Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-103/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PG, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog PG, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 29. studenog 2023. broj K- 14/2023., sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
I Povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženog PG, a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II Uslijed odluke pod I, žalbe državnog odvjetnika i optuženog PG su bespredmetne.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženi PG proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci te presude za koje kazneno djelo je na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i 2. i člankom 26. KZ/11. te člankom 48. stavkom 1. i člankom 49. stavkom 1. točkom 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. U tu kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. listopada 2022. pa nadalje.
2. Na temelju članka 68. stavka 1. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog je oduzet nož zakrivljene oštrice ukupne dužine 16 cm, s drvenom dotrajalom drškom dužine 10,5 cm na kojoj je utisnut broj 3353 i s oštricom dimenzija 5,5 x 1,3 cm, te se na temelju članka 79. stavka 6. KZ/11. pa je nakon pravomoćnosti presude naloženo njegovo uništenje.
4. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) optuženi je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužne izdatke postavljenog branitelja.
5. Protiv presude žale se državni odvjetnik i optuženik.
5.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.
5.2. Optuženi PG žali se po branitelju odvjetniku Andreju Bašoviću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne blažu kaznu a podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. U odgovoru na žalbu optuženik predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08,. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, ovaj sud je našao razloge zbog kojih tu presudu je trebalo ukinuti po službenoj dužnosti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uslijed čega su podnesene žalbe bespredmetne.
9. Naime, prvostupanjski sud (točka 19.) prihvaćajući optuženikovu obranu u pogledu dinamike događaja (iako se pogrešno poziva na članak 3. stavak 3. ZKP/08.) zaključuje da je optuženika prvi napao njegov brat odnosno da je izravno predstojao napad šakom te je optuženik reagirao izmicanjem, a potom trima ubodima nožem, od kojih jednim u vrat, koji je zbog svojih raznih funkcija vrlo složen i ranjiv dio tijela te u području lijeve polovice grudnog koša gdje se nalaze vitalni organi. Dalje prvostupanjski suda navodi da optuženik nije postupao u nužnoj obrani koja je razlog isključenja protupravnosti a u obrazloženju dalje navodi da predmetna situacija između optuženika i njegovog brata nije bila, nova, neuobičajena i neočekivana jer je optuženik bio izložen dugogodišnjem fizičkom psihičkom zlostavljanju te omalovažavanja od strane brata. Međutim prvostupanjski sud, također navodi da je u konkretnom slučaju optuženik imao mogućnost otkloniti napad uporabom prikladnijeg sredstva te uz manje povređivanje integriteta žrtve, izmicanjem od udaraca, kao što je učinio taj put, a činio je ranije, ili uzvraćanjem udarca šakom, a ne ubadanjem žrtve nožem. Navedeno bi upućivalo da je prvostupanjski sud ustvari primijenio institut prekoračenja nužne obrane.
9.1. Međutim ovakav izričaj prvostupanjskog suda dovodi u pitanje pravnu kvalifikaciju postupanja optuženika, jer, da bi se govorilo o prekoračenju nužne obrane, mora objektivno postojati pozicija nužne obrane. Prekoračenje nužne obrane u tom smislu pretpostavlja potrebu obrane od protupravnog napada pa je potrebno da je napad počeo, da traje i da napadnuti odbija napad, pri čemu prekoračuje granice dopuštene obrane. Prekoračenje, dakle, postoji kad se za vrijeme trajanja protupravnog napada taj napad odbija na način koji se prema svim relevantnim okolnostima ne pokazuje potrebnim, koji se mogao odbiti povredom manjeg napadnutog dobra. Stoga konstatacija prvostupanjskog suda prema kojoj „optuženik nije postupao ni u nužnoj obrani“ otklanja postojanje pretpostavke za primjenu instituta prekoračenja nužne obrane.
9.2. Nadalje, a kako je to prethodno navedeno, da bi se radilo o poziciji nužne obrane ili prekoračenja nužne obrane mora postojati protupravni napad. Međutim, razlozi prvostupanjskog suda su kontradiktorni i u pogledu postojanja protupravnog napada. Naime, prvostupanjski sud (točka 19.) navodi da obrana nije bila prijeko potrebna da optuženik odbije izravno predstojeći protupravni napad ali u nastavku također navodi da u situaciji kada se optuženik i žrtva odluče fizički sukobiti više nije odlučno u kontekstu predmetnog kaznenog djela tko je sukob započeo, odnosno tko je htio zadati prvi udarac jer se obojica nalaze u protupravnom napadu, oni su pristali na fizički sukob i više nije važno kako je do tuče došlo i tko ju je izazvao. Time ustvari prvostupanjski sud dovodi u pitanje svoj prethodni zaključak, ne samo u pogledu dinamike događaja po kojem je žrtva napala optuženika jer je izravno predstojao udarac šakom, nakon čega slijedi uzmicanje i ubodi nožem, nego i izričiti zaključak da je postojao predstojeći protupravni napad.
10. Stoga je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., budući da je izreka presude proturječna razlozima, a izneseni su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni zbog čega nije moguće prvostupanjsku presudu ispitati po drugim žalbenim osnovama istaknutim u žalbi optuženika i državnog odvjetnika pa su njihove žalbe bespredmetne.
11. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku voditi računa o okolnostima na koje mu je ovdje ukazano, jer primjena odnosno isključenje instituta nužne obrane opisano u članku 21. KZ/11. zahtijeva u prvom redu temeljito i precizno utvrđenje činjeničnog stanja u pogledu tijeka i dinamike događaja, odnosno razjašnjenja pitanja o tome je li optuženik bio napadnut, pa su njegovi postupci bili u funkciji obrane i je li obrana bila prijeko potrebna. Ovdje valja uputiti da se taj termin odnosi na intenzitet obrane, dakle obrana je potrebna ali intenzitet nije bio prijeko potreban pa se radi o prekoračenju u kojem slučaju na dopušten način treba izmijeniti činjenični opis izreke presude iz kojeg će jasno proizlaziti da se radi o intenzivnom prekoračenju nužne obrane (intenzivnom ekscesu). Pritom valja ukazati da je potrebno radnje optuženika povezati i s činjenicom da se optuženik tempore criminis nalazio u stanju bitno smanjene ubrojivosti. Nadalje valja uputiti da je prvostupanjski sud, barem za sada u pogledu primjene odredbe članka 21. stavka 4. KZ/11. iznio jasne i prihvatljive razloge.
12. Stoga će prvostupanjski sud tek nakon provedene svestrane analize i ocjene rezultata dokaznog postupka iznova ocijeniti ima li pouzdanih dokaza o učinu terećenog kaznenih djela te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će u svim odlučnim činjenicama valjano i potpuno obrazložiti.
13. Slijedom svega naprijed izloženog, trebalo je na temelju članka 483. stavka 1.
ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 4. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Marijan Bitanga
