Poslovni broj: P-210/2020-19

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja LAVČEVIĆ - MONTAŽNI ELEMENTI d.o.o. Split, Bihaćka 2, OIB: 12739926783, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2, protiv tuženika ZAVAROVALNICA SAVA, zavarovalna družba, d.d. Maribor, Cankarjeva ulica 3, Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 10, radi isplate iznosa od 6.784,80 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Rađe, odvjetnika u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika Katarine Milatić, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Zvonimira Bućana iz Splita, 5. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana isplati tužitelju iznos od 6.784,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2020. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.415,57 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 305,85 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. lipnja 2020. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi isplate iznosa od 51.120,11 kn. Tužitelj u tužbi navodi da je između Lavčević d.d. Split, kao ugovaratelja osiguranja i Velebit osiguranje d.d. Zagreb, kao osiguratelja, sklopljen Ugovor o osiguranju - polica osiguranja broj 09 0001825, pri izgradnji objekta na k.č.br. 4765/1 k.o. Vrapče. Predmetnom policom osiguranja da je između ostalog ugovoreno osiguranje za štete prema djelatnicima do iznosa od 1.500.000,00 kn po štetnom događaju. Osiguratelj da je 10. studenog 2016. pripojen društvu Zavarovalnica Maribor, delnička zavarovalna družba (kao prekogranično pripajanje), a koji da je nakon pripajanja promijenio tvrtku/naziv u Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., slijedom čega da tuženik, kao društvo preuzimatelj, odgovara za obveze pripojenog društva nastale do dana pripajanja. Tužitelj navodi da se predmetnom policom osiguranja podizvođači smatraju osiguranikom, ako su ugovorom vezani za izvođenje radova izgradnje građevine koja je predmetom osiguranja. Sukladno navedenoj odredbi police osiguranja, tužitelj da je svojstvo osiguranika stekao kao podizvođač tvrtke Lavčević-inženjering d.o.o., koja je bila u ugovornom odnosu s ugovarateljem osiguranja Lavčević d.d. Split.

2. U tužbi se nadalje navodi da je radnik tužitelja Frano Bašić, radeći na gradilištu objekta na k.č.br. 4765/1 k.o. Vrapče, 2. srpnja 2014. pretrpio ozljedu na radu prilikom obavljanja svojih radnih zadataka po nalogu tužitelja, kao njegovog poslodavca. Radi naknade štete, a kao posljedice navedene ozljede na radu, Frano Bašić da je protiv tužitelja podnio tužbu Općinskim sudom u Splitu, a koji parnični postupak se vodio pod poslovnim brojem Pr-952/15 i o kojem postupku je tuženik (njegov pravni prednik) bio obaviješten u smislu članka 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-952/15 od 6. travnja 2018., a koja presuda je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-767/18-3 od 28. siječnja 2020., tužitelju da je naloženo s osnova naknade štete isplatiti Frani Bašiću iznos od 30.420,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 30.000,00 kn teku od 29. srpnja 2015. do isplate, a na iznos od 420,00 kn od 6. travnja 2018. do isplate te na ime troška postupka iznos od 9.428,12 kn sa zateznim kamatama koje teku od 6. travnja 2018. do isplate.

3. Tužitelj ističe da je, temeljem navedenih presuda, 1. travnja 2020. izvršio isplatu Frani Bašiću (na račun njegovog punomoćnika kako je u izreci presude i navedeno) u ukupnom iznosu od 51.120,11 kn. Tužitelj da se obratio podružnici tuženika sa zahtjevom za isplatu od 17. travnja 2020. Međutim, podružnica tuženika da je to otklonila svojom odlukom od 11. svibnja 2020., na koju je tužitelj izjavio prigovor, a koji prigovor da je također odbijen odlukom od 28. svibnja 2020. Polica osiguranja da je bila vinkulirana u korist Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, koja da je 4. lipnja 2020. tužitelju dala pisanu suglasnost da može neposredno od osiguratelja zahtijevati isplatu osigurane svote. Tužitelj smatra da mu je tuženik temeljem predmetne police osiguranja dužan nadoknaditi ukupan iznos štete koji je platio oštećenom Frani Bašiću pa je stoga predložio sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev i donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 51.120,11 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te mu naknaditi troškove ovog parničnog postupka.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik je naveo da ne spori da bi između tužitelja i tuženika postojalo osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima, Ugovor o osiguranju – polica broj 09 0001825, a sve pri izgradnji objekta na čest.zem. 4765/1 k.o. Vrapče. Međutim, istakao je da prigovara zastari tužbenog zahtjeva, jer se štetni događaj - šteta dogodila 2. srpnja 2014., a radi čega je predložio odbiti tužbeni zahtjev. Nadalje, tuženik je naveo i da osporava odgovornost za nastanak ozljede kao same štete ozljeđivanjem djelatnika tužitelja, pa samim time i bonitet te veritet regresne tražbine tužitelja prema tuženiku. To sve iz razloga što postoji odgovornost treće osobe za nastanak ozljede na radu, a radi se o društvu Mandić-Kran d.o.o. Zagreb, Don Boskova 1, koja pravna osoba da je vlasnik dizalice, koja dizalica u trenutku nastanka nezgode da nije bila ispravna, a što da je sve utvrđeno inspekcijskim nadzorom. Naime, zapisnikom o inspekcijskom nadzoru da je utvrđeno da sredstva za podizanje tereta - dizalica kao i gurtne za kačenje tereta na dizalicu da nisu ispravne, jer nisu odgovarajuće nosivosti, budući da je nadzorom utvrđeno da je nosivost sredstava za podizanje tereta - gurtni 8 tona, dok je težina podizanih fasadnih elemenata bila 8 tona i 830 kilograma. Stoga, a sukladno Zakonu o radu i odredbama članka 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu, da je izvjesno da je do ozljede na radu – štete došlo skrivljenim ponašanjem treće osobe Mandić-Kran d.o.o., na čije postupke i sredstva kojima se obavlja rad nikakvog utjecaja nije imao tužitelj kao osiguranik tuženika, a niti je navedena treća osoba o istome izvijestila tužitelja.

5. Tužitelj se podneskom od 29. srpnja 2022. očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu, ističući da je tuženikov prigovor zastare neosnovan, jer da za ocjenu nastupa zastare u konkretnom slučaju nije relevantan dan štetnog događaja. Pozivajući se na odredbe članka 234. stavak 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11), tužitelj navodi da se u ovom predmetu radi o njegovom zahtjevu, kao osiguranika, prema tuženiku, kao osiguratelju iz ugovora o osiguranju od odgovornosti, za štetu koju je oštećeni zahtijevao neposredno od osiguranika i od njega je i dobio, a zbog čega zastara ovdje utuženog zahtjeva da počinje teći od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno od dana isplate štete. Tužitelj, kao osiguranik, da je isplatio štetu oštećenom Frani Bašiću nakon pravomoćnosti presude kojim je šteta utvrđena, dana 1. travnja 2020., a tužba u ovoj pravnoj stvari da je podnesena 5. lipnja 2020. Stoga, od dana početka tijeka zastarnog roka, odnosno od dana izvršene isplate štete pa do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu da nije protekao petogodišnji zastarni rok. Iako je prethodno navedeni rok kao kasniji mjerodavan, tužitelj navodi i da je oštećenik sudskim putem potraživao naknadu od osiguranika podnošenjem tužbe dana 29. srpnja 2015., a tužba u ovoj pravnoj stvari da je podnesena 5. lipnja 2020. pa stoga od dana početka tijeka zastarnog roka, ako se isti računa od dana podnošenja tužbe oštećenog, pa do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu da također nije protekao petogodišnji zastarni rok.

6. U odnosu tuženikovo osporavanje odgovornosti za nastanak ozljede kao same štete ozljeđivanjem djelatnika tužitelja pa samim time i bonitet i veritet regresne tražbine tužitelja prema tuženiku, tužitelj navodi kako nije sporno da je do ozljeđivanja radnika tužitelja došlo je zbog neispravnosti dizalice, odnosno sredstva na dizalici – gurtni – koje su pukle prilikom podizanja tereta, kao i da je autodizalica u vrijeme štetnog događaja bila vlasništvo društva Mandić-kran d.o.o. Zagreb, kojom je u vrijeme štetnog događaja upravljao Mirko Đulabić, radnik tvrtke Mandić-kran d.o.o. Zagreb, zbog čega da je za štetu isključivo odgovorna tvrtka Mandić-kran d.o.o. Zagreb, kako to i sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi. Međutim, činjenica odgovornosti tvrtke Mandić-kran d.o.o. Zagreb za štetu iz osiguranog slučaja koji je pokriven predmetnim ugovorom o osiguraju, nasuprot pogrešnoj tvrdnji tuženika, da ne oslobađa tuženika kao osiguratelja prema tužitelju kao osiguraniku, da mu temeljem ugovora o osiguranju tu štetu nadoknadi. Tuženik da se može osloboditi od obveze isplate štete iz ugovora o osiguranju samo ako je osigurani slučaj (štetni događaj) bio isključen iz osiguranja, prema uvjetima pod kojima je osiguranje zaključeno, a što u odgovoru na tužbu tuženik niti ne tvrdi. Na strani tužitelja kao osiguranika i njegova radnika kao oštećenog da nema bilo kakve odgovornosti za štetni događaj, a što i sam tuženik priznaje u svom odgovoru na tužbu. S obzirom na to da je tuženik (njegov pravni prednik) bio obaviješten o parničnom postupku koji se povodom tužbe radnika Frane Bašića protiv tužitelja, kao tuženika, vodio kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-952/15, kao i obzirom da očito nema spornih činjenica o štetnom događaju i odgovornosti (oštećenom, štetniku, šteti, štetnoj radnji, uzročnoj vezi između šetne radnje i štete, te krivnji), tužitelj smatra da su dokazni prijedlozi tuženika suvišni, sve u smislu odredbi članka 208.a ZPP-a.

7. U daljnjem tijeku postupka, stranke su ostale kod naprijed iznesenih navoda, a na ročištu od 18. travnja 2023. stranke su se suglasile da se iskaz Frane Bašića, koji je on dao u postupku kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-952/2015, koristi i u ovom postupku. Također, na tom ročištu, tuženik je istakao da je iz njegovog odgovora na tužbu razvidno da on ne osporava visinu utužene tražbine tužitelja, a sve to vezano za tužiteljev prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju priloženu spisu i to: policu osiguranja imovine br. 09 0001825 (stranice 5-6 spisa), Ugovor o izvođenju svih građevinsko, instalaterskih i obrtničkih radova na izgradnji prodavaonica robe dnevne potrošnje na k.č.br. 4765/1 k.o. Vrapče od 3. ožujka 2014. (stranice 7-9 spisa), Ugovor o izvođenju a.b. montažne konstrukcije, izgradnja prodavaonice dnevne potrošnje Kaufland k.o. Vrapče, od 23. travnja 2014. (stranice 10-15 spisa), zapisnik s ročišta održanog kod Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-952/15 od 31. kolovoza 2016. (stranica 16 spisa), presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-952/15 od 6. travnja 2018. (stranice 17-23 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-767/18-3 od 28. siječnja 2020. (stranice 24-28 spisa), izvještaj OTP banke d.d. o stanju i prometu po žiro računa tužitelja od 1. travnja 2020. (stranica 29 spisa), e-mail podnesak punomoćnika tužitelja od 17. travnja 2020. (stranica 30 spisa), dopis Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska (odluka o otklonu zahtjeva) tužitelju od 11. svibnja 2020. (stranica 31 spisa), prigovor tužitelja na odluku o otklonu odštetnog zahtjeva (stranice 32-33 spisa), očitovanje – odluku Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska na izjavljenu pritužbu tužitelja (stranice 34-35 spisa), suglasnost koju je Raiffeisenbank Austria d.d. izdala tužitelju od 4. lipnja 2020. (stranica 36 spisa), tužbu tužitelja Frane Bašića od 29. srpnja 2015. podnesenu Općinskom sudu u Splitu (stranice 49-51 spisa) te zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu klasa: 115-04/14-01/135, ur.broj: 524-10-02-02/18-14-07n od 19. kolovoza 2014. (stranice 52-61 spisa). U dokazne svrhe pregledan je i pročitan spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-952/15.

9. Sud je kao suvišne i nepotrebne odbio prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka Frane Bašića iz Splita, radnika tužitelja, zatim Mirka Đulabića iz Knina, vozača dizalice kod Mandić Kran d.o.o., kao i Mladena Lugarića, inspektora rada, Nediljka Baričevića, voditelj montaže te Mate Karamana, radnika, kao i prijedlog za pribavu i pregled spisa klase: 115-04/14-01/135 od Inspektorata rada, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu, a sve obzirom da između stranka nije bilo sporno da bi za nastanak ozljede na radu tužiteljevog radnika Frane Bašića postojala odgovornost društva Mandić-Kran d.o.o. Zagreb. Uostalom, na traženje da se izjasni na koje sporne okolnosti predlaže izvođenje naprijed navedenih dokaza, tuženik je na ročištu od 18. travnja 2023. izjavio da ostaje kod tih prijedloga te da se neće dalje posebno očitovati. Isto tako, sud je smatrao suvišnim, po prijedlogu tužitelja, izvoditi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva, a sve obzirom da je tuženik na ročištu od 18. travnja 2023. potvrdio da ne osporava visinu utužene tražbine.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 51.120,11 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 6.784,80 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj isplatio oštećenom radniku Frani Bašiću, na temelju pravomoćne presude, na ime naknade štete nastale kao posljedica ozljede na radu i koji iznos tužitelj kao osiguranik potražuje od tuženika kao osiguratelja na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju - polica osiguranja br. 09 0001825 zbog nastanka osiguranog slučaja.

12. Odredbom članka 921. ZOO-a propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

13. Prema članku 922. stavak 1. ZOO-a, osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom.

14. Nadalje, odredbom članka 943. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

15. Iz police osiguranja imovine br. 09 0001825 razvidno je da se radi o osiguranju objekta u izgradnji i to u Zagrebu na kč.br. 4765/1 k.o. Vrapče. U toj polici je kao osiguratelj naveden Velebit osiguranje d.d. Zagreb, ugovaratelj osiguranja je Lavčević d.d. Split, dok su osiguranici Eternus Aliquantum d.o.o. Sveta Nedelja, Lavčević d.d. Split te svi ugovorom vezani podizvođači i kooperanti, kao i nadzorni inženjer. Osiguranje je ugovoreno za razdoblje od 17. travnja 2014. do 17. listopada 2016. Tom policom ugovoreno je osiguranje objekata u izgradnji od osnovnih opasnosti i to radova na izgradnji prodavaonice robe dnevne potrošnje te oprema. Isto tako, ugovoreno je i osiguranje odgovornosti izvođača građevinskih radova, između ostalog, prema trećim osobama i prema djelatnicima - po štetnom događaju do iznosa od 1.500.000,00 kn. U polici je navedeno da je pokriće za rizike, između ostalog, i za odgovornost izvođača građevinskih radova šest mjeseci (17.4.2014. – 17.10.2014.) te ujedno i pokriće za ugovornu odgovornost izvođača građevinskih radova za vrijeme trajanja garantnog roka 24 mjeseca (17.10.2014. – 17.10.2016.). U polici je također navedeno da je premija plaćena za cijelo trajanje osiguranja, kao i da je polica vinkulirana u korist Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb.

16. Iz Ugovora o izvođenju svih građevinsko, instalaterskih i obrtničkih radova na izgradnji prodavaonice robe dnevne potrošnje na k.č.br. 4765/1 k.o. Vrapče od 3. ožujka 2014. razvidno je da je taj ugovor sklopljen između Lavčević d.d. Split kao izvođača i Lavčević-inženjering d.o.o. Split kao podizvođača, a kojim je ugovoreno izvođenje svih naprijed navedenih radova na izgradnji prodavaonice robe dnevne potrošnje na k.č.br. 4765/1 k.o. Vrapče od strane izvođača. U tom ugovoru (članak 1. i 2.) stranke su suglasno utvrdile da je izvođač 3. ožujka 2014. sklopio Ugovor br. EA/14 (osnovni ugovor) s Eternus Aliquantum d.o.o. Sveta Nedelja kao naručiteljem.

17. Nadalje, iz dostavljenog Ugovora o izvođenju a.b. montažne konstrukcije od 23. travnja 2014. razvidno je da je taj ugovor sklopljen između Lavčević- inženjering d.o.o. Split, kao izvođača, i tužitelja Lavčević-montažni elementi d.o.o. Split, kao podizvođača. Tim Ugovorom, u članku 1. utvrđuje se da je Lavčević d.d. Split zaključio s Eternus Aliquantum d.o.o. Sveta Nedelja Ugovor o izvođenju radova br. EA/14 (osnovni ugovor) za izgradnju prodavaonice dnevne potrošnje Kaufland u Zagrebu na kč. br. 4765/1 k.o. Vrapče, kao i da je Lavčević d.d. sva svoja prava i obveze iz tog osnovnog ugovora prenio na Lavčević-inženjering d.o.o. (kao izvođača). Nadalje, iz naprijed navedenog ugovora od 23. travnja 2014. je razvidno da tim ugovorom Lavčević-inženjering d.o.o. ustupa tužitelju (kao podizvođaču) izvođenje radova a.b. montažne konstrukcije na izgradnji naprijed navedene prodavaonice Kaufland na k.č.br. 4765/1 k.o. Vrapče.

18. Dakle, iz naprijed navedenih ugovora je razvidno da je tužitelj bio podizvođač na izgradnji prodavaonice Kaufland u Zagrebu, koja se gradila na kč.br. 4765/1 k.o. Vrapče, a koji objekt je bio predmet police osiguranja imovine br. 09 0001825 te da stoga tužitelj ima svojstvo osiguranika po toj polici osiguranja.

19. Iz dopisa Raiffeisenbank Austria d.d. od 4. lipnja 2020. koji je upućen tužitelju, razvidno je da je istim ta banka dala tužitelju pisanu suglasnost za naplatu po polici osiguranja imovine br. 09 0001825, odnosno da mu je dala suglasnost da može neposredno od osiguratelja zahtijevati isplatu osigurane svote po toj polici. Naime, u toj suglasnosti se navodi da Raiffeisenbank Austria d.d. daje suglasnost ugovaratelju osiguranja, da se bez obzira što je navedena polica osiguranja imovine, izdana od strane društva Velebit osiguranje d.d. i vinkulirana u korist banke, da osiguranik može izravno i samostalno vršiti naplatu i/ili potraživati od osiguravatelja po toj polici osiguranu svotu, bez ikakve daljnje suglasnosti banke. Isto tako, navedeno je da je banka također suglasna da se eventualna isplata štete isplati u korist osiguranika ili treće strane, sukladno odštetnom zahtjevu koji će navesti osiguranik.

20. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-952/15 utvrđeno je da je taj postupak kod Općinskog suda u Splitu pokrenuo Frano Bašić kao tužitelj, tužbom od 29. srpnja 2015., protiv ovdje tužitelja kao tuženika, a kojom tužbom je Frano Bašić potraživao naknadu štete zbog ozljeda koje je zadobio na radu dana 2. srpnja 2014., radeći za tužitelja kao poslodavca na gradilištu u Zagrebu na objektu "Kaufland" na k.č.br. 4765/1 k.o. Vrapče. Tužbenim zahtjevom Frano Bašić je od ovdje tužitelja tražio isplatu iznosa od 57.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a na ime naknade štete kao posljedice navedene ozljede na radu. U tom predmetu, Općinski sud u Splitu je donio presudu pod poslovnim brojem Pr-952/15 od 6. travnja 2018., kojom presudom je ovdje tužitelju naloženo isplatiti Frani Bašiću iznos od 30.735,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 30.000,00 kn od 29. srpnja 2015. do isplate te na iznos od 735,00 kn od 6. travnja 2018. do isplate, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 11.956,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, a sve to na račun punomoćnika Frane Bašića i to odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o., dok je za više zatraženi iznos od 15.300,00 kn te više zatražene zakonske zatezne kamate tužbeni zahtjev Frane Bašića odbijen kao neosnovan. Nadalje, razvidno je da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-767/18-3 od 28. siječnja 2020. naprijed navedena presuda Općinskog suda u Splitu potvrđena u dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužitelju Frani Bašiću dosuđena naknada štete u iznosu od 30.420,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 30.000,00 kn od 29. srpnja 2015. do isplate te na iznos od 420,00 kn od 6. travnja 2018. do isplate, kao i u dijelu kojim mu je dosuđen parnični trošak u iznosu od 9.428,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama. U preostalom dijelu preinačena je presuda Općinskog suda u Splitu pod točkom I. izreke te je odbijen zahtjev tužitelja Frane Bašića radi isplate iznosa od 315,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2018. do isplate na ime imovinske štete, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.528,12 kn sa zateznim kamatama od 6. travnja 2018. do isplate.

21. Iz naprijed navedenog spisa Općinskog suda u Splitu, razvidno je i da je ovdje tužitelj u svom odgovoru na tužbu u tom predmetu od 25. srpnja 2016. istakao da je predmetno gradilište na kojoj je Frane Bašić kao radnik tužitelja doživio ozljedu na radu osigurano po polici osiguranja imovine br. 09 0001825 koja je sklopljena s Velebit osiguranje d.d. Zagreb te da je tužitelj po toj polici osiguranik. Nadalje, razvidno je da Općinski sud u Splitu svojim dopisom od 2. rujna 2016., a u smislu odredbi članka 211. ZPP-a, obavijestio Velebit osiguranje d.d. Zagreb o postojanju te parnice, što je Velebit osiguranje d.d. zaprimilo 7. rujna 2016. te se isti, a niti njegov pravni sljednik, ovdje tuženik, nije prijavio za sudjelovanje u postupku u svojstvu umješača.

22. Iz izvještaja OTP banke d.d. o stanju i prometu po žiro računu tužitelja od 1. travnja 2020. razvidno je da je tužitelj na račun odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak & Partneri d.o.o. (kao punomoćnika Frane Bašića) uplatio iznose od 39.848,12 kn i 11.271,99 kn, dakle sveukupno 51.120,11 kn, a za koje uplate je u opisu plaćanja navedeno da se odnose na presudu ŽS Zg 13 Gž-R-767/18 i OS Split broj Pr-952/15 - Bašić Frano. Dakle, iz istog je razvidno da je tužitelj isplatio Frani Bašiću iz Splita dužne iznose po presudama Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-952/15 od 6. travnja 2018. i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 767/18-3 od 28. siječnja 2020.

23. Iz isprava koje su priložene ovom spisu uz tužbu, razvidno je i da se tužitelj dopisom od 17. travnja 2020. obratio tuženiku odnosno njegovoj podružnici Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska sa zahtjevom za mirno rješenje spora predlažući da na ime regresa štete koju je tužitelj platio svom radniku, navedeni isplati tužitelju iznos od 51.120,11 kn, kao i odvjetničke troškove u iznosu od 1.250,00 kn. Razvidno je i da je taj zahtjev tužitelja odbijen, uz navod da je iz dokumentacije spisa koji se kod Općinskog suda u Splitu vodio pod brojem Pr-952/15 nedvojbeno utvrđeno da je šteta nastupila kao posljedica postupanja suprotno pravilima struke. To stoga jer je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je uzrok nastanka štete i ozljeđivanja radnika Frane Bašića produženje spojnih lanaca gurtnom koja nije bila odgovarajuće nosivosti, odnosno kako su sredstva za podizanje tereta neispravna. Protiv takve odluke osiguravajućeg društva tužitelj, kao osiguranik, je podnio prigovor na Odluku o otklonu odštetnog zahtjeva od 11. svibnja 2020., a koji prigovor nije usvojen.

24. U konkretnom slučaju nije sporno postojanje ugovornog odnosa između stranaka na temelju police osiguranja imovine broj 09 0001825, odnosno nije sporno da je tuženik, kao pravni slijednik Velebit osiguranje d.d. Zagreb, osiguratelj te da je tužitelj, kao podizvođač radova na objektu na kč.br. 4765/1 k.o. Vrapče, osiguranik po navedenoj polici osiguranja. Dakle nije sporna aktivna ni pasivna legitimacija stranaka.

25. Nadalje, između stranaka nije sporno ni da je radnik tužitelja Frane Bašić, prilikom izvođenja radova na objektu na kč. br. 4765/1 k.o. Vrapče 2. srpnja 2014. zadobio ozljedu na radu te da je radi naknade štete, kao posljedice te ozljede na radu, protiv ovdje tužitelja, kao svog poslodavca, pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-952/15, a u kojem postupku je donesena presuda od 6. travnja 2018., koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-767/18-3 od 28. siječnja 2020. i prema kojim presudama je tužitelj obvezan isplatiti Frani Bašiću, na ime naknade neimovinske i imovinske štete, iznos od 30.420,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.428,12 kn također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

26. Isto tako, nije sporno ni da je tužitelj, na temelju naprijed navedenih presuda Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Zagrebu, 1. travnja 2020. isplatio Frani Bašiću (na račun njegovog punomoćnika) ukupno iznos od 51.120,11 kn. Također, a kao što je to već naprijed navedeno, tuženik u ovom postupku nije osporavao visinu utužene tražbine tužitelja.

27. Konačno, nije sporno ni da je Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a u čiju je korist naprijed navedena polica osiguranja bila vinkulirana, izdala tužitelju 4. lipnja 2020. pisanu suglasnost da može neposredno od osiguratelja vršiti naplatu i/ili potraživati po toj polici osiguranu svotu, bez ikakve suglasnosti banke, kao i da se eventualna isplata štete isplati u korist osiguranika ili treće osobe.

28. Tuženik u konkretnom slučaju osporava utuženo potraživanje tužitelja prije svega zbog istaknutog prigovora zastare, a sve obzirom da se štetni događaj - šteta dogodio 2. srpnja 2014. Nadalje, tuženik je osporio tužbeni zahtjev navodeći i da osporava odgovornost za nastanak ozljede kao same štete ozljeđivanjem djelatnika tužitelja, a sve to iz razloga što postoji odgovornost treće osobe za nastanak ozljede na radu i to društva Mandić-Kran d.o.o., koje društvo je vlasnik dizalice, a koja dizalica u trenutku nastanka nezgode nije bila ispravna, a što je sve utvrđeno inspekcijskim nadzorom. Stoga tuženik smatra kako je izvjesno da je do ozljede na radu došlo skrivljenim ponašanjem treće osobe, na čije postupke i sredstva kojima se obavlja rad nikakvog utjecaja nije imao tužitelj kao osiguranik tuženika, a niti je navedena treća osoba o istom izvijestila tužitelja.

29. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, ističe se da je taj prigovor tuženika sud ocijenio neosnovanim. Naime, odredbom članka 234. stavak 1. ZOO-a propisano je da tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Prema stavku 4. tog članka ZOO-a, kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastara osiguranikova zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad joj je osiguranik naknadio štetu.

30. Budući da je tužitelj 1. travnja 2020. isplatio naknadu štete neposrednom oštećeniku Frani Bašiću, a nakon pravomoćno okončanog parničnog postupka kod Općinskog suda u Splitu pod brojem Pr-952/15 u kojem je ta šteta utvrđena, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 5. lipnja 2020., to je stoga očito da u konkretnom slučaju, od dana kada je tužitelj kao osiguranik naknadio štetu oštećenom Frani Bašiću pa do dana podnošenja tužbe u ovom postupku, nije protekao trogodišnji rok zastare u smislu odredbi članka 234. stavak 4. u vezi s stavkom 1. ZOO-a. Stoga je tuženikov istaknuti prigovor zastare ocijenjen kao neosnovan.

31. U odnosu na navode tuženika da bi za nastanak štete odnosno za nastanak ozljede radnika tužitelja Frane Bašića postojala odgovornost treće osobe i to društva Mandić-Kran d.o.o. Zagreb, navodi se da iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 19. kolovoza 2014. (stranice 52-61 spisa) proizlazi da je u vrijeme nastanka ozljede tužiteljevog radnika Frane Bašića isti prilikom rada koristio zaštitna sredstva, kao i da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da sredstva za podizanje tereta nisu bila ispravna, jer nisu bila odgovarajuće nosivosti te da bi stoga do ozljeđivanja radnika tužitelja došlo zbog neispravnosti dizalice odnosno sredstava na dizalici-gurtni, koje su pukle prilikom podizanja tereta, a koja dizalica je u vrijeme štetnog događaja bila u vlasništvu društva Mandić- Kran d.o.o. Zagreb. Naprijed iznesene navode tuženika, tužitelj niti ne osporava. Međutim, u svezi s tim ističe se da je iz sadržaja presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-952/15 te presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-767/18-3 od 28. siječnja 2020. razvidno da je istima utvrđeno postojanje odgovornosti tužitelja za nastanak štete na strani oštećenog Frane Bašića i to na temelju odredbi članka 103. stavak 1. Zakona o radu te odredbi članka 25. Zakona o zaštiti na radu, a po kojoj odredbi ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca se smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. U obrazloženjima naprijed navedenih presuda također je istaknuto i da budući da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je radnik Frano Bašić u izvršavanju naloženih mu obveza iz radnog odnosa, u procesu rada organiziranog po ovdje tužitelju kao poslodavcu radio na uobičajen način, a ovdje tužitelj kao tuženik nije dokazao da bi šteta koja je radniku nastala bila posljedica više sile, odnosno nepredvidivog uzroka kojeg on nije mogao spriječiti ili otkloniti, to da stoga postoji odgovornost ovdje tužitelja prema Frani Bašiću za nastalu štetu. Dakle, iz tih presuda proizlazi utvrđeno postojanje odgovornosti tužitelja prema njegovom radniku Frani Bašiću za nastalu štetu zbog ozljede na radu. S tim u svezi, ponovno se navodi da je tuženik bio obaviješten o vođenju parnice kod Općinskog suda u Splitu pa stoga ta parnica ima intervencijski efekt u odnosu na ovdje tuženika te utvrđenja iz presude donesene u tom predmetu proizvode i pravne učinke prema ovdje tuženiku.

