Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž R-59/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz K. G., M. br.4, OIB:…,
zastupane po punomoćniku S. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika I.-
I. .. d.d. iz Z., A. V.. H. br. 10, OIB:…,
zastupanog po punomoćniku mr.sc. I. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1740/2023-8 od 19.travnja 2024., na temelju odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1740/2023-8 od 19.travnja 2024.
II. Trošak žalbenog postupka se tužiteljici i tuženiku ne dosuđuje.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:
“I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1.Utvrđuje se da odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovor o radu broj:50000210/11-04-19/001/1711-10 od 8.svibnja 2019. nije dopuštena te da radni odnos tužiteljici nije prestao.
2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto Samostalnog referenta zaliha, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njenoj stručnoj spremi.“
II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.765,45 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate, po stopi zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a.“
2. Protiv citirane presude se pravovremeno i dopuštenom žalbom žali tuženik. Navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev te tuženiku dosuditi parnični trošak ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 € i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 €.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica poriče žalbene navode tuženika. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 €.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano žalitelj prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je presuda o odlučnim činjenicama jasna i razumljiva, ima valjane razloge utemeljene na ponuđenim i izvedenim dokazima i može se ispitati.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da tužiteljica u tužbi podnesenoj 27.lipnja 2019. tvrdi da je tuženik 8.svibnja 2019. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 50000210/11-04- 19/001/1711-10 kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu broj 210-316613/16-H s primjenom od 1.siječnja 2016. i svaki eventualni aneks i to zbog poslovno uvjetovanih organizacijskih razloga unatoč protivljenju Radničkog vijeća,
-da je tužiteljica protiv Odluke tuženika 31.svibnja 2019. podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika radi mobinga, na koji zahtjev da se tuženik oglušio pa traži sudsku zaštitu,
-da tuženik u odgovoru na tužbu poriče tužbene navode te ističe da je 21.siječnja 2019. donio Odluku o organizacijskoj promjeni u Logistici s datumom primjene od 1.ožujka 2019. nakon provedenog postupka savjetovanja sa Radničkim vijećem te je ukinuto radno mjesto Samostalni referent zaliha – SP radi čega je prestala potreba za radom radnika na navedenom radnom mjestu o čemu da je tužiteljica dok se nalazila na bolovanju obaviještena,
-da se tuženik prije donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika u I. d.d. u koji je uključena i tužiteljica donio 13.ožuka 2019. i o tome 18.ožujka 2019. obavijestio HZZ, Područna služba Zagreb kojem je Radničko vijeće dostavilo očitovanje da nije suglasno s donošenjem predmetne odluke, da je pobijanu odluku dostavio tužiteljici 8.svibnja 2019. protiv koje je izjavila zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio, kao i da je nakon ukidanja radnog mjesta Samostalni referent zaliha unutar
R. S. koja je promijenila naziv u T. D., unutar koje su ukinuta sva
radna mjesta i otvorena tri nova radna mjesta za koja je raspisan natječaj, a na koji se nije javila tužiteljica, poriče i da bi tužiteljica zadobila ozljedu na radu niti da je kod iste utvrđena djelomična ili potpuna radna nesposobnost,
-da tužiteljica tužbu temelji na tvrdnji da tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu jer da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila privremeno nesposobna zbog psihijatrijskih dijagnoza koje da su u uzročno-posljedičnoj vezi s događanjima na radnom mjestu koja imaju obilježje mobinga, radi čega da je bolovanje otvoreno zbog ozljede na radu, te da se Radničko vijeće nije suglasilo s odlukom tuženika,
-da nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Samostalni referent zaliha-SP unutar organizacijske jedinice Split,
-da je tuženik pobijanu odluku donio 8.svibnja 2019. u vrijeme kada je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad zbog korištenja bolovanja neprekidno od 29.srpnja
2016. radi kontinuiranog ambulantnog i bolničkog liječenja psihijatrijskih dijagnoza koje da su u uzročno-posljedičnoj vezi s događajima na poslu te da liječenje još uvijek traje,
-da je točno da je tužiteljica događanja prijavila Etičkom povjerenstvu koje prema tvrdnji tužiteljice nije reagirao u razumnom roku i nije pružio zaštitu tužiteljici, jer tuženik smatra da nije utvrđena diskriminacija tužiteljice odnosno mobing, da dijagnoze po kojima se tužiteljica liječi nisu povreda na radu, a što da je utvrđeno i u upravnom postupku,
-da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava kao i tužbu u ovom sporu,
-da tužiteljici povodom zahtjeva od 29.srpnja 2016. odlukom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nije priznata ozljeda na radu, radi psihijatrijskih dijagnoza koje da bi bile uzrokovane zbog mobinga na poslu, a tužiteljica protiv konačne odluke nije pokrenula upravni spor,
-da je povodom zahtjeva tužiteljice Sektor za vještačenje, Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 11.lipnja 2018.ocijenio da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti djelomično niti potpuni gubitak radne sposobnosti,
-da Radničko vijeće I. d.d. nije dalo suglasnost za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici,
-da je točan navod tuženika da pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje tužiteljici dijagnoze zbog kojih se liječi nisu priznate kao ozljeda na radu.
