Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-614/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj u kaznenom predmetu protiv okrivljenika G. B., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2., u vezi čl. 51. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-280/2024-7 od 3. rujna 2024., u sjednici održanoj 6. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika G. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je, zbog postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik G. B. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ, na štetu svoje kćeri L. D. i unuka M. D., na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 133. st. 4., u vezi čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP), protiv okrivljenog produljen istražni zatvor koji mu je određen pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kir-392/2024-3 od 3. svibnja 2024. te je posljednji put produljen rješenjem Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Kov-252/2024-9 od 12. lipnja 2024., a koji istražni zatvor mu traje od dana uhićenja, 2. svibnja 2024., pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravovremeno se žali okrivljenik G. B., po branitelju po službenoj dužnosti M. B., odvjetniku u V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba ZKP, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu usvoji žalbu i ukine pobijano rješenje, a podredno da preinači pobijano rješenje na način da prema okrivljeniku primijeni mjere opreza iz čl. 98. ZKP.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti, podneskom broj: KŽ-DO-715/2024-3 od 6. rujna 2024., vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj smatra da ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo na slobodi ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu. Navodi da prvostupanjski sud opasnost od ponavljanja djela temelji na ranije počinjenim kaznenim djelima, a žalitelj ističe da je od počinjenja istih prošlo pet godina te da u razdoblju od tih pet godina nije počinio nikakvo kazneno djelo, što jasno ukazuje na promjenu njegovog ponašanja u smislu usklađenosti sa zahtjevima pravnog poretka. Stoga ističe da nije iskazao visok stupanj upornosti u činjenju kaznenih djela, kao što to tvrdi prvostupanjski sud.

6. Točno je da je okrivljenik pravomoćno osuđen prije pet godina i to presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-197/2019-10 od 10. srpnja 2019., pravomoćna istog dana, radi počinjenja kaznenih djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st.

2. u vezi st. 1. KZ, prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ, nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ i prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. st. 1. u vezi čl. 34. KZ, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz rok kušnje u trajanju od tri godine. Dakle, visoki stupanj upornosti u činjenju kaznenih djela prvostupanjski sud vidi u kriminalnoj količini, a budući je na okrivljenika za sva navedena kaznena djela (njih četiri) primijenjena uvjetna osuda, a on je ponovno, i to nakon nepune dvije godine od proteka roka kušnje, počinio dva kaznena djela prijetnje, sada prema bliskim osobama, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da uvjetna osuda izrečena mu u naprijed navedenom postupku nije utjecala na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela, već je naprotiv počinio dva kaznena djela prijetnje, za koje je već bio pravomoćno suđen. Dakle, riječ je o specijalnom povratniku.

7. Nadalje, žalitelj ističe da mu je istražni zatvor već u dva navrata produljen, a da je njegov unuk, oštećenik M. D., na raspravi 22. srpnja 2024. prihvatio blagodat ne svjedočenja, iz čega je razvidno da od strane oštećenika više ne postoji volja za njegovim kaznenim progonom, niti za produljivanjem istražnog zatvora.

8. Valja napomenuti da se konkretni kazneni postupak ne vodi po zahtjevu oštećenika kao tužitelja, pa naprijed navedeno nije od utjecaja niti na istražni zatvor okrivljenika, a niti na provođenje ovog kaznenog postupka.

9. Osim što žalitelj smatra da ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi na slobodi ponovio kaznena djela ili počinio teža kaznena djela, ističe da se bavi poljoprivredom i da posjeduje vinograde, a da se približava vrijeme berbe. Stoga da je nužna i opravdana potreba da se rješenje o produljenju istražnog zatvora ukine kako bi mogao obaviti poljoprivredne radove koji su mu primarni izvor prihoda, uz mirovinu od koje žive on i njegova supruga.

10. Obavljanje poljoprivrednih radova također nije od utjecaja na produljenje ili ukidanje istražnog zatvora nad okrivljenikom, već je u konkretnom slučaju presudna opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, i nadalje postoji s obzirom na višestruku osuđivanost okrivljenika.

11. Žalitelj ističe da je psihijatrijska vještakinja M. Z.-B. u svom nalazu i mišljenju utvrdila da je on u inkriminirano vrijeme bio smanjeno ubrojiv, što je blaži stupanj krivnje te da stoga očekuje blažu kaznu od kazne koju je predložilo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, budući bi se u protivnom istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne zatvora, što je nedopustivo.

12. Žalitelju valja odgovoriti da sud nije vezan prijedlogom tužitelja o izricanju kazne te može okrivljeniku izreći i strožu i blažu kaznu od predložene, što ovisi o utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima konkretnog slučaja. Smanjena ubrojivost okrivljenika može utjecati na izricanje blaže kazne, ali nije nužno, budući se ne radi o bitno smanjenoj ubrojivosti, koja u pravilu, ali ne i nužno, dovodi do izricanja blaže kazne (čl. 26 KZ).

13. Nadalje, žalitelj ukazuje, ukoliko bi drugostupanjski sud smatrao da i dalje postoje uvjeti za produljivanje istražnog zatvora, da se ista svrha može ostvariti blažom mjerom i to mjerom opreza iz čl. 98. ZKP, zabranom uspostavljanja kontakta i zabranom približavanja L. i M. D. na udaljenost manju od 100 metara ili određivanjem istražnog zatvora u domu sukladno čl. 119. st. 1. ZKP. Pri tome žalitelj ističe da ukoliko mu bude određen istražni zatvor u domu da neće moći obavljati poljoprivredne radove i da će to ugroziti njegove usjeve, međutim da je istražni zatvor u domu za njega ipak povoljniji od daljnjeg produljenja istražnog zatvora budući bi mogao pomagati svojoj bolesnoj supruzi.

14. Razloge zbog kojih se mjera istražnog zatvora ne može zamijeniti mjerama opreza prvostupanjski sud naveo je u točki 8. obrazloženja pobijanog rješenja, od kojih treba naročito istaknuti nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje koja zbog dijagnoze štetne uporabe alkohola kod okrivljenika, uz organski psihički poremećaj početne razine, predlaže da se na okrivljenika primijeni mjera psihijatrijskog liječenja, budući pod utjecajem alkohola postaje agresivan te bi pod utjecajem istog mogao ponoviti kaznena djela ili počiniti kaznena djela kojima prijeti. Istražni zatvor u domu omogućio bi okrivljeniku da dođe do alkohola, a što je očito pogubno za njegovu okolinu.

15. Žalitelj još ukazuje da ima više od 70 godina iz kog razloga nužnost određivanja istražnog zatvora mora biti posebno obrazložena, a što je i posebno obrazloženo u točkama 7.1. i 8. obrazloženja pobijanog rješenja. Naime, okrivljenik je navršio 70 godina života, ali je dobrog zdravstvenog stanja, budući je još u stanju baviti se poljoprivredom i brinuti se o bolesnoj supruzi. Stoga nema zapreke da se istražni zatvor nad njim produlji.

16. Što se tiče bolesne supruge o kojoj se okrivljenik po osobnoj tvrdnji brine, za vrijeme njegovog izbivanja iz kuće o njoj će brinuti njena djeca, koja se za pomoć mogu obratiti Hrvatskom zavodu za socijalni rad.

17. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju je činjenično stanje točno i potpuno utvrđeno te žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.

U Varaždinu 6. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović