog postupka.

11. Neosnovan je prigovor punomoćnika tuženika da je trebao ukupno preplaćeni iznos umanjiti za manje plaćeni iznos anuiteta, odnosno za negativnu tečajnu razliku. Naime, prema stavu Vrhovnog suda RH izraženom u presudi Rev-…. od 18.12.2023. u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. " potplaćenim iznosima", odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

12. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z… broj P-…... od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o

zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke,

a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena

promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-….. od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-….. od 14. lipnja 2018. godine.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev -…… od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s

obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, a u odnosu na preplatu po osnovi ugovorene valutne klauzule. Naime, kolektivnom tužbom prekinuta je zastara, a restitucijski zahtjevi zastarijevaju pet godina nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu pa tako za tečajnu razliku zastara nastupa 14.6.2023. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 15.7.2021. godine, a tužitelj potražuje samo preplatu po osnovu tečajne razlike i to s obzirom da je punomoćnik tužitelja podneskom od 15.7.2024. povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje po osnovi preplaćene kamate, a ostao kod potraživanja

preplaćenih iznosa po osnovi tečajne razlike. Stoga se ukazuje neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika.

16. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

17. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

18. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

19. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti

drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

20. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane

ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i

propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z…, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda,

nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP- a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti. Sud je odbio dokazni prijedlog punomoćnika tuženika radi saslušanja javnog bilježnika koji je ovjerio predmetni Ugovor o kreditu jer iz samog iskaza tužitelja proizlazi da mu javni bilježnik nije tumačio ugovorne odredbe, a što nije niti njegova dužnost, već je samo izvršio ovjeru, odnosno tužitelj je stavio svoj potpis kod javnog bilježnika radi ovjere Ugovora.

22. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na vezanje valute uz švicarski franak ništetan, jer je isti prosječnom potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

23. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovorena

valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti novčani iznos koji je više plaćen zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate

anuiteta za koje je vezana glavnica CHF. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/, II/ i III/ izreke ove presude.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povreda načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115.ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog aniteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-…. od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 27.5.2022. i 15.7.2024., u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura te troškove zastupanja na ročištima od 19.9.2022. i 24.7.2024. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura ili ukupno 1.000,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 250,00 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, odnosno sveukupno 1.581,81 EUR. Sud nije priznao tužitelju zatražene troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer tužitelj te troškove nije niti platio, a temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23) isti je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Stoga je odlučeno kao u točki IV/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 9.9.2024.

S u d a c :

Suzana

Nađ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

Tužitelju putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika