Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4000/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. i M. d.o.o., K. Š., OIB:…, protiv tuženika L. J. iz Č., B., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pl-583/2024 od 1. srpnja 2024., dana 5. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja Z. i M. d.o.o., ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pl-583/2024 od 1. srpnja 2024., te se predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pl-583/2024 od 1. srpnja 2024. pod stavkom I. izreke isti sud proglasio se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Stavkom II. izreke tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga je odbačena.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

3. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje iz kojeg bi bilo razvidno temeljem čega je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 18. st. 2. Uredbe Europske Unije br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012., dalje: Uredba) te na temelju čega zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Ističe da je tužitelj davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, a da je tuženik korisnik te usluge na području Grada K.. Sukladno čl. 79. st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 84/21., dalje: ZGO) tuženik se smatra potrošačem, međutim ta činjenica nije dovoljna za primjenu odredbe čl. 18. st. 2. Uredbe, budući da je čl. 17. st. 1. iste propisano u kojim se točno određenim slučajevima primjenjuju odredbe Odjeljka 4. Uredbe, a u ovome se postupku ne radi o takvom ugovoru. Nadležnost suda trebala se odrediti primjenom odredbi Odjeljka 2. Poglavlja II. čl. 7. Uredbe. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 64., 68., 70. i 79. ZGO-a.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj 17. lipnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, općenito na imovini ovršenika. S obzirom da je javni bilježnik uvidom u podatke Ministarstva pravosuđa o detaljima osobe (list 15 spisa) utvrdio da tuženik ima prijavljeno prebivalište u Č., isti je sukladno odredbama čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24) i čl. 446. ZPP-a dostavio spis na daljnje postupanje Općinskom sudu u Splitu. Prvostupanjski sud je zatim 1. srpnja 2024. pozivom na odredbe čl. 18. st. 2. Uredbe, u svezi čl. 16. st. 1. i 3. ZPP-a, donio pobijano rješenje kojim se proglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te odbacio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatom pružene komunalne usluge (odvoz otpada) u razdoblju od kolovoza 2023. do ožujka 2024. u iznosu od ukupno 80,88 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i to za objekt u vlasništvu tuženika na adresi …, K. Š.

7. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o sporu s prekograničnim elementom i da se u pogledu nadležnosti valja primijeniti Uredba, no pogrešno izvodi zaključak da se radi o potrošačkom ugovoru u smislu odredbe čl. 18. st. 2. Uredbe pa da bi za predmetnu tužbu bio isključivo nadležan sud države domicila tuženika.

8. Odredbama ZGO-a je propisano da se javna usluga prikupljanja komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa, da istu pruža davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, dok je korisnik javne usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Pritom davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada može biti trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave i u kojem drži većinski dio dionica, temeljem odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, ili pravna ili fizička osoba - obrtnik temeljem koncesije dodijeljene odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

9. S obzirom da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi njegova nekretnina (čl. 70. st. 4. ZGO-a), dakle isti nema izbora u pogledu toga želi li ili ne želi stupiti u ugovorni odnos s pružateljem javne usluge, predmetni ugovorni odnos stranaka ne može se smatrati odnosnom između jače i slabe stranke u kojem bi slabijoj strani (potrošaču) bilo potrebno pružiti dodatnu zaštitu, već je u konkretnom slučaju riječ o postupanju obiju stranaka sukladno zakonskim odredbama.

10. Iz Odjeljka 4. Uredbe naslovljen ''Nadležnost za potrošačke ugovore'', na čijim je odredbama prvostupanjski sud utemeljio pobijano rješenje, proizlazi da se nadležnost utvrđuje sukladno istome samo ako je riječ o taksativno navedenim potrošačkim ugovorima, a o kakvom se ugovoru u konkretnom slučaju ne radi (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Rev 1101/2022-2 od 27. lipnja 2023.).

11. U predmetnom se slučaju ima primijeniti opća odredba o nadležnosti iz članka 7. Uredbe, prema kojoj osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici - u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze kojim se za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, smatra (u slučaju pružanja usluga) mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru, a to je upravo Općinski sud u Splitu.

12. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

13. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, sve kako bi mogao donijeti zakonitu i pravilnu odluku.

U Zagrebu 5. rujna 2024.

Sutkinja:

Jadranka Travaš, v.r.