32. Sukladno navedenom, a uzimajući u obzir da se osigurani slučaj prema polici osiguranja imovine br. 09 0001825 dogodio u vrijeme važenja te police osiguranja te da je tužitelj, kao osiguranik po toj polici, a na temelju pravomoćne presude kojom je nastanak štete utvrđen, isplatio štetu neposrednom oštećeniku Frani Bašiću, to stoga tužitelj s pravom potražuje od tuženika kao osiguratelja regresnu isplatu tog iznosa od 6.784,80 EUR (51.120,11 kn), a čija visina između stranaka nije sporna. Upravo stoga, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.784,80 EUR osnovan.

33. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos glavnice tražbine teku od 1. travnja 2020., kada je tužitelj izvršio isplatu tog iznosa oštećenom Frani Bašiću, pa do isplate i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak. 2. ZOO-a za ostale odnose, kako je to tužitelj i zatražio.

34. Slijedom naprijed navedenog i na temelju navedenih zakonskih odredbi, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT) te odredbi Tarife sudskih pristojbi, a sve obzirom na vrijednost predmeta spora od 6.784,80 EUR. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tužitelju opravdane troškove postupka koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

36. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav tužbe od 5. lipnja 2020. u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, zatim za sastav zahtjeva za isplatu od 17. travnja 2020. u postupku mirnog rješenja spora u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 32. t. 1. OT-a, kao i za sastav podneska od 8. kolovoza 2022., kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika, u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, te za zastupanje na ročištima od 10. ožujka 2023. i 18. travnja 2023. u visini od po 100 bodova za svako ročište, sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a. Dakle, tužitelju su za navedene radnje priznati troškovi u ukupnoj visini od 500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 15,00 kn, kako je to tužitelj i zatražio, iznosi 7.500,00 kn, odnosno preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 995,42 EUR. Na taj iznos tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25 % u iznosu od 248,86 EUR, sukladno Tbr. 42. OT-a. Na kraju, tužitelju su priznati i troškovi plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 57,15 EUR te sudske pristojbe za presudu u iznosu od 114,14 EUR, sukladno Tar.br. 1. stavak 1. i Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

37. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav prigovora u visini od 100 bodova, odnosno u iznosu od 1.500,00 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 199,08 EUR, uz obračunati PDV po stopi od 25 % u iznosu od 49,77 EUR, jer tužitelj nije određeno naveo na koji se to točno podnesak – prigovor i od kojeg datuma taj zahtjev za naknadu troškova odnosi. Ukoliko bi se taj prigovor odnosio na postupak mirnog rješenja spora prije pokretanja ovog postupka, onda se s tim u vezi ističe da je tužitelju priznat trošak za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora odnosno za zahtjev za isplatu od 17. travnja 2020. u skladu s odredbom Tbr. 32. t. 1. OT-a i to u visini propisanoj Tbr. 7. t. 1. OT-a. Stoga, a uzimajući u obzir da u smislu Tbr. 32. t. 1. OT-a tužitelju za zastupanje po odvjetniku u postupku koji se prije pokretanja sudskog postupka vodi po zahtjevu protiv osiguravajućeg društva pripada pravo samo na nagradu za podnesak kojim je podnesen odštetni zahtjev i to u visini koja se odmjerava prema Tbr. 7. t. 1. OT-a, a što je tužitelju i priznato, to stoga tužitelj ne bi imao pravo i na naknadu troška za podnošenje prigovora na odgovor tuženika na odštetni zahtjev (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-147/2010-2 od 7. veljače 2012.). Isto tako, tužitelju nije kao osnovan priznat ni više zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 56,99 EUR, jer je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 57,15 EUR (430,60 kn), a u kojem iznosu je tužitelju trošak za tu pristojbu i priznat, a ne u iznosu od 114,14 EUR koliko je to tužitelj u popisu troška zatražio.

38. Sukladno navedenom, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.415,57 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 305,85 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

39. Sukladno odredbama članaka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22), novčani iznosi u ovoj presudi su iskazani u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 5. rujna 2024.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-3086b-fd410

Kontrolni broj: 0b7db-3e591-f4299

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=PAŠKO BAČIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.