Poslovni broj: Usž-2851/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Arme Vagner Popović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. T., iz M., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. L. i B. F., M., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Split., Ispostave Makarska., M., radi upisa brisanja brodice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-290/2023-7 od 21. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-290/2023-7 od 21. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/I-342-12/22-01/24342, URBROJ: 530-04-22-2 od 28. prosinca 2022. Rješenjem, sadržanim u istoj odluci, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

1.1. Pobijanim rješenjem tuženika od 28. prosinca 2022., točkom I. Izreke određen je upis brisanja, navedenim rješenjem specificirane brodice iz uloška broj 116887 glavne knjige upisnika brodova Ispostava M., s upisanim pravom vlasništva 1/1 dijela u korist tužitelja te se točkom II. poništava upisni list/dozvola za plovidbu brodice iz točke I. ovog rješenja, dok je točkom III. riješeno kako će se točke I. i II. izreke ovoga rješenja provesti odmah po njegovom donošenju.

2. Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je 17. kolovoza 2022. izvršio uplatu iznosa od 92,00 kune te da je tim plaćanjem podmirio naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2020. i za 2021. godinu (po 46,00 kuna, koliko iznosi godišnja naknada za predmetnu brodicu). Neosnovanim smatra tuženikove navode da se ta uplata dijelom odnosila na plaćanje naknade za sigurnost plovidbe za 2022. godinu, jer u trenutku uplate (17. kolovoza 2022.) naknada za 2022. još nije dospjela, niti je u tome trenutku tuženik za tu godinu obračunao naknadu, budući se iste obračunavaju tek u listopadu i prosincu za tekuću godinu. Iz navedenog razloga smatra nedvojbenim da je tužitelj uplatom izvršenom 17. kolovoza 2022. platio naknadu za ranije godine, odnosno za 2020. i 2021. godinu.

2.1 Pojašnjava da je iz dostavljene knjigovodstvene kartice vidljivo da je tužitelj, kao vlasnik brodice, izvršio plaćanje svih naknada koje je bio dužan platiti te da je njegova knjigovodstvena kartica iz koje je vidljiv "status računa plovila", u preplati. Neosnovanim smatra pozivanje tuženika na pravila o uračunavanju ispunjenja propisana Zakonom o obveznim odnosima, obzirom da se sve do trenutka pokretanja predmetnog spora, tuženik nije na njih pozivao. Osim što takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz dostavljene knjigovodstvene kartice, koja pokazuje stanje dugovanja i knjiženja na dan 10. siječnja 2023., nejasnim smatra temeljem čega sud zaključuje da je tuženo tijelo navodno uplatu od 46,00 kuna proknjižilo upravo onako kako je u uplatnici navedeno te da je drugu uplatu, također pravilno i zakonito proknjižilo na najraniju dospjelu obvezu, tj. za 2018. godinu. Navodi da takva utvrđenja nemaju uporište u dokaznom materijalu, jer iz knjigovodstvene kartice predmetne brodice proizlazi da tužitelj nije vršio nikakva preknjižavanja, nego je iz iste razvidno suprotno, da je kartica predmetne brodice u preplati. Slijedom navedenog predlaže uvažiti žalbu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te da se tužitelju naknade troškovi postupka uvećani za sastav predmetne žalbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Tuženik, iako, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, a sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/15., 94/16. i 29/17., 110/21., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Odredbom članka 192. stavka 3. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19, dalje: Zakon) propisano je da se brod briše iz upisnika brodova ako vlasnik ili korisnik jahte ili brodice dvije godine uzastopce ne plati naknadu iz članka 51. stavka 6. ovoga Zakonika. Tom odredbom je propisano da za obavljanje poslova od javnog interesa iz članka 50. stavka 1. točaka d), e) i h) ovoga Zakonika vlasnici ili korisnici jahti i brodica te plovila unutarnje plovidbe plaćaju naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja kada plove ili borave u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

7. Iz dostavljene knjigovodstvene kartice od 10. siječnja 2023. proizlazi da je na dan 17. kolovoza 2022. tužitelju izdan račun u iznosu od 46,00 kuna na ime naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja. Istog dana, tužitelj je izvršio uplatu iznosa od 92,00 kune, a čime mu je na taj datum evidentirana "pretplata" po toj osnovi. Iz predmetne knjigovodstvene kartice, također, je vidljivo da su računi za tu vrstu naknade (svaki u iznosu od 46,00 kuna) za 2021., 2020. i 2018. godinu, samo otpremljeni, dok je račun za 2019. godinu plaćen.

7.1. Nadalje, iz kasnije knjigovodstvene kartice, od 7. ožujka 2023., kao i samog očitovanja tuženika, proizlazi da je navedeni uplaćeni iznos od 92,00 kune tuženik knjižio na način da je iznosom od 46,00 kuna podmirio tužiteljevo dugovanje za naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu od mora od onečišćenja za 2022. godinu, dok je ostatak iznosa od 46,00 kuna, proknjižen na način da je njime podmirena najranije dospjela tražbina, odnosno dugovanje, na ime iste naknade, iz 2018. godine. Obzirom da uplaćeni iznos nije bio dostatan za podmirenje dugovanja za naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2020., kao niti za 2021. godinu, to je, pozivom na prethodno citiranu odredbu Zakona, ovdje osporenim rješenjem određen upis brisanja brodice tužitelja.

8. Zatvaranje tužiteljeva dugovanja na prethodno opisani način (podmirivanjem dugovanja za 2022. i za 2018. godinu), tuženik je, u odgovoru na tužbu, detaljno obrazložio te je takvo postupanje opravdao primjenom pravila o uračunavanju ispunjenja u smislu odredbe članka 171. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23., dalje ZOO). Navedenom odredbom je propisano da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja (stavak 1.). Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje, a ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije (stavak 2. i 3.).

9. Imajući na umu prethodno utvrđeno činjenično stanje te primjenjujući navedena pravila o uračunavanju na konkretan predmet proizlazi da bi pravilnom primjenom navedene odredbe ZOO-a, valjalo obveze namirivati redom kako je koja dospjela za ispunjenje, a što u konkretnom slučaju znači namirenje tužiteljeve obveze iz 2018. i 2022. godine upravo kako, iz knjigovodstvene kartice i proizlazi da je tuženik napravio, a sve obzirom da je u trenutku izvršene uplate, tužitelju već bio izdan račun za 2022. godinu, za koju godinu je i podmiren.

10. Žalbene navode tužitelja kojima upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, navodeći da je platio naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2020. i 2021. godinu, pravilno je otklonio prvostupanjski sud pojasnivši da se dokaz o izvršenoj uplati, priložen uz tužbu odnosi na plaćanje druge vrste naknade, odnosno one za upotrebu pomorskog dobra, a o kojoj naknadi se u konkretnom predmetu ne radi.

11. Iako je tužitelju bila pružena mogućnost dostaviti dokaze kojima bi opovrgnuo prethodno utvrđeno činjenično (uz očitovanje dostavljeno na odgovor na tužbu tuženika, na raspravi održanoj pred prvostupanjskim sudom 13. travnja 2023.), kao dokaz svojih navoda (da je izričito uplatio naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora za 2020. i 2021. godinu), tužitelj je jedino dostavio dokaz o uplati druge vrste naknade. Stoga paušalnim navođenjem da je podmirio naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2020. i 2021. godinu nije dovedeno u sumnju, da je prethodno opisanim, načinom zatvaranja tužiteljeva dugovanja, pravilno došlo do posljedica koje su nastupile, odnosno do brisanja brodice iz Upisnika.

12. Slijedom svega navedenog, a budući je neplaćanje naknade za sigurnost plovidbe temeljem izričite, prethodno citirane zakonske odredbe razlog za brisanje brodice, to je i po mišljenju ovog Suda, postupajući po službenoj dužnosti, tuženik, opravdano donio rješenje o brisanju brodice obzirom da je nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj nije izvršio uplatu naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2020. niti za 2021. godinu.

13. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I izreke, dok je odluka o troškovima sastava žalbe donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. toga Zakona, budući da tužitelj sa žalbom nije uspio. U Zagrebu, 4. rujna 2024.

Predsjednica

vijeća

Jelena Rajić v.r.