Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-407/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Š., OIB: …, zastupana po punomoćnici A. G., odvjetnici iz Š., protiv tuženika: 1. M. G., sina pok. A., OIB: …,
Š., zastupan po
punomoćnici N. M., odvjetnici iz Š. i 2. A. G., sina pok. A., OIB: …, Z., nasljednici pok. A. G., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o žalbi 1. tuženika M. G. protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2314/2021 od 8. travnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I Žalba se djelomično uvažava te se pobijana presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2314/2021 od 8. travnja 2024.:
- potvrđuje u dijelu kojim je utvrđeno da je raskinut ugovor o djelu zaključen između tužiteljice kao naručitelja i prednika tuženika kao izvođača za izradu nadgrobnog spomenika na gradskom groblju K. u Š. (točka I izreke), u dijelu kojim je tuženicima naloženo da tužiteljici isplate iznos od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 28. prosinca 2016. do isplate (dio točke II izreke), te u odluci o parničnom trošku (točka III izreke),
- preinačava u dijelu u kojem je konstatirano da se isplata iznosa od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom nalaže na ime naknade štete koju je prednik tuženika počinio tužiteljici izradom nadgrobnog spomenika (dio točke II izreke), tako da se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odlučeno tako da izreka glasi:
"Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
I.Utvrđuje se da je raskinut ugovor o djelu zaključen između tužiteljice kao naručitelja i tuženika kao izvođača za izradu nadgrobnog spomenika na gradskom groblju "K." u Š..
II.Dužan je tuženi ad.1) M. G., sin pok A., OIB: …,
Š. i A. G., sin pok A., OIB: …, Z. isplatiti tužiteljici iznos od 3.981,68 €, fiksni tečaj konverzije 7,53450, što odgovara iznosu od 30.000,00 kn, sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama računajući od dana podnošenja tužbe 28. prosinca 2016. godine do isplate, na ime naknade štete koju je prednik tuženika ad.1) M. G. i ad.2) A. G. počinio tužiteljici izradom nadgrobnog spomenika na gradskom groblju „K.“ u Š., sa nedostacima koji ga čine neupotrebljivim, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III.Nalaže se tuženicima M. G., sin pok A., OIB: …,
Š. i A. G., sin pok A., OIB: …, Z. da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 3. 170,71 € , sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 8. travnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se za iznos od 200€ odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška kao neosnovan sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja presude 8. travnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik M. G.. Navodi da je pobija iz svih žalbenih razloga, s tim da konkretni žalbeni navodi upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP) i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio, s tim da između stranaka niti nije sporno:
- da su tužiteljica kao naručitelj i prednik tuženika, njihov sada pokojni otac A. G. kao izvođač, sklopili ugovor o djelu temeljem kojeg je prednik tuženika u svibnju 2012. godine izradio skulpturu kao nadgrobni spomenik, za ugovorenu cijenu od 4.000,00 eura, koju mu je u kunskoj protuvrijednosti od 30.000,00 kuna tužiteljica isplatila,
- da je navedeni spomenik izrađen od neadekvatnog materijala za izloženost vanjskim utjecajima, zbog čega su nakon godinu i 6 mjeseci na njemu nastala znatna oštećenja, koja nije moguće kvalitetno sanirati,
- da se je pisanom izjavom od 21. travnja 2015., prednik tuženika obvezao sanirati oštećenja na spomeniku, što nije učinjeno,
- da je na temelju prijedloga Centra za socijalnu skrb od 23. ožujka 2017., rješenjem Općinskog suda u Šibeniku od 20. ožujka 2018. prednik tuženika djelomično lišen poslovne sposobnosti, i to u dijelu njegovih osobnih stanja i imovine, na način da ne može samostalno poduzimati radnje i poslove koji se odnose na upravljanje imovinom, ne može samostalno raspolagati stalnim novčanim primanjima, lišava se parnične sposobnosti, te prava na davanje izjava i potpisivanje pravnih akata, te radnji koje se odnose na odluke o zdravlju i liječenju.
6. Sporno je između stranaka da li je prednik tuženika bio sposoban shvatiti značenje preuzetih obveza tijekom 2012. godine kada je sklopljen i izvršen ugovor o djelu, kao i 21. travnja 2015., kada je preuzeo obvezu sanirati spomenik.
7. Prvostupanjski sud pobijanu presudu u bitnome zasniva na ocjeni da tuženici nisu dokazali da je njihov prednik u vrijeme sklapanja i izvršenja ugovora bio nesposoban shvatiti učinke ugovora, te da su se u konkretnom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke za raskid ugovora iz članka 609. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), budući da nedostatke na izrađenoj skulpturi nije moguće sanirati.
8. Ovakvi razlozi pobijane presude su u svemu razumljivi i neproturječni, pa nije osnovana žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
9. Nisu osnovani žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju na okolnost sposobnosti prednika tuženika za rasuđivanje i posljedičnoj valjanosti sklopljenog ugovora o djelu, time što na navedenu okolnost nije provedeno posebno vještačenje. Naime, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda, koja se zasniva prije svega na iskazu dr. V. N., psihijatrice koja je 2017. godine provela psihijatrijsko vještačenje prednika tuženika u postupku radi lišenja poslovne sposobnosti, da prije bolničkog liječenja na psihijatriji u travnju i svibnju 2014., kada je postavljena dijagnoza ovisnosti o alkoholu i poremećaju ličnosti, ne postoji medicinska dokumentacija koja bi ukazivala na nesposobnost prednika tuženika za rasuđivanje. Dakle, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio nepotrebnim psihijatrijsko vještačenje.
10. Pri tome treba reći da bi kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, kojim tužiteljica potražuje od tuženika novčani iznos koji je dala u ispunjenu ugovora, bio osnovan i za slučaj da prednik tuženika nije bio sposoban shvatiti značenje sklopljenog ugovora o djelu. Naime, ako ugovor nije proizveo pravne učinke, tada tužiteljica ostvaruje pravo na povrat plaćenog u ispunjenu ugovora temeljem članka 323. ZOO-a. Konačno, za slučaj da prednik tuženika nije bio poslovno sposoban za sklapanje navedenog ugovora o dijelu, tužiteljica bi ostvarivala pravo na raskid navedenog ugovora temeljem članka 277. ZOO.
11. Iako tužiteljica i u tužbenom zahtjevu navodi da iznos od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna potražuje na ime naknade štete, iz činjeničnih navoda tužbe ustvari proizlazi da se radi o iznosu koji je predniku tuženika isplaćen u ispunjenju ugovora na ime cijene ugovorenih radova. Proizlazi, dakle, da tužiteljica niti ne potražuje naknadu bilo kakve štete, jer niti ne iznosi činjenične tvrdnje iz kojih bi proizlazilo da ju je pretrpjela, već da potražuje povrat isplaćenog, na što ostvaruje pravo temeljem članka 609. u vezi članka 368. ZOO.
12. Iz navedenih razloga odluka o glavnoj stvari (točke I i II izreke) je potvrđena, osim u dijelu točke II izreke u kojem je konstatirano da se isplata iznosa od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom nalaže na ime naknade štete, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen.
13. Djelomičnom preinakom tužbe tužiteljica samo neznatno nije uspjela u postupku, iz kojeg razloga je primjenom članka 154. stavka 5. ZPP-a potvrđena i odluka o parničnom trošku.
14. Već zbog toga što tuženik ne ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbe.
Bjelovar, 5. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Vladimir Šestak v. r.
