Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-eun-35/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe MP, zbog kaznenog djela iz članka iz članka 110. Kaznenog zakona Talijanske Republike i članka 12. stavaka 1.8 i 3. točka a), d), 3 bis i 3 ter Zakonodavne uredbe broj 286/1998
- konsolidiranih odredbi koje uređuju useljavanje i kaznenog djela otmice radi otkupnine iz članka 110 i članka 630 Kaznenog zakona Talijanske Republike, odlučujući o žalbi tražene osobe, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 11. srpnja 2024., broj Kv-eun-4/2024., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tražene osobe MP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je pod točkom I. izreke na temelju članka 24. b i članka 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20. i 18/24. – dalje: ZPSKS-EU) odobrena predaja bez pristanka tražene osobe MP [adresa] radi vođenja kaznenog postupka na temelju europskog uhidbenog naloga broj 13778/2023 RGNR-11392/2923 RGGIP izdanog od suca istrage suda u Bologni od 2. studenog 2023., za kazneno djelo predviđeno kažnjivo po članku 110. Kaznenog zakona Italije i članka 12. stavak 1., 3. točka a), d), 3bis i 3ter Zakonodavne uredbe broj 286/1998 i za kazneno djelo predviđeno i kažnjivo prema članku 110. i članku 630. Kaznenog zakona, koja su činjenično opisana u izreci. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da tražena osoba GP nije pristao na predaju. Pod točkom III. izreke određeno je da se predaja tražene osobe odobrava pod uvjetom da se bez dopuštenja Republike Hrvatske tražena osoba GP ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, da tražena osoba ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora, da tražena osoba ne smije biti izručena trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora. Pod točkom IV. izreke je određeno da će na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU rješenje o predaji izvršiti Ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba po branitelju, odvjetniku Željku Matijeviću, žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. i točke 11., te stavka 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. točaka 4.-6. ZKP/08., zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i "zbog povrede prava na pošteno suđenje iz članka 29. stavka 1. ustava Republike Hrvatske i članka 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda" s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i odbije predaju tražene osobe te ju odmah pusti na slobodu, a podredno da ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, u skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavak 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijajući prvostupanjsko rješenje tražena osoba GP osporava postojanje pretpostavki za predaju tražene osobe jer ne postoje podaci o sudjelovanju tražene osobe u počinjenju kaznenih djela radi koji se traži predaja, da ne postoje jamstva da će država izdavanja europskog uhidbenog naloga poštivati uvjete iz točke III. pobijanog rješenje te da će se u državi izdavanja traženoj osobi u slučaju osude u izrečenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.
5.1. Međutim, u odnosu na istaknute sumnje žalitelja valja istaknuti da je europski uhidbeni nalog instrument međusobne pravosudne suradnje između država članica Europske unije koji se temelji na načelima uzajamnog priznavanja između država članica (članak 3. ZPSKS-EU) i učinkovite suradnje (članak 4. ZPSKS-EU), a ta načela zasnivaju se i na presumpciji pravičnog uređenja kaznenog postupka u tim državama, odnosno postojanja takve zakonske regulative država članica koja, usklađena s pravnom stečevinom Europske unije, predviđa mehanizme zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i pravo na pravično suđenje. Stoga europski uhidbeni nalog stvara pravnu obvezu i odgovornost nacionalnih sudova država izvršenja naloga da odobre predaju tražene osobe, osim u slučaju postojanja malobrojnih i izričito propisanih razloga za odbijanje predaje. Niti jedan od tih razloga (navedenih u člancima 20. i 21. ZPSKS-EU) nije i dvojba o postojanju osnovane sumnje da je tražena osoba počinila kaznena djela zbog kojega se traži njena predaja, pa sud države izvršenja nije niti ovlašten preispitivati postoji li takav stupanj vjerojatnosti počinjenja kaznenog djela od strane tražene osobe, jer se on automatski izvodi iz činjenice da je protiv nje izdan europski uhidbeni nalog. Pritom u odnosu na žaliteljeve sumnje u pravičnost postupka u Italiji, osim što nisu ničim potkrijepljene, valja istaknuti da je Italija članica Vijeća Europe te je kao takva vezana primjenom pravnih instrumenata Vijeća Europe, prije svega Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenog 1950. ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., s izmjenama i dopunama iz Protokola broj 14. uz Konvenciju, koji je stupio na snagu 1. lipnja 2010. "Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 1/06. i 2/10.). Odredbom članka 6. stavka 1. ove Konvencije jamči se pravo građanima na pravično suđenje, što obvezuje i državu izdavateljicu.
5.2. Žalitelj također žalbom dovodi u pitanje određivanje istražnog zatvora protiv tražene osobe, međutim ispušta iz vida da pobijanim rješenjem uopće nije odlučeno u istražnom zatvoru. No pritom se ukazuje žalitelju da istražni zatvor radi izvršenja rješenja o predaji može najdulje trajati do izvršenja rješenja o predaji, neovisno o rokovima trajanja istražnog zatvora u istrazi, na što smjera žalitelj. Pritom, činjenica da je sudac istrage protiv tražene osobe odredio istražni zatvor prije nego li je izdržao kaznu u drugom kaznenom predmetu, nije od nikakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o predaji tražene osobe.
6. Slijedom navedenog, kako žalbom tražene osobe nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, u skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čanka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
