REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-390/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Branke Ribičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H., ministarstvo, OIB: … zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tuženika I. L., C., . OIB: … zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz B., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj P-60/2024-26 od 2. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, broj P-60/2024-26 od 2. travnja 2024. u pobijanim stavcima I. i II. izreke u cijelosti i dijelu stavka III. izreke u kojem je izvršen prijeboj međusobnih tražbina stranaka.
i
r i j e š i o j e
I. Žalbe tužitelja i tuženika se djelomično uvažavaju, te se ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, broj P-60/2024-26 od 2. travnja 2024. u preostalom dijelu pobijanog stavka III. izreke presude kojim je tuženiku naložena isplata tužitelju iznosa od 5.214,82 eura s pripadajućim kamatama i u odluci o naknadi parničnih troškova iz stavka IV. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučiti će sud prvog stupnja prilikom donošenja konačne odluke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I Utvrđuje se da na dan 03.12.2021. postoji potraživanje tužitelja Republike Hrvatske prema tuženiku I. L., C., OIB: … u iznosu od 21.453,14 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 03.12.2021. g. do 31.12.2022. g., od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do 31.12.2023. g., a od 01.01.2024. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate.
II Utvrđuje se da na dan 03.12.2021. postoji potraživanje tuženika I. L., C., .OIB: … prema tužitelju R. H. prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-85/2017-38 od 28.10.2019., djelomično preinačene odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-525/2019-2 od 11.02.2021. u iznosu od 16.238,32 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 03.12.2021. g. do 31.12.2022. g., od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do 31.12.2023. g., a od 01.01.2024. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate.
III Prebijaju se utvrđene tražbine tužitelja i tuženika iz točke I i II izreke ove odluke, te se nalaže tuženiku I. L., C., OIB: … isplatiti tužitelju R. H., OIB:… na ime razlike tražbine tužitelja koja je preostala nakon izvršenog prijeboja u iznosu od 5.214,82 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.12.2021. do 31.12.2022. g., od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do 31.12.2023. g., a od 01.01.2024. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.220,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja presude tj. dana 02.04.2024. koja se obračunava prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Iako u žalbi nije naznačeno na koju bitnu postupovnu povredu zakona se tužitelj poziva, s obzirom na obrazloženje proizlazi da je žalba podnesena zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer prvostupanjski sud nije odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu tužitelja i nije u izreci odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu novčanog iznosa koji se odnosi na uplatu u II. mirovinski stup za tuženika, iako je u obrazloženju navedeno da je takova odluka donesena. Predložio je da se pobijana presuda preinači uz naknadu tužitelju troškova žalbenog postupka.
2.1. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i zbog odluke o naknadi parničnog troška. Iako je u žalbi naznačeno da se ista podnosi protiv cijele prvostupanjske presude, iz sadržaja žalbe je vidljivo da tuženik ne osporava odluku suda o utvrđenju međusobnih tražbina stranaka i izvršenom prijeboju tih tražbina, već se njegova žalba odnosi samo na kondemnatorni dio pobijane presude, pri čemu tuženik smatra neosnovanim zaključak prvostupanjskog suda da se na konkretnu tražbinu tužitelja ne može primijeniti pravno stajalište Europskog suda za ljudska prava o pitanju mirnog uživanja vlasništva, odnosno da postoji neki doprinos tuženika donošenju ranije po Vrhovnom sudu RH ukinute pravomoćne sudske presude po kojoj je i došlo do isplate novčanog iznosa tuženiku koji tužitelj potražuje podnesenom tužbom, a koji prigovor mirnog uživanja vlasništva je tuženik tijekom postupka istaknuo. Takovi žalbeni navodi upućuju na isticanje bitne povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, s obzirom da tuženik ističe da nije jasno kakav bi bio njegov doprinos donošenju pravomoćne sudske presude, te prvostupanjski sud u obrazloženju presude o istome ne daje jasne razloge. Na temelju i u vezi s tim žalbenim navodima tuženik osporava i pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja pobijane presude, a također osporava i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška, s obzirom da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir omjer uspjeha stranaka u ovom sporu. Tuženik je predložio da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijanu presudu ili da istu preinači uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. U podnesenom odgovoru na žalbu tuženik osporava navode istaknute u žalbi tužitelja koji se odnose na povrat novčanog iznosa iz II. stupa MIO, te predlaže tužiteljevu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.
5. Drugostupanjski sud je analizirajući prvostupanjsku presudu i podnesene žalbe utvrdio da su žalbe stranaka djelomično osnovane i da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju žalbeni navodi upućuju i to zbog toga što sud nije odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu tužitelja upravljenom na isplatu zatraženog novčanog iznosa preostalog nakon izvršenog prijeboja međusobnih tražbina, tako da u izreci prvostupanjske presude nedostaje odbijajući dio odluke, iako se u obrazloženju navodi da je dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbijen. Tužiteljevo žalbeno isticanje o tome da sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 341. ZPP-a mogao smatrati prijedlogom za donošenje dopunske presude, ali budući sud nije donio dopunsku odluku kojom odbija dio tužbenog zahtjeva, ostvarena je naprijed navedena bitna postupovna povreda.
