Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-651/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća,u pravnoj stvari tužitelja D. Š., iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u N. V., protiv tuženika M. K., iz A., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. C., odvjetnik u C., radi utvrđenja postojanja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-802/2019 od 2. ožujka 2022., 5. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-802/2019 od 2. ožujka 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da u korist nekretnine, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel u Crikvenici, upisane kao k.č. br. 5389 kuća i dvorište, ukupne površine 24 čhv, zk.ul. 2716 k.o. C., i to zk. tijelo V stana na drugom katu, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, predprostora, sanitarnog čvora i terase, u nacrtu označeno smeđom bojom kao povlasnog dobra, na teret stana – nekretnine, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici – Zemljišnoknjižni odjel u Crikvenici, upisane kao k.č. br. 5389 kuća i dvorište, ukupne površine 24 čhv, zk.ul. br. 2716 k.o. C. i to zk. tijelo II stana u prizemlju, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, izbe i wc-a, u nacrtu označeno zelenom bojom kao poslužnog dobra postoji pravo kućne služnosti korištenja izbe što je tuženik M. K. i svakodobni vlasnik poslužne nekretnine dužan trpjeti kao i upis ovog prava u zemljišne knjige suda, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Nalaže se tuženiku kao vlasniku nekretnine, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici – Zemljišnoknjižni odjel u Crikvenici, k.č. br. 5389 kuća i dvorište, ukupne površine 24 čhv, zk.ul. br. 2716 k.o. C. i to zk. tijelo II stana u prizemlju, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, izbe i wc-a, u nacrtu označeno zelenom bojom, kao vlasniku poslužnog dobra, da tužitelju izda ispravu podobnu za upis prava kućne služnosti – korištenja izbe, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici – Zemljišnoknjižni odjel u Crikvenici, upisane kao k.č.br 5389 kuća i dvorište, ukupne površine 24 čhv, zk.ul. br. 2716 k.o. C., i to zk. tijelo V stana na drugom katu, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, predprostora, sanitarnog čvora i terase, u nacrtu označeno smeđom 2 Poslovni broj: 4 P-802/2019 bojom, kao povlasnog dobra, koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presude, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

2. Točkom II izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 265,45 eur/2.000,00 kn[1] .

3. Protiv citirane presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je odlučujući koje će činjenice uzeti kao dokazane prvostupanjski sud postupio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Nije počinjena ni apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se sadržajno upire žalbenim navodima da je prvostupanjski sud proturječan sam sebi, budući da presuda sadrži odlučne činjenice, te je presudu moguće ispitati.

8. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da u korist nekretnine upisane kao kč. br. 5389 kuća i dvorište, ukupne površine 24 čhv, zk. ul. 2716 k.o. C., i to zk. tijelo V stana na drugom katu kao povlasnog dobra, na teret stana nalazećeg se u istoj nekretnini, i to zk. tijelo II stana u prizemlju, postoji pravo kućne služnosti korištenja izbe, što je tuženik i svakodobni vlasnik poslužne nekretnine dužan trpjeti, kao i upis tog prava u zemljišne knjige, te da tuženik izda tužitelju ispravu podobnu za upis navedenog prava kućne služnosti-korištenja iste, koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti presuda, sve pobliže navedeno podstavcima 1. i 2. toč. I izreke citirane presude.

10. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj suvlasnik nekretnine k.č. br. 5389 kuća i dvorište površine 24 čhv (zk tijelo I) te vlasnik zk tijela V – drugog kata koji se sastoji od sobe, kuhinje, predprostora, sanitarnog čvora i terase, u nacrtu označeno smeđom bojom;

- da je tuženik suvlasnik nekretnine k.č. br. 5389 kuća i dvorište površine 24 čhv (zk tijelo I) te vlasnik zk tijela II – prizemlja koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, izbe i wc-a, u nacrtu označeno zelenom bojom;

- da se tuženik upisao kao vlasnik zk tijela II – prizemlja koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, izbe i wc-a, temeljem ugovora o prodaji nekretnina od 25. rujna 1995., sklopljenog sa Z. G., prednikom tuženika, koji ugovor je proveden u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z-2113/95;

