Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-294/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz [obrt], ET, LT, FTR, iz [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: Pn-384/2019-29 od 11. siječnja 2021., u sjednici održanoj 04. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: Pn-384/2019- 29 od 11. siječnja 2021.:

a) preinačava

- u dijelu točke 1. izreke kojom je tužiteljici na ime imovinske štete dosuđen iznos od 601,23 EUR, na način da se taj dio zahtjeva odbija kao neosnovan. - u dijelu točke 2. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tako da taj dio sad glasi.

" Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.337,34 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

b) potvrđuje

- u preostalom dijelu točke 1. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: Pn-384/2019-29 od 11. siječnja 2021., suđeno je:

" 1. Nalaže se tuženiku ..., [adresa] da tužiteljici FT isplati na ime naknade štete iznos od 150.350,00 kn (stopedesettisuća tristopedeset kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom na iznos od 82.880,00 kn (osamdesetdvijetisuće osamstoosamdeset kuna) od dana 24. travnja 2019., pa do isplate, na iznos od 2.640,00 kn (dvijetisuće šestočetrdeset kuna) od dana 12. lipnja 2018., pa do isplate, na iznos od 55.360,00 kn (pedesetpettisuća tristošezdeset kuna) od dana 04. srpnja 2018., pa do isplate, na iznos od 200,00 kn (dvjesto kuna) od dana 20. srpnja 2018., pa do isplate, na iznos od 300,00 kn (tristo kuna) od dana 12. rujna 2018., pa do isplate, a na iznos od 8.970,00 kn (osamtisuća devetstosedamdeset kuna) od dana 26. listopada 2018., pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku ..., [adresa] da tužiteljici FT naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25.772,46 kn (dvadesetpettisuća sedamstosedamdesetdvije kune četrdesetšest lipa), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja tj. 11. siječnja 2021., pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Odbija se tužiteljica FT sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do ukupnog iznosa od 162.850,00 kn (stošezdesetdvijetisuće osamstopedeset kuna), kao i sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška".

2. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu točka 1. i 2. izreke, žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tuženiku dosude parnični troškovi.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju štetu je pretrpjela kao posljedicu prometne nesreće koja se dogodila 17. listopada 2017. kada je dok se kretala nogostupom udario osiguranik tuženika.

6. Prvotno postavljenim zahtjevom tužiteljica je potraživala naknadu neimovinske štete u iznosu od 98.000,00 kn, a naknadu imovinske štete u iznosu od 102.000,00 kn, dakle ukupno 200.000,00 kn, a nakon odbitka nespornog iznosa kojeg je tuženik isplatio u izvansudskom postupku u iznosu od 77.150,00kn, tužiteljica je tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 122.850,00 kn. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je podneskom povećala zahtjev za neimovinsku štetu na 100.000,00 kn, a podneskom od 2. srpnja 2020. tužiteljica je preinačila tužbu na temelju pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji, pa smatra da joj na ime pravične novčane naknade neimovinske štete pripada iznos od 140.000,00 kn, za imovinsku štetu iznos od 102.000,00 kn, odnosno nakon umanjenja za nesporno isplaćen iznos od 77.150,00 kn, tužiteljica ukupno tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete u iznosu od 162.850,00 kn.

