Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžm-3/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža u kaznenom predmetu prema maloljetnicima L. M. i H. O., zbog kaznenih djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama maloljetnika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Km-21/2023-9 od 25. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe maloljetnika L. M. i H. O. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Km-21/2023-9 od 25. listopada 2023. Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 7. st. 1. toč. 7. i čl. 16. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj: 84/2011., 143/2012., 148/2013., 56/2015. i 126/2019.; dalje: ZSM) maloljetnom L. M. izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, koja mjera ne može trajati kraće od šest mjeseci niti dulje od tri godine, dok je maloljetnom H. O. temeljem čl. 7. st. 1. toč. 5. u vezi čl. 13. ZSM izrekao odgojnu mjeru upućivanja u disciplinski centar na neprekidni boravak u trajanju od tri mjeseca.
1.1. Temeljem čl. 89. st. 1. ZSM pobijanim rješenjem naloženo je da troškovi kaznenog postupka u cijelosti padaju na teret državnog proračuna, dok su oštećenici T. N. d.o.o. Č., Z. T. i T. I.-C. d.o.o. iz P. sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni na parnicu.
1.2. Temeljem čl. 95. ZSM pobijanim rješenjem naloženo je da troškovi izvršenja odgojnih mjera izrečene maloljetnicima padaju na teret sredstava državnog proračuna.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnose maloljetnici i to O. H., po branitelju M. Š., odvjetniku te maloljetni L. M. po branitelju K. G., zbog odluke o odgojnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da im se izreknu blaže maloljetničke sankcije.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu za mladež u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-296/2024-4 od 19. travnja 2024. isti vratilo.
3.1. Na ovom mjestu valja primijetiti da su maloljetnici u žalbama tražili da ih se izvijesti o sjednici žalbenog vijeća, čemu, međutim, nije udovoljeno, budući da se odredba iz čl. 475. st. 1. Zakona u kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08) prema kojoj će se o sjednici vijeća izvijestiti stranka koja je u roku predviđenom za žalbu ili u odgovoru na žalbu zahtijevala da bude izviještena o sjednici, ne primjenjuje u postupku o žalbi protiv rješenja (čl. 495. ZKP/08).
4. Žalbe maloljetnika nisu osnovane.
5. Maloljetnici nisu u pravu kada smatraju da su im pobijanim rješenjem izrečene prestroge maloljetničke sankcije.
5.1. Konkretno, maloljetnik L. M. u bitnome upire da je odmah priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela, da nakon toga više nije činio nova kaznena djela, a što ukazuje da je svrha izricanja maloljetničkih sankcija u odnosu na njega postignuta već i samo činjenicom vođenja ovog postupka, te povezujući navedeno sa njegovim obiteljskim prilikama kao i činjenicom da je svjestan svoje pogreške i da se zbog toga kaje, drži da se u konkretnom slučaju svrha izricanja maloljetničkih sankcija može postići i izricanjem blaže odgojne mjere.
5.2. Maloljetnik H. O. u žalbi također ističe da je odmah priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela, svoje obiteljske prilike, činjenicu da je svjestan svoje pogreške i da se kaje zbog počinjenog, te da nakon toga više nije činio nova kaznena djela, a što ukazuje da je svrha izricanja maloljetničkih sankcija u odnosu na njega postignuta već i samo činjenicom vođenja ovog postupka, a što sve imajući dodatno u vidu činjenicu da je u međuvremenu postao punoljetan, po njegovom mišljenju, opravdava uvjerenje da se u konkretnom slučaju svrha izricanja maloljetničkih sankcija može postići i izricanjem blaže odgojne mjere.
6. Što se tiče žalbe maloljetnog L. M., prvostupanjski sud za mladež je, a suprotno žalbenim navodima, polazeći od brojnosti i prirode kaznenih djela za koja je u ovom postupku utvrđeno da ih je počinio (radi se o ukupno tri kaznena djela krađe), u povezanosti s podacima koji govore o njegovoj ličnosti, dosadašnjem životu te obiteljskim i imovinskim prilikama, izveo pravilan zaključak da je maloljetnika nužno izdvojiti iz njegove životne sredine i prema njemu primijeniti pojačane mjere odgoja s obzirom na izražene poremećaje u ponašanju i nedovoljnu spremnost da prihvati odgojne utjecaje, a slijedom čega je pravilno postupio kada mu je pobijanim rješenjem izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod.