- da se prednik tuženika Z. G. bio uknjižio kao vlasnik zk tijela II – prizemlja, na temelju zamjedbenog ugovora od 14. lipnja 1983., pod brojem Z-1302/83, te da je temeljem navedenog ugovora, rješenjem od 21. studenoga 1983. posl. br. Z-1302/83 bilo uknjiženo pravo doživotnog uživanja izbe u prizemlju na dijelu Z. G., za korist D. Š., prednika (oca) tužitelja;

- da se u točki I narečenog zamjedbenog ugovora od 14. lipnja 1983. navodi da je zamjedbenim ugovorom između D. Š. i Z. G. zamijenjen stan Z. G. u … Z., za stan D. Š. u C., … – prizemlje, sagrađen na k.č. br. 5389 k.o. C., koji se sastoji od jedne velike sobe, jedne manje sobe, kuhinjice, predsoblja, sanitarnog čvora, hodnika i izbe. U točki II je navedeno da se Z. G. i njegovi nasljednici odnosno budući vlasnici stana pod točkom I ugovora u …, prizemno, C., trajno odriču korištenja izbe u tom stanu u korist D. Š. i njegovih nasljednika, te da isti mogu to korištenje prenijeti bilo kada i na bilo koju treću osobu. U točki III ugovora je navedeno da se pod imenom izba podrazumijeva prostorija koja se nalazi u prizemlju kuće …, C., u podstepeničnom prostoru označena u nacrtu u zemljišnim knjigama kao izba. U točki IV ugovora je navedeno da D. Š. prihvaća na trajno korištenje i raspolaganje navedenu izbu, a u točki V da se Z. G. obvezuje da će ukoliko postoji zakonska mogućnost gruntovno odvojiti izbu iz cjeline stana u korist D. Š.;

- da je nakon smrti D. Š., koji je umro 15. lipnja 2006., tuženik podnio Zemljišnoknjižnom odjelu Crikvenica prijedlog za upis brisanja uknjižbe prava doživotnog uživanja izbe u prizemlju, te da je Zemljišnoknjižni odjel Crikvenica u predmetu posl. br. Z-37414/2017 na temelju izvatka iz matice umrlih, u zk.ul. 2716 k.o. C., dopustio brisanje uknjižbe prava doživotnog uživanja izbe u prizemlju na predmetnim nekretninama tuženika, koje se sastoje od k.č. br. 5389 kuća i dvorište od 24 čhv u naravi prizemlje koje se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe i wc-a u nacrtu označeno zelenom bojom, upisanog na temelju ranije navedenog ugovora od 14. lipnja 1983., a provedenoga pod poslovnim brojem Z-1302/83;

- da iz iskaza tužitelja i svjedoka saslušanih tijekom postupka proizlazi da je prednik tužitelja sada pok. D. Š. koristio navedenu izbu koja se nalazi u prizemlju, a koja je sastavni dio zk. tijela II – prizemlja sve do svoje smrti 2006., a i kasnije, nakon njegove smrti da su u toj izbi ostale stvari prednika tužitelja, te da zasigurno od 2007., kako to navodi svjedokinja P. D., sestra tuženika, samo tužitelj raspolaže ključevima predmetne izbe, koja da se ranije nije ni zaključivala.

11. Prvostupanjski sud drži spornim radi li se u konkretnom slučaju o pravu osobne ili stvarne služnosti, o čemu ovisi i odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

12. Pri tome, polazeći od sadržaja odredbi čl. 186., čl. 188. st. 4., čl. 199. st. 1., čl. 201. i čl. 202. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV), paragrafa 478. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), te čl. 6. st. 1., čl. 7. i čl. 60. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 – dalje ZOVO) prvostupanjski sud utvrđuje da se ne radi o pravu stvarne služnosti, već o pravu osobne služnosti doživotnog uživanja izbe iz paragrafa 478. OGZ-a koje je bilo uknjiženo u korist osobe D. Š., prednika tužitelja, i to temeljem odredbi tada važećeg ZOVO-a, odnosno pravnih pravila OGZ-a.

