REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Poslovni broj: Usž-3266/2023-2
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VS iz [adresa], koju zastupa punomoćnim Martin Sherri odvjetnik u Zagreb, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2778/2023 od 17. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2778/2023 od 17. listopada 2023.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 621,87 € / 4.685,48 kn u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.
II. U preostalom dijelu žalba tužiteljice se odbija.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. obustavljen je upravni spor. Točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati trošak upravnog spora u iznosu od 621,87 € / 4.685,48 kn u roku od 15 dana od dostave pravomoćnog rješenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate. Točkom III. izreke je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora u preostalom dijelu odbijen.
2. Tužiteljica je protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je sud pogrešno obračunao dosuđeni trošak upravnog spora za sastav tužbe, jer da joj je trebalo priznati trošak od 622,14€ / 4.687,50 kn pa smatra da su povrijeđene odrede ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ističe da je sud nezakonito odlučio odbiti zahtjev u odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice jer je u tužbi izričito zatražio kamate od presuđenja do isplate. Sud je trebao zateznim kamatama na trošak spora, koje teku od dana donošenja rješenja do isplate ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određeno roku, odlučiti primjenom materijalnog prava sadržanog u članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže da sud uvaži žalbu te traži trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik smatra istu neutemeljenom i protivnom načelu učinkovitosti upravnog spora. Smatra da je podnesena radi pokušaja uvećanja troškova upravnog spora, da tužiteljica nema pravo na trošak ovog upravnog spora jer je mogla proširiti tužbu u ovom sporu u vezi naknadno donesenog rješenja tuženika, ali nije već je podnijela zasebnu tužbu protiv rješenja drugog stupnja. Navodi da je žalba podnesena jer joj je dosuđen trošak manji 27 centi, što je primjer pokretanja spora, odnosno očite zlouporabe jer su troškovi upravnog spora u dosuđenom iznosu ispravno odmjereni. Poziva se na Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, članke 3. i 13. te ističe da je sukladno Tbr. 50. Tarife i članku 14. stavku 3. Zakona o euru za sastav tužbe iznos od 621,88 € , pa se može raditi o omašci suda u računanju, što se može ispraviti u svako doba. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba tužiteljice osnovana je samo u pogledu zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak.
5. S obzirom da je prvostupanjski sud točkom I. izreke rješenja obustavio spor, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavka 1. i stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu, te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe u iznosu od 621,87 € / 4.685,51 kn prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa). Naime, tužiteljica je u tužbi postavila zahtjev za naknadu troška sastava tužbe na način da je za njezin sastav zatražila 500 bodova pomnoženih s 1,99 € i dobiveni iznos uvećan za 25% PDV-a. Kako je tužiteljica u tužbi specificirala troškove na način da je odredila vrijednost boda u iznosu od 1,99 € to je prvostupanjski sud prema tako specificiranoj vrijednosti boda obračunao trošak za sastav tužbe od 250 bodova, što je u skladu s Tbr. 23/1. Tarife. Stoga žalbeni prigovor u odnosu na utvrđeni iznos naknade troškova spora za sastav tužbe nije osnovan.
6. Međutim, prvostupanjski sud je osporenom točkom izreke pobijanog rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo pri odlučivanju o tijeku zateznih kamata na iznos dosuđene glavnice troška spora. Pri tome ovaj Sud ističe da se zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene glavnice ne moraju definirati u izreci sudske odluke, jer se pravo na naplatu zateznih kamata ostvaruje na temelju zakona sukladno članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Prema članku 20. stavku 2. istog Zakona obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti. Nadalje, sukladno članku 25. stavku 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. U eventualnom postupku prisilne naplate tužiteljica ima mogućnost u postupku izravne naplate, sukladno članku 209. Ovršnog zakona zatražiti tijek zateznih kamata od dana donošenja sudske odluke na temelju članka 30. stavka 5. u vezi s člankom 30. stavkom 2. istog Zakona.
7. Slijedom navedenog tužiteljica stječe pravo na zatezne kamate protekom paricijskog roka, ako u tom roku tuženik svoju obvezu na isplatu naknadu troškova ne ispuni, time da zatezne kamate u tom slučaju teku od donošenja sudske odluke, a ne od stjecanja svojstva izvršnosti kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud.
8. Stoga je ovaj Sud u cijelosti poništio točku II. izreke pobijanog rješenja, te tužiteljici dosudio trošak spora koji je bio opravdan, a u preostalom dijelu žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu.
9. Slijedom navedenog, a imajući u vidu sve činjenice ovog konkretnog slučaja, kao i činjenicu da izreka pobijanog rješenja ne mora sadržavati određenje tijeka zateznih kamata, ovaj Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju, s obzirom na razmjer uspjeha u žalbenom postupku, svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka te donio odluku sukladno članku 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima.
10. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i 2. te članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, a u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 5. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