6.1. Naime, iz podataka o ličnosti i obiteljskim prilikama maloljetnika proizlazi da je isti nezaposlen, prijavljen na zavodu za zapošljavanje, s time da povremeno odlazi u rad za nadnicu, slobodno vrijeme provodi stihijski, u sadržajima ugode i zabave, živi bez obveza i ograničenja, nema odgovarajuću kontrolu i pozitivan odgojni utjecaj od strane roditelja, usmjeren je na sebe i zadovoljenje svojih potreba, socijalne vještine su mu slabo usvojenje, s time da je već i ranije ispoljavao ponašanje protivno pozitivnim pravnim propisima u Republici Hrvatskoj, pa mu je tako zbog nasilja u obitelji počinjenog krajem 2022. bio izrečen sudski ukor, dok mu je Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 22. veljače 2022. bila izrečena posebna obveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja, da bi u siječnju 2023. ponovno ispoljio nasilničko ponašanje prema članovima obitelji, na način da je zajedno s bratom Z. izudarao majku A. i brata B..
6.2. Izloženi podaci o ličnosti maloljetnika, njegovom dosadašnjem životu i obiteljskim prilikama, kada se dodatno povežu s brojnošću i prirodom kaznenih djela za koja je u ovom postupku utvrđeno da ih je počinio, i po stavu ovog žalbenog suda za mladež upućuju na nužnost da ga se izdvoji iz njegove dosadašnje životne sredine i prema njemu primijene pojačane mjere odgoja s obzirom na izražene poremećaje u ponašanju i nedovoljnu spremnost da prihvati odgojne utjecaje, tako da maloljetnik nije u pravu kada u žalbi smatra da je u konkretnom slučaju bilo mjesta za izricanje blaže maloljetničke sankcije od one koju mu je pobijanim rješenjem izrekao prvostupanjski sud za mladež - odgojnu mjeru upućivanje u odgojni zavod.
7. Isto tako, a suprotno žalbenim navodima H. O., prvostupanjski sud za mladež je polazeći od prirode i težine kaznenog djela za koje je u ovom postupku utvrđeno da ga je počinio (radi se o kaznenom djelu krađe, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do tri godine), u povezanosti s podacima koji govore o njegovoj ličnosti, dosadašnjem životu te obiteljskim i imovinskim prilikama, izveo pravilan zaključak da ga je nužno kratkotrajno izdvojiti iz njegove životne sredine tijekom kojeg će odgovarajućim intenzivnim mjerama biti izvršen utjecaj na njegovu ličnost i ponašanje, a slijedom čega je pravilno postupio kada mu je pobijanim rješenjem izrekao odgojnu mjeru upućivanja u disciplinski centar na neprekidni boravak u trajanju od tri mjeseca.
7.1. Tako iz podataka o ličnosti i obiteljskim prilikama maloljetnika prije svega proizlazi da isti živi u lošoj i nepoticajnoj sredini uz roditelje koji zanemaruju svoje roditeljske dužnosti i ne raspolažu s odgovarajućim odgojnim kapacitetima, kojima je zbog nasilja u obitelji bila izrečena i mjera nadzora nad roditeljskom skrbi.
Maloljetnik je bio smješten u Centar Lug Samoborski gdje je doduše završio osnovnu školu, međutim, tijekom pohađanja prvog razreda srednje škole počeo je ispoljavati problematično ponašanje u vidu velikog broja neopravdanih izostanaka, konzumiranja alkohola i opojnih droga, svakodnevnog bježanja i nedozvoljenog udaljavanja iz ustanove pri čemu je znao drugim korisnicima i krasti odjeću.
Nakon što se vratio roditeljima, prema njima zna ispoljavati verbalnu agresiju, te ih i potkradati, odgojno je izrazito zapušten, nema nikakve radne, higijenske i druge navike, dok vrijeme provodi stihijski i neorganizirano u sadržajima ugode i zabave, s time da nema uvid u svoje ponašanje i ne prihvaća savjete i sugestije.
7.2. Navedeni podaci o ličnosti maloljetnika, njegovom dosadašnjem životu i obiteljskim prilikama, kada se dodatno povežu s prirodom kaznenog djela za koje je u ovom postupku utvrđeno da ih je počinio, i po stavu ovog žalbenog suda za mladež upućuju na nužnost da ga se kratkotrajno izdvoji iz njegove životne sredine tijekom kojeg će odgovarajućim intenzivnim mjerama biti izvršen utjecaj na njegovu ličnost i ponašanje, tako da maloljetnik nije u pravu kada u žalbi smatra da je u konkretnom slučaju bilo mjesta za izricanje blaže maloljetničke sankcije od one koju mu je pobijanim rješenjem izrekao prvostupanjski sud za mladež – upućivanje u disciplinski centar na neprekidni boravak u trajanju od tri mjeseca.
8. Budući da žalbe maloljetnika nisu osnovane, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 4. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko, v.r.
