Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-320/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku Z. Š., odvjetniku iz OD Š. & Š. & R. iz Z., protiv 1. tužene Lj. H., OIB: …, V. B., i 2. tuženika M. H., OIB: …, V. B., zastupanih po punomoćniku T. K., odvjetniku iz OD S. i R. j.t.d. iz V., uz umješača na strani tuženika A. o. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku iz OD G. & P. d.o.o. iz Z. - Pisarnica V., radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-269/2022-22 od 15. prosinca 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe se odbijaju u odnosu na odluku o glavnoj stvari a djelomično se uvažavaju u odnosu na odluku o parničnom trošku, pa se pobijana presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-269/2022-22 od 15. prosinca 2023.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženicima naloženo da tužitelju solidarno isplate iznos od 2.018,57 eura / 15.208,94 kune[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I izreke),

- preinačava u odluci o parničnom trošku (točka III izreke), tako da se sudi:

Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 1.704,55 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odlučeno tako da izreka glasi:

"I. 1. tuženik Lj. H., V. B., G. K., OIB: … i 2. tuženik M. H., V. B., G. K., OIB: …, dužni su tužitelju A. Z. d.d., Z., OIB: …, solidarno platiti iznos od 2.018,57 EUR / 15.208,94 kn (slovima: dvije tisuće osamnaest eura i pedeset sedam centa / petnaest tisuća dvjesto osam kuna i devedeset četiri lipe), kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1.911,51 EUR / 14.402,26 kn od 03.02.2016.god. do isplate,

- 107,06 EUR / 806,68 kn od 26.02.2016.god. do isplate,

sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.07.2015.god., određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.god., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 504,64 Eur / 3.802,24 kn (slovima: petsto četiri eura i šezdeset četiri centa / tri tisuće osamsto dvije kune i dvadeset četiri lipe) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

III. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od iznose 12,426,27 kn / 1.649,25 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, potom trošak stvarnih izdataka za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 43,00 Eur s pripadajućom kamatom počev od 17.10.2017., za trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur s pripadajućom kamatom počev od 6.12.2022., te za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 43,00 Eur s pripadajućom kamatom počev od 15.12.2023., sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.07.2015.god., određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.god., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbe podnose tuženici te umješač na strani tuženika, pobijajući je u dosuđujućem dijelu iz svih žalbenih razloga.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda.

4. Žalbe nisu osnovane u odnosu na odluku o glavnoj stvari a djelomično su osnovane u odnosu na odluku o parničnom trošku.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je 17. siječnja 2016. u 18:00 sati, na državnoj cesti broj D-528 u D. K. došlo do naleta osobnog automobila reg. oznake ZG… kojim je upravljala S. M. R., na psa u vlasništvu T. H.-B.,

- da se je prethodno istog dana, u 8:00 sati dogodila prometna nezgoda u G. K. u ulici …, kada je vozilo reg. oznake VŽ…, kojim je upravljao prednik tuženika, sada pokojni I. H., naletjelo na metalnu dvorišnu ogradu u vlasništvu T. H.-B.,

- da su uslijed oštećenja ograde iz dvorišta T. H.-B. pobjegla dva psa, s tim da se je prvotno opisana prometna nezgoda zbila uslijed naleta automobila na jednog od pobjeglih pasa,

- da se je osobni automobil kojim je upravljala S. M. R. neposredno prije prometne nezgode kretao u noćnim uvjetima brzinom između 85 km/h i 55 km/h, ovisno od toga da li je naletna brzina na psa od 55 km/h prethodno bila usporavana (tragovi kočenja nisu vidljivi),

- da je prometnim znakom brzina kretanja bila ograničena na 80 km/h, da su na vozilu bila upaljena kratka svjetla uz koja bi nalet bilo moguće izbjeći kočenjem pri brzini od 49,04 km/h, dok bi sa uključenim dugim svjetlima nalet bilo moguće izbjeći pri brzini od 79,01 km/h,

- da je nalet bilo moguće izbjeći naglim skretanjem vozila,

- da je automobil reg. oznake ZG… bio osiguran od automobilskog kaska kod tužitelja, s koje osnove je tužitelj vlasniku navedenog vozila isplatio iznos pretrpljene štete za popravak vozila od 15.208,94 kune,

- da je pod poslovnim brojem P-209/2017 pred prvostupanjskim sudom vođen, te je pravomoćno okončan, parnični postupak povodom tužbe tužitelja A. Z. d.d. protiv tužene T. H.-B., kao vlasnika psa, radi isplate povodom istog štetnog događaja, s tim da je tužba pravomoćno odbijena uz ocjenu da navedena tužena nije odgovorna za to što se je njezin pas zatekao na cesti bez kontrole.

6. Prvostupanjski sud pobijanu presudu zasniva na ocjeni da relevantna uzročna veza postoji upravo između prometne nezgode koja se je zbila 17. siječnja 2016. u 8:00 sati i štetnog događaja koji se je zbio istoga dana u 18:00 sati, budući da je pas na kojeg je naletjelo vozilo kojim je upravljala S. M. R. ostao bez kontrole uslijed prvotne prometne nezgode. Imajući u vidu kako nije utvrđeno da je S. M. R. upravljala vozilom brzinom većom od dozvoljene, ali svakako 6 km/h većom od one koja je bila prilagođena za domet kratkih svjetala, cijeni njezin doprinos nastanku prometne nezgode naletom na psa prednika tuženika sa 20%. Stoga tuženike obvezuje na isplatu 80% iznosa kojeg je tužitelj isplatio vlasniku vozila s osnove automobilskog kaska.