13. Naime, kako je ZOVO bio uredio samo osnovne vlasničkopravne odnose, utvrđuje da se na stvarnopravne odnose koji nisu uređeni navedenim zakonom imaju primijeniti pravna pravila OGZ-a. Prema paragrafu 478. OGZ-a osobne služnosti su potrebna poraba kakve stvari, uživanje i stan, dok je prema paragrafu 480. OGZ-a određeno da se naslov k služnosti kakvoj osniva u pogodbi.

14. Utvrđuje da je temeljem ugovora kojeg su sklopili prednici stranka 14. lipnja 1983., a koji predstavlja titulus ili naslov sjecanja, u skladu s odredbom paragrafa 480. OGZ-a uknjiženo pravo osobne služnosti, i to pravo doživotnog uživanja izbe Z. G., prednika tuženika, za korist D. Š., prednika tužitelja, kako to proizlazi i iz priloženog rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica od 21. studenog 1983. i povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu.

15. Utvrđuje da i iz sadržaja ugovora od 14. lipnja 1983. ne bi proizlazilo da je to pravo korištenja izbe bilo vezano uz svakodobnog vlasnika zk. tijela V drugog kata navedene nekretnine već se navodi da se to korištenja može prenijeti bilo kada i na bilo koju treću osobu, dakle, nevezano uz vlasništvo nekretnine. Navedeno potkrjepljuje utvrđenjem da predmetni ugovor predstavlja ugovorni odnos između stranaka ugovora, prednika tužitelja i tuženika, u provedbi kojeg je bilo uknjiženo samo pravo doživotnog uživanja izbe koja se nalazi u prizemlju kuće …, u C. za korist D. Š., koje pravo je brisano u predmetu poslovni broj Z-37414/17.

16. Stoga, a s obzirom na činjenicu da se radilo o pravu korištenja izbe kao pravu osobne služnosti, koje je kao takvo bilo upisano u zemljišne knjige kao uknjižba doživotnog uživanja izbe u korist D. Š., utvrđuje da je navedena osobna služnost prestala smrću imenovanog.

17. U odnosu na ugovor o prijenosu prava korištenja od 26. srpnja 2002., kojim D. Š. prenosi pravo korištenja navedene izbe na tužitelja, utvrđuje da se radi o ugovoru sklopljenom između D. Š. i tužitelja, koji nije proveden u zemljišnim knjigama, te isti ne obvezuje tuženika, koji je u vrijeme sklapanja tog ugovora bio upisan kao vlasnik prizemlja, a čiji je sastavni dio navedena izba, koji nije stranka navedenog ugovora. Međutim, utvrđuje da i iz sadržaja navedenoga ugovora jasno proizlazi da je i prednik tužitelja D. Š., kao osoba u čiju je korist bilo uknjiženo pravo doživotnog uživanja izbe u prizemlju, smatrao da se radi o osobnoj služnosti, jer se navodi da D. Š. prenosi na svog sina tužitelja D. Š. trajno pravo korištenja te pravo prijenosa na treću osobu korištenja izbe, i nigdje se ne spominje da je to pravo povezano sa vlasništvom zk. tijela V druge etaže kao povlasne nekretnine, kako to tužitelj traži postavljenim tužbenim zahtjevom.

18. Slijedom izloženog, prvostupanjski sud ne nalazi osnovanima navode tužitelja da se radi o pravu stvarne služnosti, niti da je istu mogao steći dosjelošću, iz kojih razloga tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

19. Ovaj sud prihvaća da u konkretnom slučaju "zamjedbeni ugovor" od 14. lipnja 1983. ne predstavlja pravnu osnovu kojom bi prednik tužitelja stekao pravo stvarne služnosti predmetne izbe, već da se radilo o osobnoj služnosti doživotnog uživanja iste.

20. Prema čl. 49. ZOVO-a stvarna služnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasno dobro) da za potrebe te nekretnine obavlja određene radnje na nekretnini drugog vlasnika (poslužno dobro) ili da zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da se suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi inače imao pravo obavljati na svojoj nekretnini (stavak 1.). Stvarna služnost može se ustanoviti na određeno vrijeme ili za određeno doba godine (stavak 2.).

20.1. Prema čl. 51. ZOVO-a stvarna služnost zasniva se pravnim poslom, odlukom državnog organa i dosjelošću, a prema čl. 52. citiranog Zakona na temelju pravnog posla stvarna se služnost stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovoarajući način određen zakonom.

