REPUBLIKA HRVATSKA
P-4593/2022
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 S. R., S., O.:
…, i pod 2 D. R., A., O.: …, oboje zastupani po pun. M. R. odvj. u T., protiv tuženika Ž. S. A. iz K. S., O.: …, zastupan po pun. H. E. odvj. u K. S., radi utvrđenja uznemiravanja prava vlasništva, na pripremnom ročištu održanom dana 06. rujna 2024. god., u prisustvu tužitelja pod 1 sa pun. tužitelja pod 1 i pod 2 M. R. odvj. u T., i pun tuženika H. E. odvj. u K. S.,
r i j e š i o j e :
I Tužba se odbacuje.
II Dužni su tužitelji pod 1 i pod 2, solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 476,54 Eur.
Obrazloženje
Tužitelji pod 1 i pod 2 su dana 20. prosinca 2022. god., podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja uznemiravanja prava vlasništva,, u kojoj navode da je na nekretnini označenoj kao čest.zem.5410 ZU 1875 k.o. K. S., B. ukupne površine 530 metra četvorna, u naravi kuća 80 m2, dvorište 407 m2 i pomoćna zgrada 43 m2, pravo vlasništva upisano na ime tužitelja pod 1) za 1/2 i na ime tužitelja pod 2) za 1/2.
Na nekretnini označenoj kao čest.zem. 5412 ZU 2840 k.o., K. S., G. B., ukupne površine 222 metra četvorna, u naravi dvorište 192 m2, pomoćna zgrada 17 m2 i spremište površine 13 m2, pravo vlasništva upisano je na ime tuženika u cijelosti.
Na nekretnini označenoj kao čest. zem. 5410 K.O. K. S. u posjedovnom listu broj 1875 kod DGU, I. za katastar
nekretnina K. S., kao posjednici su upisani tužitelji pod 1) i 2) za po 1/2 svatko od njih, a na čest.zem.5412 k.o. K. S. u posjedovnom listu broj 2840 kod DGU I. za katastar nekretnina K.
S., kao posjednik je upisan tuženik u cijelosti.
Nekretnine parničnih stranaka odijeljene su betonskim zidom koji se nalazi na zapadnom dijelu čest.zem.5410 k.o. K. S. dužine 22 metra, visine 0,50 metra i širine 0,20 metra. Predmetni betonski zid izradio je pred više od 50 godina pravni prednik tužitelja na nekretnini koja je prije nove izmjere nosila katastarsku oznaku čest.zem.1695 k.o. K. S.. Nekretnina tuženika je prema ranije važećoj geodetskoj izmjeri bila označena kao čest.zem.1694 k.o. K. S..
Tuženik tvrdi da predmetni betonski zid nije vlasništvo tužitelja, već njegovo isključivo vlasništvo iz razloga što, prema njegovom mišljenju pripada čest.zem.5412 k.o. K. S.. Tuženik je u prigodi obnove i preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. K. S., bez znanja i suglasnosti tužitelja, jednostranom izjavom
"prijavio" pogrešan podatak o pripadnosti izgrađenog zida tlocrtne površine 4,40 metara četvornih, njegovoj parceli. Takav pogrešan podatak je prihvaćen od strane GZ u S. i ucrtan u katastarski plan DGU.
Tužitelji navode da imaju pravo na zaštitu od uznemiravanja temeljem članka 167.st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" broj
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 ,152/14,81/15 i 94/17 ).
Tužitelji nadalje navode da imaju pravni interes za podnošenje ove tužbe, te predložili sudu dostavu tužbe na odgovor tuženiku, izvođenje dokaza i donošenje sljedeće presude;
"Time što je tuženik neutvrđenog dana za potrebe obnove i preoblikovanja za k.o. K. S. jednostranom izjavom dao pogrešan podatak da bi betonski zid dužine 22 metra, visine 0,50 metra i širine 0,20 metra, tlocrtne površine 4,40 metara četvornih, bio izgrađen i time pripadao nekretnini označenoj kao čest. zem. 5412 ZU 2840 k.o. K. S. u cilju prisvajanja navedenog betonskog zida, što je i prihvaćeno od strane DGU, tuženik je bespravno uznemirio
tužitelje u vlasništvu čest.zem. 5410 upisane u ZU 1875 k.o. K. S.“
U odgovoru na tužbu od 11. siječnja 2024. god., tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima i nezakonitima. Tuženik drži da su u odnosu na upise u zemljine knjige i katastar točka I i II tužbe nesporni, ali ostatak historijata tužbe je u cijelosti neosnovan. Uzgredno, ističe kako je sami pravni interes i intencija ovako postavljenog tužbenog zahtjeva nejasan i upitan u svom pravnom cilju, pa se prije svega tužbu predlaže odbaciti, dok se podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
U podnesku od 23. kolovoza 2024. god., tuženik navodi da je sporni zid je prije više od 50 godina izgradio tuženikov otac A. S., i to na način da je tadašnji svoj realni dio kat.čest. 1694, a sadašnju kat.čest. 5412, k.o. K. S., omeđio sa zapadne, južne i tužiteljima sporne istočne strane navedenim istovjetnim i jednoobraznim niskim zidom, i to izgradivši ga unutar međe svoje nekretnine, u vezi čega ni tužitelji, ni njihovi pravni prednici nikada od tada do utuženja nisu imali primjedbi, niti spora.
