Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1049/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. H. (OIB:…) iz D. P., zastupane po punomoćnici V. H. D., odvjetnici iz Z. protiv tuženika P. b. Z. d.d. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćnici M. Č., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10137/2019-44 od 6. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10137/2019-44 od 6. svibnja 2024. u pobijanim toč.I-, toč.II-, toč.III-, toč.IV-, toč.VI- i toč.VII izreke.

r i j e š i o  j e

I/Žalba tuženika u dijelu koji se odnosi na toč.V izreke presude, odbacuje se.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I – i toč.III izreke utvrđene su ništetnim ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke sklopile 12. listopada 2006. i to u dijelu čl.7.2. koji glasi "Kredit u iznosu od 16.574,81 CHF i kamata se otplaćuju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici" i u dijelu čl.4. koji glasi "Na kredit u otplati korisnik kredita se obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila".Toč.II izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici s osnova ništetnih ugovornih odredbi preplaćeni novčani iznos od 1.578,27 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki pobliže određene mjesečne novčane iznose od tamo navedenog dospijeća - koji obuhvaća period od 19. studenog 2008. nastavno do 16. siječnja 2013. – sve do isplate, a toč.IV izreke i daljnji iznos od 554,45 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki pobliže određene mjesečne novčane iznose od tamo navedenog dospijeća - koji obuhvaća period od 11.rujna 2007. nastavno do 16. siječnja 2013. – sve do isplate. Toč. V izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu zatraženog utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe čl.1. ugovora o kreditu, toč.VI izreke odbijen je u prigovor prijeboja za iznos od 122,97 Eur, a toč.VII izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.960,78 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Nepobijanim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanog odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) s prijedlogom ovom sudu da je preinači i odbije tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je dijelom neosnovana, a u dijelu kojim pobija toč.V izreke nedopuštena obzirom da mu za pobijanje tog dijela prvostupanjske presude nedostaje pravni interes u smislu odredbe čl.358.stav.3. ZPP-a, slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 367.stav.1. ZPP-a njegovu žalbu u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

4. Obrazlažući zauzeto stajalište, prvostupanjski sud polazi od nespornih činjenica – da su parnične stranke dana 12. listopada 2006. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 9012019692 na iznos od 16.574,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita, na 72 mjeseca, da je ugovorena redovna kamata u visini od 5,50% godišnje, promjenjiva sukladno odluci Banke, da je čl.7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu i da anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta te da je kredit otplaćen.

4.1. Ocjenjujući tijekom postupka provedene dokaze, poglavito iskaz tužiteljice i sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nadalje zaključuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, odnosno način i parametre vezane uz promjenu ugovorene kamate, obzirom da joj prilikom potpisivanja Ugovora nije predočena dokumentacija iz koje bi takvi parametri promjenjivosti proizlazili niti su joj dana ikakva usmena objašnjenja pa kako je izostalo određivanje takvih parametara to predmetne odredbe čl. 4. i 7. ocjenjuje nerazumljivim zaključivši da je takvim postupanjem tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. U konkretnom slučaju da tužiteljica nije ni mogla utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule i promjenjivost ugovorene kamate jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo jer su bile sadržane u obrascu (špranci) ugovora unaprijed pripremljenom po tuženiku zbog čega ih ocjenjuje nepoštenima. Obzirom da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, to da su prijeporne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne.

4.2. Pozivajući se nastavno na odredbu čl. 502. c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a stav. 1. ZPP-a - da su određeni postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz takvog kolektivnog spora te posljedično tome iznosi sadržaj utvrđenja iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013, potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su donijete u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača protiv više tuženih banaka, između ostalih i tuženika. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da su tamo označeni tuženici - pa i predmetna tužena banka - povrijedili kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja Ugovora promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženih banaka, koja odredba iako uočljiva i jasna nije bila razumljiva jer temeljem nje potrošači nisu mogli ocijeniti temeljem kojih parametara i po kojoj metodi će se kamatna stopa mijenjati već su jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu kao i da su u ugovorima o kreditu ugovorili valutu (CHF) uz koju je vezana glavnica a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su postupili suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakonu o obveznim odnosima.

4.3. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđena je razlika u iznosu od 1.578,27 Eur koju je tužiteljica preplatila na osnovu ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovoren tečaj CHF na dan plaćanja obveze (a u odnosu na tečaj na dan plasmana predmetnog kredita) dok je na osnovu ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj ugovorenoj kamati prema odluci kreditora preplatila iznos od 554,45 Eur (u odnosu na početno ugovorenu nominalnu stopu takve kamate od 5,50% godišnje).

