REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3414/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja MIKROKLIMA d.o.o., Rapska 46/a, Zagreb, OIB 15542378415, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jujnović, Lučić, Marković d.o.o., Zagreb, protiv protivnika osiguranja BFM d.o.o., Radnička cesta 80, Zagreb, OIB 31629573230, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marohnić, Tomek & Gojić d.o.o. Zagreb, radi prethodne mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-178/2019 od 1. srpnja 2024., 5. rujna 2024.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba protivnika osiguranja, ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-178/2019 od 1. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-178/2019 od 1. srpnja 2024. određena je prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja u iznosu od 16.735,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačno određenih iznosa do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i tražbine s naslova troškova ovršnog postupka u iznosu od 685,87 eura sa zateznim kamatama od 12. travnja 2017. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, nalogom Financijskoj agenciji „da banci tuženika izda nalog sa zabranom da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženik, isplati s računa tuženika novčani iznos za koji je određena prethodna mjera za vrijeme od dana donošenja rješenja o prethodnoj mjeri do uključujući 15-og dana od dana stjecanja uvjeta za ovrhu na predmetnoj tražbini“, određeno da se zabrana smatra provedenom dostavom Financijskoj agenciji, da provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja i da se iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koji je određena prethodna mjera ne smije prenijeti s računa tuženika dok traje zabrana, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine.
2. Protivnik osiguranja je protiv rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi najprije ukazuje na specifičnosti ove vrste prethodne mjere koja se određuje prema pravilima parničnog postupka i zato se ne mogu primijeniti pravila ovršnog postupka o nesuspenzivnosti žalbe protiv rješenja o prethodnoj mjeri. Žalitelj zatim navodi odredbu članka 501.a Zakona o parničnom postupku i tvrdi da je nepravilno primijenjena čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, posebno zato što je rješenje doneseno nakon zaključenja glavne rasprave, te opširno obrazlaže svoje mišljenje o tome da se ova prethodna mjera nipošto ne može donijeti nakon zaključenja glavne rasprave, kao i da se nakon zaključenja glavne rasprave može donijeti samo prethodna mjera iz članka 332. Ovršnog zakona, što dalje znači da je tužitelj bio dužan učiniti vjerojatnim i postojanje opasnosti da bi se bez takvog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine. Smatra da je prethodna mjera određena nezakonito jer iz činjenice da je prvostupanjski sud odložio odlučivanje o prethodnoj mjeri do donošenja presude ukazuje na to da u trenutku zaključenja glavne rasprave nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 501.a Zakona o parničnom postupku. Dalje navodi da je učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama i nije jasno na temelju kojih činjenica je određena prethodna mjera. Tvrdi da nije utvrđeno jesu li radovi koje je izvršio tužitelj imali nedostataka, zatim ni koje je radove tužitelj izvršio na temelju ugovora sklopljenog s tuženikom i smatra da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nipošto nije moglo rezultirati zaključkom da tužitelj ima veće izglede da uspije u sporu. Zaključno ukazuje na okolnost da je na pobijanom rješenju kao dan donošenja naveden 1. srpnja 2024. iako je rješenje potpisano od strane suca tek 19. srpnja 2024. i otpravljeno tuženiku 22. srpnja 2024. pa smatra da je riječ o pokušaju suda da ispravi propust donošenja rješenja prije zaključenja glavne rasprave u parničnom predmetu koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-2840/2018. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači prvostupanjsko rješenje ili ukine i predmet vrati na ponovan postupak prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troškova žalbe u iznosu od 312,50 eura.
3. U odgovoru na žalbu predlagatelj osiguranja osporava sve navode žalitelja kao nepravilne i neosnovane, te tvrdi kako je rješenje u cijelosti pravilno i zakonito, s tim da opširno obrazlaže svoje stajalište o tome da se prethodna mjera može odrediti i nakon zaključenja glavne rasprave, pozivajući se na stajališta sudske prakse. Traži naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eura.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
6. Iz podataka iz dijela parničnog spisa koji je uz žalbu dostavljen ovom žalbenom sudu, proizlazi da je u parničnom postupku, koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-2840/2018, tužitelj 7. srpnja 2017. podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere na temelju članka 501.a ZPP-a, ali je taj prijedlog izdvojen u poseban predmet osiguranja raspravnim rješenjem od 24. rujna 2019. U tome postupku je sud odredio predloženu prethodnu mjeru, uz promjenu uloga parničnih stranaka iz tužitelja u predlagatelja osiguranja i tuženika u protivnika osiguranja, ali samo u uvodu rješenja i djelomično u izreci, dok su u obrazloženju rješenja stranke označene kao tužitelj i tuženik.
7. Prema odredbi članka 501.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Dakle, pravilo je da o određivanju ove prethodne mjere sud odlučuje u parničnom postupku i na temelju rezultata tog postupka, pa je izdvajanje prijedloga u zaseban predmet osiguranja protivno navedenoj zakonskoj odredbi.
8. Posljedica takvog nepravilnog postupanja jest da se iz posebno formiranog spisa za postupak osiguranja ne može sa sigurnošću utvrditi jesu li tome spisu priložene sve isprave iz parničnog predmeta, a slijedom toga ni ispitati pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja odnosno je li prvostupanjski sud uzeo u obzir sve priložene isprave i na temelju njih utvrdio da ne postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u ovom sporu.
