Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-1537/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. B. i K. B., odvjetnicima iz S- B., protiv tuženika: 1. Opće bolnice "…" S. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. I., odvjetniku iz S. B. i 2. Opće bolnice N. G., OIB: …, zastupanog po D. S., dipl. iur., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbama tuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-72/2019-29 od 8. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. i 2. tuženika kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-72/2019-29 od 8. srpnja 2021. potvrđuje u točkama I, II, III i IV izreke.

Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja 1. tuženik Opća bolnica "…." obvezan je isplatiti tužitelju iznos od 10.038,71 eur[1] /75.636,68 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima (točka I izreke). Drugotuženik Opća bolnica N. G. obvezan je isplatiti tužitelju iznos od 4.846,52 eur/36.516,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima (točka II izreke). Prvotuženik Opća bolnica "…." obvezan je naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.206,45 eur/9.090,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 8. srpnja 2021. do isplate (točka III izreke). Drugotuženik Opća bolnica N. G. obvezan je naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 587,14 eur/4.423,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 8. srpnja 2021. do isplate (točka IV izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika Opću bolnicu N. G. u iznosu od 1.814,09 eur/13.668,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka V izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na 1. i 2. tuženike koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaće (točka VI izreke).

2. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu žale se 1. i 2. tuženici.

3. Prvotuženik presudu pobija u točkama I i III izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu troška žalbenog postupka.

4. Drugotuženik presudu pobija u točkama II i IV izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbi iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju 1. tuženik upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

8. Isto tako, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja, na radnom mjestu doktora medicine, specijalista opće kirurgije, za isplatu razlike plaće s osnove dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje za vrijeme prekovremenog rada, u odnosu 1. tuženika Opću bolnicu " …." za vremensko razdoblje od 1. kolovoza 2014. do 30. rujna 2017. te u odnosu na 2. tuženika Opću bolnicu N. G. za vremensko razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2014. i od 1. listopada 2017. do 21,. veljače 2019., u iznosima pobliže navedeno u točkama I do IV izreke pobijane presude.

10. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je pasivna legitimacija 1. i 2. tuženika te pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja sa navedenih osnova.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio pasivnu legitimaciju 1. i 2. tuženika u odnosu na novčane iznose dosuđene za pojedina vremenska razdoblja, utvrđenjem da je 2. tuženik Opća bolnica N. G. brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku-Stalna služba u Slavonskom Brodu, poslovni broj Tt-14/333-2 od 23. siječnja 2014., s time da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra, proizlazi da je 2. tuženik odlukom Vlade Republike Hrvatske od 18. prosinca 2013. pripojen Općoj bolnici "…." s danom 1. siječnja 2014. i da 1. tuženik Opća bolnica "…." s tim danom preuzima obavljanje cjelokupne djelatnosti Opće bolnice N. G..

12. Nadalje, u odnosu na osnivanje i prestanak rada zdravstvene ustanove, prvostupanjski sud se osnovano pozvao i na odredbe čl. 44. st. 2., čl. 46., čl. 47., čl. 49. i čl. 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 22/14, 154/14 i 70/16 – dalje ZZZ), kao lex specialis, utvrđenjem da zdravstvena ustanova u skladu sa specijalnim propisom, bez obzira na stečeno svojstvo pravne osobe, ne može započeti sa radom, a time niti preuzimati ugovore o radu ili sklapati pravne poslove, prije nego je Ministarstvo odobrilo obavljanje zdravstvene djelatnosti, a u konkretnom slučaju rješenjem Ministarstva od 25. kolovoza 2017. Općoj bolnici N. G. odobreno je obavljanje djelatnosti bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite te dnevne bolničke opskrbe, a prema kojem rješenju će navedena zdravstvena ustanova započeti s radom 1. listopada 2017.

13. Stoga je u svemu prihvatljivo i utvrđenje da 2. tuženik Opća bolnica N. G. u skladu sa specijalnim propisima nije mogla započeti sa radom prije 1. listopada 2017. i prije toga datuma preuzeti radnike i sa njima sklopiti ugovore o radu, a da je tome tako proizlazi i iz Sporazuma o diobenoj bilanci Opće bolnice " …." od 22. veljače 2018. i Sporazuma o preuzimanju radnika od 29. rujna 2017., a isto tako i ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i 2. tuženika 19. travnja 2018., u kojem ugovoru se u čl. I navodi da temeljem odredbi Sporazuma o preuzimanju radnika koji je zaključen između Opće bolnice "…" i Opće bolnice N. G., 29. rujna 2017., a koji čini sastavni dio Sporazuma o diobenoj bilanci Opće bolnice "….", ugovorne strane sporazumno utvrđuju da je radnik (ovdje tužitelj) nastavio raditi u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod novog poslodavca, Opće bolnice N. G. od 1. listopada 2017.

14. Prema tome, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da Opća bolnica N. G. nije postojala kao pravni subjekt u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2017. te da su svi zdravstveni i nezdravstveni radnici 2. tuženika u navedenom razdoblju bili radnici Opće bolnice "….". Stoga nisu osnovani žalbeni navodi 1. i 2. tuženika kojima osporavaju svoju pasivnu legitimaciju.

15. Isto tako, nisu prihvatljivi niti žalbeni navodi tuženika da tužitelj nema pravo na kumulaciju utuženih dodataka kako se to utvrđuje pobijanom presudom.

16. Odredbom čl.86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13; dalje ZR/09), te čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17-dalje ZR/14) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

17. Odredbom čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13 i 96/15; dalje KU/13) propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150 % (st. 8.). Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9.) Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st.10). Istovjetnu odredbu sadrži čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. ("Narodne novine" broj: 29/18- dalje KU/18).

18. Prema čl. 57. KU/13 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Istovjetnu odredbu sadrži čl. 55 KU/18.

19. Odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću, koji je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. iznosio 10%, a Dodatkom I tom KU, isti je od 1. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. iznosio 12%, od osnovne plaće (čl. 57. KU/18).

20. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da tužitelj, kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 51., čl. 57. i čl. 59. KU/13, tj. čl. 49., čl. 55. i čl. 57. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

21. Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke kolektivnog ugovora izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao što su npr. čl. 58. st. 3. KU/13 tj. čl. 56. KU/18 odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnove posebnih uvjeta rada). Već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima radi i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada. Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada i s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnove prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada je osnovna plaća – čl. 51. st. 1. al. 4. KU/13), uz to i ZR/14 kao općim propisom (čl. 1.) propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na uvećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na uvećanje plaće po drugim osnovama moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

22 . Stoga su neosnovani žalbeni navodi o suprotnom, niti od značaja da obračun plaće izrađuje Centralni obračun plaće (COP), pri čemu valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: " Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15-dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

23. Nadalje, prema čl. 60. ZR/09 tj. čl. 81. ZR/14 za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU/13 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Istovjetno propisuje i odredba čl. 34. KU/18.

24. Prema čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12), odnosno čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17); ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

25. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točkama I do IV izreke pobijane presude.

26. Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

27. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

28. Prvotuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

29. U preostalom dijelu (točke V i VI izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 5. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović v.r.