4.4. Prigovor zastare istaknutog po tuženiku prvostupanjski sud je odbio iz razloga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. između ostalog i protiv ovdje tuženika prekinut tijek zastare a da je pravomoćnim okončanjem spora, donošenjem presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na utvrđenje o ništetnosti promjenjive stope ugovorne kamate) i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na utvrđenje o ništetnosti valutne klauzule u CHF) zastara počela teći ispočetka, pa kako je predmetna tužba podnesena 13.lipnja 2019. to da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

4.5. Istaknuti prigovor prijeboja prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim obzirom da tuženik nema pravo na povrat stečenog bez osnove od tužiteljice, jer kao trgovac ne uživa zaštitu koju uživa tužiteljica kao potrošač po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, a koje svojstvo potrošača je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – "Narodne novine" broj 96/03) utvrdio na osnovu njezinog iskaza i sadržaja predmetnog ugovora te je odbio tuženikov prigovor za iznos od 122,97 EUR.

5. Slijedom navedenoga usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredaba kojima je obvezana plaćati kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika iznad početno ugovorene i radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, a i zahtjev radi isplate stečenog osnovom ništetnih ugovornih odredbi - sve u smislu odredbi čl.323., čl.111. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 i 126/21).

6. Pobijajući prvostupanjsku odluku tuženik u opširnoj žalbi smatra da izreka presude ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude i rješenja, te nema razloga o odlučnim činjenicama i jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, no pri tom navedene manjkavosti ne pojašnjava niti dovodi u kontekst konkretne presude i postupanja prvostupanjskog suda.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu iz aspekta isticanih manjkavosti, a i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nastavno tuženik u žalbi ponavlja istovjetne prigovore iznijete tijekom prvostupanjskog postupka pa tako osporava tužiteljičino svojstvo potrošača, nalaz i mišljenje vještaka ističući da je predmetni kredit trebalo usporediti sa npr. drugim kreditom u drugoj valuti npr. EUR koji se sklopljen sa valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, te usporediti kreditne odnose iste vrste, a ne bez ikakve podloge (obzirom da dokumentacija u spisu i to Ugovor o kreditu ukazuje na točno određenu vrstu kamatne stope) kredit promijeniti u kunski sa fiksnom kamatnom stopom za što ne postoji niti jedan dokaz u spisu, a smatra i da je prvostupanjski sud trebao umanjiti preplaćeni iznos za iznos tzv. negativne razlike za razdoblje kada su iznosi (pravilno: tečaj CHF/kn) bili niži od onog u trenutku plasmana predmetnog kredita, ističe da u individualnim sporovima kakav je predmetni nije moguće pozivanje na utvrđenja iz presuda VTS Pž-7129/13 i Pž- 6632/17 jer ne postoji ni objektivni identitet spora niti ugovornih odredbi koje su predmet tih sporova.

8. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, valja ponoviti da je noveliranom odredbom čl. 502c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u kojem slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj se osoba na njih poziva time da je navedena inicijalna odredba dopunjena riječima „ili isplatu“ tek ZID ZPP/19. No imajući u vidu da je utužena isplata preplaćenih novčanih iznosa posljedica utvrđenja djelomične ništetnosti odnosnih ugovornih odredbi, sa djelovanjem ex tunc i da je tuženik u smislu odredbe čl.323.stav.1. ZOO-a dužan vratiti tužiteljici sve što je primio na temelju takvog ugovora odnosno njegovih ništetnih odredbi to je evidentno da se pravni učinak odredbe čl.502.c. ZPP-a proteže i na predmetnu parnicu, imajući prije svega u vidu ratio te odredbe. Svako drugo tumačenje bilo bi protivno njezinoj svrsi i intenciji da se njome u širem smislu ostvari načelo ekonomičnosti i efikasnosti u postupanju.