9. Tako, iz dostavljenog spisa proizlazi da u spis nije uloženo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ni prigovor tuženika protiv tog rješenja, iako, pored spisu priloženih isprava, sud upravo na temelju navoda iz prigovora ocjenjuje proizlazi li veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. U dostavljenom spisu nalazi se samo prijedlog za određivanje prethodne mjere i očitovanje tuženika na taj prijedlog od 10. studenog 2017. Jesu li u međuvremenu u parničnom predmetu uložene neke druge isprave, ne može se utvrditi iz ovog posebno otvorenog spisa povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a, nakon što se tuženik protivio prijedlogu za određivanje prethodne mjere.
10. Osim toga, o postojanju vjerojatnosti da tuženik uspije u sporu u smislu odredbe članka 501.a ZPP-a, kao jednog od uvjeta za određivanje prethodne mjere, ne može se odlučivati izvan parničnog postupka. Takva ocjena može se dati samo u okviru tog parničnog predmeta i odnosi se isključivo na taj predmet, pa se valjana ocjena o tome ne može donijeti izvan tog postupka.
11. Zaključno, valja dodati kako svoje prosuđivanje o nepostojanju veće vjerojatnosti da će tuženik uspjeti u ovom sporu, prvostupanjski sud zasniva samo na tvrdnji da je tuženik priložio e-mail korespondenciju iz koje je razvidno da je reklamirao opremu tj. dizalice topline koje nisu bile predmetom ugovora o izvođenju radova broj 101/14/03 koje su stranke sklopile 18. kolovoza 2014., kao ni onih radova koji su navedeni u prvoj privremenoj situaciji, okončanoj situaciji i utuženom računu. Međutim, uz prijedlog za određivanje prethodne mjere nije priložena specifikacija ugovorenih i izvedenih radova, priložen je samo jedan račun na iznos od 1.050,00 kuna broj 134-1-1 od 23. prosinca 2014., a radovi nisu bili određeni ni ugovorom o izvođenju radova jer je kao predmet ugovora navedeno da je riječ o radovima na djelomičnoj rekonstrukciji strojarskih instalacija (hlađenje serverskih soba, rekonstrukcija ventilacije po uredskim prostorima), dok iz e-mail korespondencija (barem one koja je uložena u ovaj spis) nije razvidno da se odnosi samo na reklamaciju opreme. Je li tuženik doveo u pitanje, barem do stupnja vjerojatnosti, postojanje tužiteljeve tražbine već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i kasnije tijekom parničnog postupka, tvrdnjom da su izvedeni radovi imali nedostatke, ne može se utvrditi upravo zato što je prijedlog za određivanje prethodne mjere nepravilno razdvojen od parničnog postupka.
12. Prema tome, osnovano žalitelj tvrdi da se iz pobijanog rješenja ne može utvrditi jesu li ispunjene sve propisane pretpostavke za određivanje prethodne mjere i da su zbog toga učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. ZPP-a.
13. O drugim žalbenim navodima koji se odnose na pitanje kada je doista doneseno pobijano rješenje, može li se prethodna mjera iz članka 501.a ZPP-a odrediti nakon zaključenja glavne rasprave, kao i o primjeni odredaba Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) nije bilo potrebno odlučivati. S obzirom na oprečne navode stranaka valja samo dodati da je iz sadržaja zakonske odredbe jasno da se ova prethodna mjera određuje najkasnije do zaključenja glavne rasprave. Međutim, prijedlog za određivanje prethodne mjere podnesen prije zaključenja glavne rasprave ne može biti nedopušten zbog toga što sud nije o njemu odlučio prije zaključenja glavne rasprave ili da rješenje o određivanju prethodne mjere nije samo zbog toga trebalo biti doneseno, kako to pogrešno smatra žalitelj. Tužitelj je prijedlog podnio prije zaključenja glavne rasprave, pa okolnost što prvostupanjski sud nije o njemu odlučio najkasnije do zaključenja glavne rasprave kako je to propisano člankom 501.a ZPP-a, sama po sebi ne može dovesti do ukidanja rješenja.
14. Na temelju navedenog pobijano rješenje je ukinuto, kao nepravilno i nezakonito, i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (članak 380. točka 3. ZPP-a).
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prije svega spojiti razdvojene postupke po tužbi i prijedlogu za određivanje prethodne mjere, te nakon toga u parničnom postupku ponovo odlučiti o osnovanosti prijedloga za određivanje prethodne mjere na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a, tako da će uzeti u obzir navode iz prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi i isprave priložene parničnom spisu, a ne samo one koje su uložene u ovaj spis. Pri tome će voditi računa da se prethodnom mjerom iz članka 501.a ZPP-a određuje zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, a ne izdaje nalog Financijskoj agenciji „da banci tuženika izda nalog sa zabranom da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s računa tuženika novčani iznos za koji je određena prethodna mjera“ kako je to nepravilno određeno izrekom pobijanog rješenja. U novoj oduci prvostupanjski sud će odlučiti i o zahtjevu stranaka za naknadu troškova ovog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
Zagreb, 5. rujna 2024.
Sudac
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-3086c-07fbf
Kontrolni broj: 0dafb-ebe2b-0b369
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.