7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja zbog ozljede na radu, bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća, čime je postupio protivno odredbi članka 38. ZR-a i članka 151. stavak 1. točka 3. ZR-a, slijedom čega da je pobijana odluka nezakonita i prihvaća tužbu i tužbeni zahtjev te primjenom odredbe članka 124. stavak 1. ZR-a nalaže tužiteljicu vratiti na rad.
8. Bez osnova tuženik prigovara prvostupanjskom sudu kada je odbio prijedlog tuženika za provođenje kontrolnog vještačenja jer da sudski vještak S. nije dao ocjenu je li tužiteljica pretrpjela diskriminaciju odnosno mobing. Provedenim medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je oboljenje tužiteljice u uročnoj vezi sa postupanjem nadređenih prema tužiteljici zbog reagiranja tužiteljice zbog uočenih propusta, a koje činjenice je sud utvrdio saslušanjem svjedoka. Kvalifikacija postupanja tuženika kao mobing je pravno pitanje, a da je nad tužiteljicom vršen mobing tu činjenicu utvrđuje sud. Neosnovano tuženik prigovara da pravno shvaćanje iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-2074/19 od 7.lipnja 2022.) da se oboljenje zbog mobinga ima smatrati ozljedom na radu, nije primjenjivo u konkretnom slučaju. Upravo suprotno navodima tuženika, radi se o ozljedi na radu i neovisno što tužiteljica nije nastavila upravni postupak protiv prvostupanjskog rješenja kojim nije priznato pravo tužiteljici da se radi o ozljedi na radu ne dovodi u pitanje pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica bila na bolovanju zbog ozljede na radu. Dakle, stav Ustavnog suda Republike Hrvatske da se bolovanje zbog mobinga ima uzeti kao bolovanje zbog ozljede na radu je primjenjivo na konkretni slučaj.
9. Utvrđenje da postupak otkazivanja ugovora o radu nije proveden u skladu s odredbom članka 38. i članka 151. stavak 1. točka 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., u daljnjem tekstu: ZR), da je bilo mobinga na koji se poziva tužiteljica kao i da se radi o bolovanju zbog ozljede na radu prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu postupio protivno odredbi članka 38. ZR-a jer nije mogao zakonito otkazati ugovor o radu tužiteljici koja je pretrpjela ozljedu na radu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad odnosno tijekom liječenja. Pravilno je stoga odlučeno da odluka tuženika nije zakonita i primjenom odredbe članka 124. stavak 1. ZR-a naloženo vraćanje tužiteljice na rad na odgovarajuće radno mjesto.
10. Odluka o parničnim troškovima je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).
11. Trošak žalbenog postupka se tuženiku ne dosuđuje jer sa žalbom nije uspio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a niti tužiteljici jer trošak odgovora na žalbu nije bio potreban i nužan, primjenom odredbe članka 155. ZPP-a.
12. Iz naprijed iznesenih razloga je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Bjelovar, 5.rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Goran Milaković,v.r.