7. Iz spisa proizlazi:

- da je tuženik isplatio tužiteljici prije podnošenja tužbe ukupno na ime imovinske i neimovinske štete iznos od 77.150,00 kn, te da tuženik ne osporava odgovornost njegovog osiguranika za nastanak štete, a osporava samo visinu zahtjeva,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma 12. grudnog kralješka, 1. slabinskog kralješka te 4 rebra s lijeve i dva s desne strane, subarahnoidalno krvarenje u mozgu, prijelom nosnih kostiju te prijelom 3 kosti donožja lijevog stopala. Zbog zadobivenih ozljeda je trpjela bolove jakog intenziteta tijekom sedam dana, srednjeg intenziteta 60 dana, a slabijeg intenziteta još tri mjeseca. Primarni strah je trajao nekoliko minuta, a slabijeg intenziteta pola sata, sekundarni je trajao sedam dana, a srednjeg intenziteta dva mjeseca, dok je slabijeg intenziteta trajao još oko godinu dana u vidu brige za ozdravljenje. Ožiljci od operacije i ožiljci na glavi su lakog karaktera, a povremeno šepanje i korištenje pomagala kod hodanja predstavljanju naruženje srednjeg stupnja, pa stoga uzevši u obzir cjelokupnu situaciju kod tužiteljice naruženje je lako-srednje stupnja, ali ipak više lakog. S obzirom na funkcionalno stanje kralježnice i lijevog stopala te kronične glavobolje, i bolove lokalnog karaktera vještak je mišljenja da je ukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice 33 %. Tužiteljici je zbog ozljede zadobivenih u prometnoj nesreći bila potrebna tuđa njega i pomoć tijekom dva mjeseca po 4 sata na dan, tri mjeseca po tri sata na dan i još tri mjeseca po dva sata na dan u kući. Tužiteljici je bila potrebna i pojačana ishrana zbog ozljeda koje je zadobila 17. listopada 2017., te su joj zbog teških operacijskih zahvata te kroničnosti zaraštavanja prijeloma bili su potrebni pojačani proteinski obroci unošenjem minerala i vitamina, što je trajalo ukupno tijekom šest mjeseci. Na ročištu prilikom saslušanja vještak je naveo da je tužiteljica s razlogom napravila određene dijagnostičke i terapijske zahvate u privatnim ordinacijama iz razloga što nije mogla doći na red u toj brzini unutar zdravstvenog osiguranja pod teretom HZZO. Naime, postavljanjem ubrzane dijagnoze, a i bržim provođenjem fizikalnih terapija određeni stadij zdravstvenog stanja kod tužiteljice, a tako i kod svih drugih ljudi zahtjeva brzu reakciju da se stadij zdravlja zadrži na tom nivou, a da se ne pogoršava. Vještak stoga smatra da je tužiteljica ispravno postupila da nije čekala na duge dijagnostičke zahvate pod pokrićem HZZO kao i terapijske, nego je to napravila u privatnom aranžmanu, a što bi napravio i svatko drugi, jer na taj način spriječila moguće posljedice koje su nepovratnog karaktera, u tužiteljičinom slučaju konfrakturu, leziju kičmene moždine i dr.

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski je sud zaključio da je tužiteljici u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavak 2. u vezi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) čime joj je nastala neimovinska šteta te da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu iz članka 1045. i 1100. stavak 1. ZOO, pa tužiteljici pripada za neimovinsku štetu naknada u iznosu od 127.700,00 kn, a za imovinsku štetu u iznosu od 99.800,00 kn, a nakon umanjenja za isplaćeni iznos od 77.150,00 kn prvostupanjski je sud tužiteljici dosudio za neimovinsku štetu ukupno iznos od 82.880,00 kn, a za imovinsku štetu (naknada na ime tuđe njege i pomoći, troškovi liječenja i prijevoza, pojačana ishrana, uništene stvari tužiteljice) ukupno iznos od 99.800,00 kn (točka 1. izreke), dok je sa preostalim dijelom zatraženog iznosa do ukupno iznosa od 162.850,00 kn (za 12.500,00 kn) točkom 3. izreke tužiteljica odbijena sa zahtjevom.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelj ukazuje u žalbi, jer su razlozi presude jasni i nisu proturječni te se presuda može ispitati.

10. Neosnovano žalitelj ističe da je visina naknade neimovinske štete previsoko određena. S obzirom na sve okolnosti slučaja uzimajući u obzir vrstu ozljede te dugotrajnost liječenja, trajne posljedice, cijeneći i dob tužiteljice (rođ.1942), kao i sve kvalifikatorne okolnosti (duljinu trajanja, intenzitet fizičkih bolova i straha, stupanj naruženosti i postotak smanjenja opće životne aktivnosti) i ovaj sud smatra da tužiteljici na temelju članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO pripada novčana naknada u iznosu za neimovinsku štetu u iznosu od 127.700,00 kn, odnosno nakon umanjenja za isplaćeni iznos tužiteljici pripada naknada štete u iznosu od 82.880,00 kn kako je to utvrdio prvostupanjski sud.

