1                            Poslovni broj Gž-1643/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-1643/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović, kao članice vijeća,  u pravnoj stvari tužitelja S. B., OIB: …, V. G., zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. B. i Z. B. iz V. G., protiv tuženika G. V. G., V. G., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 11 P-358/2021-18 od 2. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tuženika i ukida pobijana presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj : 11 P-358/2021-18 od 2. studenog 2022. te odbacuje tužba tužitelja.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je tužiteljica S. B., OIB: …, V. G., vlasnica k.č.br. 1030/1, Šuma Z. od 345 čhv., k.č.br. 1100, Oranica Z. od 1 j. i 659 čhv., k.č.br. 1102, Oranica Z. od 364 čhv., k.č.br. 1106, Šuma Z. od 143 čhv. i k.č.br. 1126/2, Livada Z. od 201 čhv., sve upisane u z.k.ul.br. 230, k.o. R. (točka I. izreke).

 

1.1. U odluci pod točkom II. izreke obvezan je tuženik G. V. G., OIB: …, V. G., trpjeti da se tužiteljica S. B., OIB: …, V. G., upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnica k.č.br. 1030/1, Šuma Z. od 345 čhv., k.č.br. 1100, Oranica Z. od 1 j. i 659 čhv., k.č.br. 1102, Oranica Z. od 364 čhv., k.č.br. 1106, Šuma Z. od 143 čhv. i k.č.br. 1126/2, Livada Z. od 201 čhv., sve upisane u z.k.ul.br. 230, k.o. R.

 

1.2. Ujedno je u odluci pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu 6.650,00 kn / 882,61 eura¹ u roku 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloge predviđene odredbom članka. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr. 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19, 80/22., 114/22.; dalje: ZPP-a) predlažući da se pobijana presuda ukine i tužba tužiteljice odbaci kao nedopuštena, odnosno ukine i vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

 

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

 

2.2. Žalba nije osnovana.

 

3. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.

 

4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva nekretnina označena kao k.č.br. 1030/1, Šuma Z. od 345 čhv., k.č.br. 1100, Oranica Z. od 1 j. i 659 čhv., k.č.br. 1102, Oranica Z. od 364 čhv., k.č.br. 1106, Šuma Z. od 143 čhv. i k.č.br. 1126/2, Livada Z. od 201 čhv., sve upisane u z.k.ul.br. 230, k.o. R. stečenog dosjelošću.

 

5. U ovoj fazi postupka između stranaka nije bilo sporno da su sporne nekretnine označene kao kčbr. 1030/1 šuma Z. od 345 čhv, kčbr. 1100 oranica Z. od 1 jutra i 659 čhv, kčbr. 1102 oranica Z. od 364 čhv, kčbr.1106 šuma Z. od 143 čhv i kčbr. 1126/2 livada Z. od 201 čhv, sve upisane u zk.ul.br. 230 k.o. R. temeljem presude na temelju priznanja Općinskog suda u Velikoj Gorici P-1752/05 od 31. siječnja 2006. upisane kao vlasništvo G. V. G.

 

6. Sporno je, međutim, između stranaka valjalo raspraviti i utvrditi pripada li tužiteljici u ovom postupku zahtijevati utvrđenje prava vlasništva u odnosu na predmetne nekretnine, pozivajući se na institut dosjelosti obzirom na posjed predmeta spora.

 

7. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer je smatrao utvrđenim kako se tužiteljica po svojim prednicima nalazi u poštenom posjedu predmetnih nekretnina, bez prekida i nakon što su one 1947. proglašene općenarodnom imovinom , koji joj nikada nitko nije osporavao, niti ju u tome ometao, pa ni tuženik, a kako iz navedenih dokaza ne proizlazi da bi treća osoba stekla stvarno pravo na tom zemljištu, to je stoga stupanjem na snagu odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP-a (1. siječnja 1997.) i na temelju pravnog pravila § 1472. OGZ-a dosjelošću stekla pravo vlasništva na tom zemljištu. Naime, propisani rok dosjedanja od 40 godina je računajući od kraja 40.-ih godina prošlog stoljeća istekao prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, odnosno čak i prije njezina stupanja na snagu.

 

7.1. Pri tome je prvostupanjski odbio prigovor tuženika presuđene stvari pozivom na presudu na temelju priznanja tužiteljice presudom posl.br. P-1428/08 od 20. ožujka 2009. od 20. ožujka 2009., jer je smatrao utvrđenim kako je tužiteljica pred istim sudom zbog neukosti i zablude priznala tužbeni zahtjev tuženika u tom predmetu na raspravi održanoj 31. siječnja 2006., držeći kako se navedeno priznanje ne odnosi na nekretnine koje su predmet ovoga spora.