8.1. Upravo je ranije iznesenim utvrđenjima, a kako je to i određeno odredbom čl. 502.c ZPP-a, vezan sud i u predmetnoj parnici, jer se tužiteljica na njih i pozvala. To više što je i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/14 – „Narodne novine“ broj 41/14, 110/15, 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, određeno da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. stav. 1. istog, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stav. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.2. Tome valja nadodati - da iako se pravomoćne presude iz postupka pokrenutom po tužbi Udruge potrošač protiv osam banaka između kojih i ovdje tuženika, doista ne odnose neposredno na konkretan Ugovor o kreditu sklopljen između predmetnih ugovornih (parničnih) stranaka, već na Ugovore o kreditu koje su tužene banke između ostalih i ovdje tuženik sklapali sa potrošačima u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., a u kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci kreditora a bez utvrđenja bilo kakvih parametara koji utječu na njenu promjenu i u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, to je međutim i predmetni Ugovor sklopljen u tom periodu i sa ugovornim odredbama koje su identične onima koje su u kolektivnom sporu utvrđene kao nepoštene, slijedom čega se tužiteljica osnovano pozvala na pravna utvrđenja iz tog spora. Tuženik tijekom trajanja predmetnog postupka nije dokazao suprotno – odustao je od dokaznog prijedloga radi saslušanja svjedokinje M. K. upravo na predmetne, odlučne okolnosti – da su tužiteljici na jasan i nedvosmislen način u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora pojašnjene sve bitne okolnosti za koje je u provedenom kolektivnom sporu utvrđeno suprotno, da su vođeni pojedinačni pregovori i da je tužiteljica obaviještena u smislu potpune informiranosti slijedom čega je prvostupanjski sud ocjenu ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi pravilno utemeljio na iskazu tužiteljice a obzirom da tuženik protivno nije dokazao niti jednim dokazom.

8.3. Nastavna žalbena teza tuženika, da utvrđenje suda o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamati ukida uopće ugovaranje promjenjive kamatne stope, uopćena je i bez uporišta u sadržaju prvostupanjskog spisa (a i presuda iz spora radi zaštite kolektivnih interesa potrošača). Tuženika stoga valja podsjetiti da se od trgovca, ovdje tuženika, zahtijeva da potrošaču predoči egzaktne, razumljive i provjerljive parametre od kojih će zavisiti promjena kamatne stope tijekom ugovornog odnosa a ne nikakve, kako je to navedeno u Ugovoru sklopljenom između parničnih stranaka na osnovu kojih je tužiteljica mogla razabrati tek kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja kredita, dok buduća kamatna stopa u samom Ugovoru nije bila ni određena niti odrediva slijedom čega – nerazumljiva pa je upravo zbog navedenog, a ne zbog zabrane ugovaranja promjenjive kamatne stope kako to pogrešno shvaća tuženik, navedena ugovorna odredba utvrđena ništetnom u tom dijelu.

8.4. Nastavno valja navesti da iako je točno da ZOO izričito dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, to navedeno međutim nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude jer istom predmetni Ugovor nije utvrđen ništetnim radi toga što je ugovorena valutna klauzula u CHF već iz razloga što tuženik nije tužiteljicu na pravilan način informirao o rizicima takve klauzule što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka, a time i do ništetnosti navedene odredbe kako to proizlazi i iz sadržaja ranije citiranih odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Pravilno je i stajalište prvostupanjskog suda kojim obrazlaže neosnovanost tuženikovog prigovora prijeboja.

9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da utužena tražbina nije zastarjela, kao i da je u konkretnom slučaju primjenjiv opći zastarni rok od pet godina. Stav u tom smislu iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. (a koje obuhvaća pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i njegovo pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.) – ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa je imajući u vidu da je presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (u pogledu utvrđenja vezana uz ugovornu odredbu o promjenjivoj redovnoj kamati) postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli presudom broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te da je predmetna tužba podnesena 13. lipnja 2019. – da petogodišnji zastarni rok nije protekao. Prednjem valja nadodati i da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj dana 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP) – da se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

10. Konačno, u odnosu na osporavanje tužiteljičinog svojstva potrošača kojeg je prvostupanjski sud utvrdio na osnovu sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice, valja navesti da je u konkretnom slučaju teret dokaza o postojanju posebnih okolnosti koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, a što uključuje i okolnost da tužiteljica nije potrošač – na tuženiku (istovjetno stajalište izraženo je i u odluci VS RH broj Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020) pa kako tuženik u tom kontekstu nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu kao fizička osoba koja je djelovala izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, odnosno da tužiteljica ima status potrošača kako je definiran čl. 3. ZZP/07 to se i ponovljeni žalbeni prigovori ukazuju neosnovanim.

11. Obzirom da iznesenim žalbenim sadržajem tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, valjalo je pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a odbiti njegovu žalbu i potvrditi toč.I-, toč.II-, toč.III-, toč.IV- i toč.VI- izreke, uključujući i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.VII izreke koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

12. S obzirom da tuženik nije uspio sa izjavljenom žalbom, to je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka sukladno odredbi čl.166. stav. 1. ZPP-a.

U Varaždinu, 4. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec, v.r