7. Ovakvi razlozi pobijane presude su u svemu razumljivi i neproturječni, zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi obje žalbe o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP), s tim da ih prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Dakle, nisu osnovani oni žalbeni navodi obje žalbe koji se svode na tvrdnju o izostanku adekvatne uzročne veze između prve prometne nezgode i štetnog događaja, a koji se zasnivaju na daljnjoj tvrdnji o prostornom i vremenskom diskontinuitetu navedenih događaja. Naime, ako je uslijed kidanja ograde pri prvotnoj prometnoj nezgodi omogućen bijeg psa iz ograđenog dvorišnog prostora, što je prvostupanjski sud utvrdio, a žalitelji žalbom nisu osporili, tada postoji relevantna uzročna veza između navedena dva događaja. Pri tome se ne radi o takvom vremenskom diskontinuitetu (10 sati) koji bi bio od utjecaja na ocjenu postojanja ove relevantne uzročne veze. Protek vremena je eventualno mogao biti od utjecaja na ocjenu (su)odgovornosti T. H.-B., kao vlasnika psa. Ovo s obzirom na odgovor na pitanje da li je navedena vlasnica psa do vremena štetnog događaja bila u mogućnosti pronaći psa i imati ga pod kontrolom. Međutim, o navedenom prethodnom pitanju je pravomoćno odlučeno u postupku koji se je kod prvostupanjskog suda vodio pod poslovnim brojem P-209/2017.

9. Imajući u vidu utvrđenu dinamiku prometne nezgode pri štetnom događaju, tj. s obzirom da nije utvrđeno kao se je vozilo osiguranika tužitelja kretalo nedozvoljenom brzinom, te da nije utvrđeno da bi brzina kretanja vozila bila znatno veća od brzine primjerene za domet kratkih svjetala, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika, kada je doprinos vozača navedenog vozila nastanku štete ocijenio sa 20%. Pri tome u odnosu na žalbene tvrdnje kojima se upućuje na mišljenje prometno tehničkog vještaka da je nalet na psa mogao biti izbjegnut naglim skretanjem, treba potvrditi navode iz odgovora na žalbe da brzina reakcije vozača, kao posljedica njegovih vozačkih sposobnosti, ne predstavlja takvu okolnost s obzirom na koju bi se imao cijeniti njegov doprinos nastanku štete.

10. U odnosu na žalbenu tvrdnju umješača na strani tuženika kako nije obrazložen tijek zakonske zatezne kamate, treba reći da iz neosporenih činjeničnih tvrdnji tužitelja proizlazi da je zateznu kamatu zatražio od isplata izvršenih svom osiguraniku, kada je tražbina i dospjela.

11. Iz navedenih razloga žalba je odbijena te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari.

12. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj ostvaruje pravo na trošak zastupanja po odvjetniku prema Tarifi i vrijednosti boda u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku. Ovo temeljem Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22. i 126/22.), koju odredbu, suprotno žalbenim navodima, niti ovaj drugostupanjski sud ne cijeni protuustavnom.

13. Osnovana je žalbena tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je trošak na ime sudskih pristojbi tužitelju dosudio u cijelosti umjesto razmjerno uspjehu u postupku, kao i trošak zastupanja. Međutim, budući da je trošak prometnog vještačenja bio potreban za utvrđivanje odgovornosti, osnovano je, suprotno žalbenim navodima, ovaj trošak tužitelju dosuđen u cijelosti.

14. Obveza na ime naknade parničnog troška nije mogla nastati, pa stoga niti dospjeti, prije nego što je pobijanom presudom odlučeno o konačnom snošenju parničnog troška. Stoga je člankom 151. stavkom 3. propisano da parnični troškovi obuhvaćaju zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova. Iz navedenog razloga je osnovana žalbena tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zakonsku zateznu kamatu na dio troškova na ime sudskih pristojbi i predujma za vještačenje tužitelju dosudio od dana nastanka navedenih izdataka, umjesto od dana donošenja pobijane presude.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi umješača na strani tuženika da trošak podneska od 29. listopada 2019., kojim se je tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu, nije bio potreban samo zbog toga što tužitelj nije pristupio na prethodno održano pripremno ročište, kao i o neosnovanosti parničnog troška dosuđenog tužitelju za sastav podneska od 23. veljače 2023., kojim se je ovaj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.

16. Međutim, osnovani su žalbeni navodi da nije bio potreban trošak podnesaka tužitelja od 13. studenog 2019., kojim je predloženo da sud odluči o spajanju postupaka, od 22. studenog 2021., kojim se obavještava sud o pravomoćnom okončanju postupka koji je vođen pod poslovnim brojem P-209/2017., te od 14. ožujka 2022., kojim tužitelj požuruje zakazivanje ročišta, za svaki od kojih podnesaka je prvostupanjski sud tužitelju dosudio po 50,00 eura uvećano za PDV od 25%. Također je osnovana žalbena tvrdnja da ročište od 4. srpnja 2023., za koje je tužitelju odmjeren trošak od 200,00 eura, uvećan za PDV, nije održano.

17. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je dakle priznat trošak zastupanja od 2.312,50 eura te trošak sudskih pristojbi od 86,00 eura, tj. ukupno 2.398,50 eura, s tim da mu je priznato 60% tog troška (1.439,10 eura), što čini razliku uspjeha stranaka u postupku, koji trošak je uvećan za trošak vještačenja od 265,45 eura. Na tako dosuđeni trošak zakonska zatezna kamata mu je priznata od donošenja prvostupanjske presude.

Bjelovar, 5. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Vladimir Šestak v. r.