 

8. Međutim, citiranom presudom posl.br. P-1428/08 od 20.03.2009. utvrđeno je pravo vlasništva upravo utuženih nekretnina u korist tuženika kao tužitelja te se isti temeljem pravomoćne presude uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama dana 08.06.2009., ali i kao posjednik u posjedovnom listu broj 1229 k.o. R.

 

9. Prema odredbi članka 332. stavak 2. ZPP-a ako sud tijekom postupka utvrdi da je parnica pokrenuta među istim strankama o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

 

9.1. Dakle, presuđena je stvar kada postoji subjektivni identitet (identitet stranaka), objektivni identitet (identitet tužbenog zahtjeva) i identitet činjenične osnove tužbe. U konkretnom slučaju nedvojbeno postoji subjektivni identitet jer su iste stranke u obje parnice.

10. Međutim, prvostupanjski odbio prigovor tuženika presuđene stvari osnovom presude na temelju priznanja pod posl.br. P-1428/08 od 20. ožujka 2009., jer je smatrao utvrđenim kako je tužiteljica pred istim sudom zbog neukosti i zablude priznala tužbeni zahtjev ovdje tuženika na raspravi održanoj 31. siječnja.2006., držeći kako se navedeno priznanje ne odnosi na nekretnine koje su predmet ovoga spora.

 

11. No, sud prvog stupnja gubi iz vida da je citiranom presudom posl.br. P-1428/08 od 20. ožujka 2009., kojom je utvrđeno pravo vlasništva upravo utuženih nekretnina u korist tuženika kao tužitelja pravomoćno odlučeno u odnosu na spor između stranaka glede pitanja prava vlasništva na istim nekretninama, temeljem koje  pravomoćne presude se ovdje tuženik i uknjižio kao njihov vlasnik u zemljišnim knjigama dana 8. lipnja 2009. Stog nema mjesta ponovnom raspravljanju između istih stranaka u odnosu na pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Naime, citirana presudom kojom je utvrđeno pravo vlasništva tuženika na utuženim nekretninama istodobno predstavlja i negativno utvrđenje da na istima ovdje tužiteljica ne raspolaže vlasničkim pravom u odnosu na predmet spora.

 

11.1. Naime, to i jest smisao citirane odredbi članka 332. stavak 2. ZPP-a, prema kojoj sud tijekom postupka po službenoj dužnosti pazi je li parnica pokrenuta među istim strankama o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno.

 

12.              U navedenom tužiteljica se u tom postupku vođenom pred istim sudom pod posl.br.P-1428/08 između istih stranaka ali u različitim ulogama u vezi s pravom vlasništva na predmetnim nekretninama, mogla pozivati na zabludu prilikom priznanja tužbeni zahtjeva, što je u konkretnom slučaju izostalo.

 

13. Stoga predmetna presuda proizvodi valjane pravne učinke, pa nije bilo mjesta ponovnom odlučivanju o istom predmetu spora između istih stranaka jer se u konkretnom slučaju radi o identičnom tužbenom zahtjevu, odnosno postoji i objektivni i subjektivni identitet spora. Pri tome je za ukazati da činjenični supstrat koji opredjeljuje postupanje suda u odnosu na stjecanje prava vlasništva na istim nekretninama i ne mora biti istovjetan da bi se radilo o presuđenoj stvari, ukoliko se radi o tužbi koju je podnijela druga strana koje je podlegla u postupka iz kojeg je proistekla pravomoćna presuda.

 

14. Ovo stoga što je između stranaka pravomoćno razriješen pravni odnos u odnosu na predmet spora pa je ovdje za uputiti na ustaljenu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava koji u predmetu B. protiv H. (Zahtjev br. 42009/10- PRESUDA STRASBOURG 16. siječnja 2014.), prema kojoj drugi sklop postupaka pred nadležnim sudom ne smije dati „drugu priliku” za razmatranje spora koji je već zaključen pravomoćnom presudom (vidjeti predmet K. i ostali, prethodno navedeno, stavak 69.). Naime, to bi ugrozilo prava na temelju članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i bilo u suprotnosti s načelom pravne sigurnosti svojstvene članku 6. stavku 1. Konvencije.

 

15. Slijedom naprijed izloženog, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 9. ZPP-a, pa je temeljem odredbe članka 369. stavak 2. ZPP-a, po žalbi tuženika pobijanu presudu valjalo ukinuti i tužbu tužiteljice odbaciti.

 

U Splitu, 13. prosinca 2023.