Tuženik se nalazi u posjedu spornog zida, kao i njegov prednik od izgradnje. Štoviše, pregledom zida, kako iz ovim putem priložene fotodokumentacije, tako po predloženom očevidu od strane tužitelja, a po potrebi i vještačenjem po vještaku građevinske struke, je ili će biti nesporno kako je nekretnina tuženika s tri strane omeđena istovjetnim zidom koji je građen istodobno od istih materijala i u istoj visini, što nikako ne bi bio slučaj da su ga gradili tužitelji ili njihovi pravni prednici, obzirom da su stranke svojim nekretninama u međi samo jednom stranom spornog zida.
Nadalje, tužitelji imaju u jednom dijelu svoje nekretnine svoj sjeverni zid koji su napravili uz postojeći zid druge tuženikove nekretnine kat.čest. 5415/1 i susjedne im nekretnine kat. čest. 5411, te na isti postavili ogradu, pa je nejasno uslijed kojih okolnosti nakon svih desetljeća drže da bi sporni zid bio njihovo vlasništvo, posebice stoga što je, po govorenju tuženika, supruga S. R., N., tražila od tuženika da na svoj zid koji je predmet spora postavi žičanu ogradu zbog psa, što je tuženik i učinio.
Naglašava se i kako je razina terena nekretnine tuženika viša od okolnih terena sa zapadne, južne i istočne strane, što nadalje implicira kako je čitavi uokolni zid građen odjednom i od istog graditelja, tj. tuženikova oca.
Konačno, uvidom u katastarski operat za predmet spora je vidljivo kako je nesporno da bi zid bio unutar nekretnine tuženika, što potvrđuje i sama skica izmjere iz upravnog postupka pred nadležnim katastrom iz 2004. godine, kojom se potvrđuje upravo međa između nekretnina stranaka koja datira i prije toga, a u kojem postupku je sudjelovala i prednica tužitelja R. R..
Tuženik ponovno ističe kako je sami pravni interes i intencija ovako postavljenog tužbenog zahtjeva nejasan i upitan u svom pravnom cilju pa se prije svega tužbu predlaže odbaciti jer nisu ostvarene zakonske pretpostavke za ustajanje s actio negatoria, dok se podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 167 st. 1 i st. 2, da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (st.1). Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1 ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st. 2).
Prema tome, intencija odredbi čl. 167 ZV-a, kojima je propisana zaštita prava vlasništva od uznemiravanja od strane trećih osoba, jeste zaštita od uznemiravanja zahtjevom da uznemiravanje prava vlasništva prestane.
Tužitelj međutim, predmetnom tužbom traži donošenje odluke ovog suda kojom bi se isključivo utvrdio sam čin uznemiravanja prava vlasništva predmetne nekretnine od strane tuženika, a bez zahtjeva da takvo uznemiravanja prava vlasništva od strane tuženika prestane, u smislu citirane odredbe čl. 167 st. 1 ZV-a. Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbi čl. 187 st. 1 i st. 2, da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno ne postojanje kakva prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost kakva isprave (st.1). Takva tužba se može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno ne postojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (st.2).
Ovaj sud cijeni da u konkretnom slučaju tužba radi utvrđenja nije predviđena posebnim propisima, te da tužitelj nema pravni interes da sud utvrdi postojanje samog čina uznemiravanja prava vlasništva prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa, odnosno zahtjeva da sporno uznemiravanje prava vlasništva od strane tuženika prestane, a niti da tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje predmetne tužbe, a sve u smislu citiranih odredbi čl. 187 st. 1 i st. 2 ZPP-a,
Tuženik stoga osnovano ističe kako je sami pravni interes i intencija ovako postavljenog tužbenog zahtjeva nejasan i upitan u svom pravnom cilju, te osnovano prije svega predlaže tužbu odbaciti jer nisu ostvarene zakonske pretpostavke za ustajanje s actio negatoria.
U odredbi čl. 288 st. 2 ZPP-a, propisano je da će sud donijeti rješenje o odbacivanju tužbe, između ostaloga i u slučaju ako utvrdi da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenjem tužbe za utvrđenje.
Radi svega navedenog, a obzirom da tužitelji nemaju pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe u smislu citirane odredbe čl. 187 st. 2 ZPP-a, valjalo je odbaciti predmetnu tužbu, i to sukladno citiranoj odredbi čl. 288 st. 2 ZPP-a.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i 155 ZPP-a. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 100 bod., sastav jednog podneska 25 bod., i pristup na jedno ročište 100 bod., , sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su osim toga priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 26,54 Eur, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23).
U Splitu, 06. rujna 2024. godine
S U D A C
Živomir Topić v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DNA: - pun. tužitelja pod 1 i pod 2
- pun. tuženika