20.2. Nadalje, prema čl. 54. stvarna služnost stječe se dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio (stavak 1.). Stvarna služnost se ne može steći dosjelošću ako je vršena zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužnog dobra, silom, prijevarom, ili ako je služnost ustupljena do opoziva (stavak 2.).

21. U odnosu na osobne služnosti odredba čl. 60. ZOVO-a propisivala je da se pravo plodouživanja, pravo upotrebe, pravo stanovanja, a i pravo stvarnog tereta uređuju zakonom. Kako tim zakonom osobne služnosti nisu bile detaljnije regulirane, pravilno je prvostupanjski sud uputio na odredbe iz paragrafa OGZ-a, pri čemu je za navesti da sada važeći ZV (čl. 199. st. 2.) jednako kao i pravna pravila OGZ-a poznaju tri vrste osobnih služnosti: pravo plodouživanja (uzrukfructus), pravo uporabe (uzus) i pravo stanovanja (habitatio). Naime prema paragrafu 478. OGZ-a služnosti osobne jesu: potrebna poraba (upotrebljenje) kakve stvari, uživanje i stan. 22. Prema pravnom pravilu paragrafa 509. OGZ-a: "uživanje jest pravo, upotrebljavati tuđu stvar bez svakoga ograničenja, ali čuvajući sućanstvo njezino". Ovlaštenik takve osobne služnosti ima pravo na potpunu uporabu i sve plodove stvari, pa i pravnim poslom izvršavanje te služnosti prenijeti na drugu osobu.

22.1. Tako i odredba čl. 203. ZV-a propisuje da je pravo plodouživanja osobna služnost koja svojega nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom čuvajući njezino sućanstvo (stavak 1.). Pravo plodouživanja može postojati na poslužnoj stvari koja je nepotrošna, bilo pokretna ili nepokretna, kao i na više pokretnih stvari zajedno; na potrošnim stvarima moguće je samo nepravo plodouživanje (stavak 2.).

22.2. Isto tako, prema čl. 204. ZV-a plodouživatelj te ovlašten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, ali sve to samo u granicama očuvanja sućanstva, što uključuje i očuvanje temeljne namjene poslužne stvari (stavak 1.). Plodouživatelj može pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvršavanje svojih ovlaštenja iz stavaka 1. ovoga članka (stavak 2).

23. Stoga, kada se u ugovoru od 14. lipnja 1983. navodi da se prednik tuženika Z. G. i njegovi nasljednici odnosno budući vlasnici stana pod točkom I tog ugovora u …, prizemno, C. trajno odriču korištenja izbe u stanu u korist prednika tužitelja i njegovih nasljednika, te da isti mogu to korištenje (čemu bi sadržajno odgovarala riječ uporaba, iskorištavanje tj. izvršavanje) predmetne služnosti prenijeti bilo kada i na bilo koju treću osobu, koja osobna služnost je bila i uknjižena u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici sve do smrti sada pok. D. Š., a čemu prednici stranaka nisu prigovarali, ocjena je i ovoga suda da se radilo o osobnoj služnosti doživotnog uživanja tj. pojmovno prema OGZ-u osobne služnosti uživanja, a prema ZOVO-u i ZV-u plodouživanja. Stoga je D. Š. mogao ugovorom o prijenosu prava korištenja od 26. srpnja 2002. prenijeti to pravo korištenja odnosno izvršavanja predmetne služnosti na svog sina, ovdje tužitelja D. Š..

24. S obzirom na izloženo nisu prihvatljivi žalbeni navodi tužitelja o suprotnom, kao i isticanje da bi se radilo o stvarnoj služnosti te da bi istu stekao dosjelošću. Ovo već samom činjenicom da nakon smrti oca tužitelja 15. lipnja 2006. kada je predmetna osobna služnost prestala, pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 14. studenog 2017., a sve kada bi se radilo o poštenom i istinitom posjedu prava služnosti, nije protekao zakonom propisani jedinstveni rok za stjecanje toga prava, a koji iznosi 20 godina.

25. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 5. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović, v.r.