5.1. Isto tako i dio žalbe tuženika kojim se pobija dosuđujući dio prvostupanjske odluke iz stavka III. izreke, je osnovan zbog iste bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je obrazloženje suda u tom dijelu nejasno i u drugostupanjskom postupku se ne može ispitati. Naime, prvostupanjski sud smatra da se na konkretnu pravnu stvar ne mogu primijeniti utvrđenja i pravni stavovi Europskog suda za ljudska prava o pravu na mirno uživanje svog vlasništva izražen u predmetu S. protiv H., odluka o zahtjevu broj 679/2011 od 2. travnja 2015., na koju odluku se pozvao tuženik smatrajući da se radi o identičnoj pravnoj stvari. Prvostupanjski sud je to svoje mišljenje obrazložio time da smatra da se tuženik ne može pozivati na mirno uživanje vlasništva isplaćenog novčanog iznosa zbog toga što postoji doprinos tuženika donošenju pravomoćne presude koja je kasnije ukinuta, jer je prema sudskoj praksi Vrhovnog suda RH mogao znati da mu ne pripada pravo na dosuđena novčana sredstva, što je nejasno obrazloženje, pošto su i sudovi koji su donijeli pravomoćnu presudu koja je kasnije ukinuta, također morali imati u vidu kod donošenja presuda i sudsku praksu u sličnim slučajevima, kao i materijalno pravne propise na temelju kojih je o tužbenom zahtjevu tuženika bilo odlučeno. Iz sadržaja analize citirane presude ESLJP, doprinos pojedinca donošenju odluke na temelju koje je stečen novčani iznos, a time i utjecaj istog na zaključak da li se korištenje tog novčanog iznosa od strane tog pojedinca može smatrati mirnim uživanjem vlasništva, bi se očitovao u tome da li je isti davanjem pogrešnih ili netočnih podataka utjecao na to da pravomoćna presuda koja je kasnije ukinuta bude donesena u sadržaju u kakvom je donesena, a takav doprinos tog pojedinca donošenju presude se prema tome ne može očitovati u tome koji propisi su primijenjeni prilikom donošenja presuda, jer je isto u isključivoj nadležnosti suda koji donosi odluku bez obzira na mišljenja stranaka o pravnoj osnovi njihovih zahtjeva.
6. Na osnovu svega naprijed iznesenog sud drugog stupnja je odlučio, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg su djelomično osnovane žalbe stranaka ukinuti dio prvostupanjske presude u kojem je odlučivano o osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa koji je preostao nakon izvršenog prijeboja tražbina stranaka, kao i prvostupanjsku odluku o naknadi troškova postupka, o čemu će prvostupanjski sud ponovno odlučiti nakon što otkloni uočenu bitnu postupovnu povredu, te eventualno utvrdi i činjenice o kojima ovisi donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, ako se iste ukažu spornima.
7. Žalbe stranaka u preostalom dijelu koji se odnosi na pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na dio prvostupanjske presude kojim je izvršen prijeboj međusobnih tražbina stranaka, nisu utvrđene osnovanima. Žalba tuženika, iako je u istoj naznačeno da se istom pobija prvostupanjska presuda u cijelosti, niti nema obrazloženja o dijelu presude kojim je odlučeno o prijeboju međusobnih tražbina stranaka, te je tim dijelom prvostupanjske presude i prihvaćen prijedlog stranaka da njihove tražbine prestanu egzistirati prijebojem, prema nespornom izračunu visine tih tražbina koji je u spis dostavio tužitelj.
7.1. Naime predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za povrat novčanog iznosa kao iznosa stečenog bez osnove, odnosno na temelju osnove koja je kasnije otpala, koji je ovrhom isplaćen tuženiku, na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Križevcima broj P-292/11 od 10. srpnja 2013., jer je ta pravomoćna presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-256/14 od 21. prosinca 2016. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Prije dovršetka ovog parničnog postupka, ponovljeni postupak sada kod Općinskog suda u Bjelovaru je pravomoćno okončan presudom Pr-85/2017-38 od 28.listopada 2019, djelomično preinačene odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-525/2019-2 od 11. veljače 2021., te je utvrđeno postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, sada u manjem iznosu nego po ranijoj presudi. Tuženik je izjavio da tu svoju tražbinu stavlja u prijeboj sa tražbinom tužitelja u ovoj parnici, a tužitelj se sa tim prijedlogom prijeboja tražbina suglasio, te i dostavio u spis izračun međusobnih tražbina na dan 3. prosinca 2021., sa kojim izračunom se suglasio tuženik, pa je prvostupanjski sud osnovano donio odluku o prijeboju i odlučio kao u pobijanim stavcima I. i II. i dijelu stavka III. izreke, pa prema tome ni tužitelj ni tuženik za podnošenje žalbe protiv tog dijela prvostupanjske presude nemaju pravnog interesa. Posebno nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja o pogrešnom utvrđenju tražbine tužitelja iz stavka I. izreke presude, u pogledu određivanja daljnjih procesnih kamata, jer takova odluka suda nije na štetu tužitelja te on također nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv takove odluke, a osim toga bez obzira na pravilnost utvrđenog tijeka kamata, iznos njegove tražbine utvrđen u stavku I. izreke, zajedno s kamatama je prestao postojati prijebojem, tako da tom odlukom nije oštećen ni tuženik.
8. Zbog svega naprijed navedenog, sud drugog stupnja je djelomično odbijajući žalbe stranaka kao neosnovane, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude, a u preostalom dijelu je nalazeći žalbe djelomično osnovanima, prvostupanjska presuda u dijelu stavka III. izreke i odluci o naknadi parničnog troška u stavku IV. izreke, na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP- a, rješenjem ukinuta i predmet je vraćen istom sudu na ponovni postupak.
9. Na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ovaj sud je ostavio da se o zatraženim troškovima žalbenog postupka odluči prilikom donošenja konačne odluke.
U Požegi, 9. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
