Poslovni broj: Usž-2655/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. S. iz D. P., kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu K. i partneri d.o.o., odvjetnici u Z., protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Z., radi sukoba interesa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-305/2024-8 od 10. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-305/2024-8 od 10. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja odluke tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, klasa: P- 268/21, urbroj: 711-02-01/06-2024-4 od 10. siječnja 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporenom odlukom tuženika od 10. siječnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj počinio povredu članka 10. u svezi s člankom 8. i 9. Zakona o sprječavanju sukoba interesa ("Narodne novine", broj: 26/11., 12/12., 126/12., 48/13., 57/15. i 98/19. – dalje: ZSSI) na način da je propustio postupiti po pisanom nalogu tuženika u danom roku koji je protekao s danom 26. listopada 2021., te podnese pravilno i potpuno ispunjeni obrazac izvješća o imovinskom stanju dužnosnika, povodom ponovnog izbora na dužnost gradonačelnika Grada G. (točka I. izreke). Tužitelju je za povredu ZSSI-a opisano pod točkom I. izreke, izrečena sankcija iz članka 42. stavka 1. podstavka 2. ZSSI-a, odnosno obustava isplate dijela neto mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura/11.301,75 kuna, koja će trajati deset mjeseci, a izvršit će se u deset jednakih uzastopnih mjesečnih obroka, svaki u pojedinačnom iznosu od 150,00 eura/1.130,18 kuna (točka II. izreke).

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude iz svih zakonom predviđenih razloga sukladno članku 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede pravila sudskog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je tuženik predmetni postupak pokrenuo dana 8. srpnja 2022. prema odredbama ZSSI/11, iako je u vrijeme pokretanja postupka na snazi bio Zakon o sprječavanju sukoba interesa ("Narodne novine", broj: 143/21. – dalje: ZSSI/21) koji u članku 60. propisuje da "postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa ("Narodne novine", broj: 26/11., 12/12., 126/12., 48/13., 57/15. i 98/19.)…" što konkretno znači da postupci pokrenuti za vrijeme važenja ZSSI/21 se imaju voditi u skladu sa tim Zakonom, a kako predmetni postupak nije pokrenut za vrijeme važenja ZSSI/11 to se na pokrenuti postupak od dana 8. srpnja 2022. ne mogu primijeniti postupovne odredbe ZSSI/11, već se postupak mora voditi u skladu s važećim Zakonom u vrijeme pokretanja postupka tj. ZSSI/21, a ne kako je to tuženik učinio po starom Zakonu koji je bio izvan snage u vrijeme pokretanja ovog postupka. Ističe kako unatoč što se u obrazloženju pobijanog rješenja izričito navodi da je postupak pokrenut dana 8. srpnja 2022. protiv tužitelja je po službenoj dužnosti poduzeta prva radnja 30. rujna 2021. godine. Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a sve iz razloga što je odlučne činjenice pogrešno utvrdio odnosno propustio je utvrditi odlučne činjenice za donošenje presude i to iz razloga što je sporne činjenice prvostupanjski sud trebao raspraviti odnosno dati mogućnost strankama da se o istima izjasne. Ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj imovinsku karticu povodom ponovnog izbora za istu dužnost podnio tek 18. svibnja 2023., dakle, sa zakašnjenjem od dvije godine i to tek nakon što mu je dostavljena odluka tuženika da je protiv njega pokrenut postupak kada to ne proizlazi iz stanja spisa. Ističe kako je podnio više prijava koje su mu zbog neodobravanja uvijek bile vraćene sa zahtjevom na nadopunu iste, a tek mu je ona prijava 18. svibnja 2023. naknadno odobrena. Ističe kako se radi o pogrešnom zaključku suda da je podnio prijavu 18. svibnja 2023., već se radi o prijavi koju je tuženik odobrio, a ranije prijave istom vraćao radi nadopune, tako da je i pogrešan zaključak suda da tužitelj nije u zakonskom roku podnio predmetnu prijavu. Smatra da je sud u pobijanoj presudi i rješenju nekritički prihvatio ocjene tuženika, dok ključne okolnosti na koje je ukazivao tužitelj sud ne samo da nije prihvatio, nego čak nije niti valjano obrazložio razloge njihova neprihvaćanja. Stoga prigovara kako su razlozi pobijane presude netočni i neobrazloženi te da stoga ista ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da je ista nerazumljiva. Stoga predlaže da se njegova žalba usvoji te pobijana presuda poništi te da mu se naknadi trošak upravnog spora po priloženoj specifikaciji troškova.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u odnosu na navode tužitelja kako predmetni postupak nije pokrenut u vrijeme važenja ZSSI/11, pa da se nije niti mogao voditi prema odredbama navedenog Zakona, već prema odredbama ZSSI/21, ističe da je prva radnja povodom koje je formiran predmet učinjena prije stupanja ZSSI/21 na snagu pozivajući se na usvojeno pravno stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. U odnosu na prigovor tužitelja kako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužitelj imovinsku karticu povodom ponovnog izbora za istu dužnost podnio tek 18. svibnja 2023. ističe kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj imovinsku karticu povodom ponovnog stupanja na dužnost podnio sa dvogodišnjim zakašnjenjem točnije 18. svibnja 2023. i to nakon što mu je dostavljena odluka tuženika kojom je protiv njega pokrenut postupak. Smatra kako je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava te predlaže Sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj kao dužnosnik obnašao dužnost gradonačelnika Grada G. od 12. lipnja 2017. do 3. lipnja 2021. te je navedenu dužnost ponovno obnašao u razdoblju od 4. lipnja 2021. do 29. ožujka 2024. kada je podnio ostavku.

8. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 39. ZSSI/11 propisano je da gradonačelnik, općinski načelnici i njihovi zamjenici su obveznici tog Zakona.

9. Odredbom članka 8. stavka 1. istog Zakona propisana je obveza dužnosnika da u roku od 30 dana od dana stupanja na dužnost podnese Povjerenstvu izvješće s podacima o dužnosti koju obavljaju profesionalno i neprofesionalno, o ostalim dužnostima koje obnašaju, odnosno djelatnostima koje obavljaju, o djelatnosti koje su obavljali neposredno prije stupanja na dužnost i s podacima o svojoj imovini te imovini svog bračnog ili izvanbračnog druga i malodobne djece, sa stanjem na taj dan. Prema odredbi stavka 2. citiranog članka Zakona dužnosnici koji su na izborima ponovno izabrani ili imenovani na istu dužnost bez obzira obnašaju li dužnost profesionalno ili neprofesionalno, obvezni su u roku od 30 dana od dana stupanja na dužnost na početku novog mandata podnijeti izvješće Povjerenstvu o svojoj imovini te imovini bračnog ili izvanbračnog druga te malodobne djece sa stanjem na taj dan. Prema odredbi članka 10. stavka 1. spomenutog Zakona Povjerenstvo će, ukoliko utvrdi da dužnosnik nije ispunio obvezu iz članka 8. i 9. stavka 1. citiranog Zakona pisanim putem zatražiti od dužnosnika ispunjenje obveze, dok je odredbom stavka 2. citiranog članka 10. istog Zakona propisan rok za ispunjenje navedene obveze koji ne može biti duži od 15 dana od dana primitka pisanog zahtjeva. Odredba stavka 3. članka 10. citiranog Zakona propisuje da će Povjerenstvo, ako dužnosnik ne ispuni navedenu obavezu u danom roku pokrenuti postupak protiv dužnosnika zbog kršenja odredbi članka 8. i 9. citiranog Zakona.

10. Prema podacima spisa predmeta je nesporno da tužitelj po proteku 30 dana od ponovnog imenovanja na dužnost gradonačelnika Grada G. 4. lipnja 2021. nije podnio izvješće o imovnom stanju tuženiku, zbog čega je pozvan zaključkom tuženika od 30. rujna 2021. na obavezu podnošenja pravilno i potpuno ispunjenog obrasca i izvješća o imovnom stanju dužnosnika povodom ponovnog izbora na dužnost gradonačelnika Grada G. Isto tako nije sporno da je tužitelj postupio po navedenom zaključku 18. svibnja 2023., dakle s dvije godine zakašnjenja, kada je podnio izvješće o imovnom stanju dužnosnika povodom ponovnog izbora na dužnost 2021., a 18. travnja 2023. podnio je izvješće o imovnom stanju dužnosnika povodom izbora na dužnost gradonačelnika Grada G. 2017. godine, nakon proteka gotovo šest godina.

11. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prva radnja povodom koje je formiran predmet P-268/21 učinjena prije stupanja na snagu ZSSI/21, tako da je predmetni postupak započet otvaranjem predmeta protiv obveznika po službenoj dužnosti 9. studenoga 2021., u vrijeme kada je na snazi bio ZSSI/11 te je tuženik primijenio materijalnopravne odredbe Zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja povrede.

12. Isto tako, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tužitelj imovinsku karticu povodom ponovnog stupanja na dužnost podnio sa dvogodišnjim zakašnjenjem, točnije 18. svibnja 2023., nakon što mu je dostavljena odluka tuženika kojom je protiv njega pokrenut postupak.

13. S obzirom da su iz pobijane presude vidljive sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke presude).

15. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

U Zagrebu 5. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.