11. U odnosu na zahtjev tužiteljice za imovinsku štetu, neosnovano žalitelj tvrdi da tužiteljici ne pripada naknada za pojačane troškove prehrane, jer iz iskaza tužiteljice proizlazi da je zbog zadobivenih ozljeda jela pojačanu hranu, pogotovo kako bi nadomjestila kalcij koji joj je bio potreban za ozdravljenje, pa ga je bila prisiljena i kupovati, a jer je i vještak potvrdio da je potreba za pojačanom ishranom postojala zbog teških operacijskih zahvata, te kroničnosti zaraštavanja zadobivenih prijeloma, u vidu pojačanih proteinskih obroka, unošenjem minerala i vitamina (riba, meso, mlijeko, voće i povrće). Prvostupanjski sud je visinu naknade za razdoblje od šest mjeseci po slobodnoj ocjeni dosudio u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn, a koji iznos je primjeren, jer i prema ocjeni ovog suda naknada za pojačanu prehranu mjesečno sa oko 666,66 kn, a dnevno sa oko 22,00 kn nije previsoko određena.

11.1. Naknada za stvari koje su tužiteljici uništene u prometnoj nesreći i koje su prema njezinom iskazu (hlače, majica, šlape i body) bile nove, pa je njihova vrijednost svakako iznosila 800,00 kn koliko je i dosudio prvostupanjski sud, pa žalba ni u ovom dijelu nije osnovana.

12. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu troškova liječenja, treba reći da je neosnovana tvrdnja žalitelja da je prvostupanjski sud donio nepravilan zaključak o opravdanosti troškova liječenja učinjenih u privatnoj poliklinici. Točni su navodi žalitelja da je za ocjenu da li je neki trošak bio opravdan ili ne odlučno utvrditi da li je isto liječenje tužiteljica mogla dobiti i u bolnicama koje rade u sklopu HZZO, ali je odlučno i utvrditi da li je navedeno liječenje tužiteljica mogla u razumnom roku obaviti na teret HZZO-a, a što ne proizlazi iz iskaza saslušanog vještaka. U konkretnim okolnostima, obzirom na vrstu zadobivenih ozljeda, tužiteljica je nastojala spriječiti moguće posljedice koje su nepovratnog karaktera (konfraktura, lezija leđne moždine), sve kako se zdravstveno stanje ne bi dalje pogoršavalo, te kraj svima poznate činjenice da se na javno zdravstveni sustav čeka, zbog čega je prema shvaćanju ovog suda pravo tužiteljice poduzeti sve da pokuša umanjiti narušenost svog zdravlja do kojeg je došlo zbog prometne nesreće za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Tuženik tek u žalbi ističe da je tužiteljica nakon liječenja u privatnoj bolnici u srpnju 2018., nakon dva mjeseca, dobila termin za reoperaciju u [obrt], pa da vještak treba utvrditi postojanje uzročne veze zbog greške u liječenju, treba reći da tu činjenicu žalitelj ističe tek u žalbi, a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice ni novi dokazi osim ako se isti ne odnose na bitne povrede odredaba postupka, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

13. Kako je tužiteljica zahtjev za trošak liječenja dokumentirala računima za pružene usluge (račun br. 667/BKT/1 od 04. srpnja 2018. – specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju [obrt] toplice u iznosu od 55.360,01 kn, račun u iznosu od 2.640,00 kn od 12. lipnja 2018., 200,00 kn od 20. srpnja 2018., 300,00 kn od 12. rujna 2018. i 26. listopada 2018. u iznosu od 8.970,00 kn, [obrt], dakle ukupno 67.470,00 kn, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zatraženi iznos troškova liječenja.

13.1. Međutim, žalba tuženika osnovana je u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova za lijekove i ostale preparate koje je tužiteljica kupovala, te na troškove prijevoza, jer tužiteljica ničim nije dokazala da je imala te troškove, pa je u tom dijelu za navedeni iznos 601,23 EUR (4.530,00 kn) valjalo odbiti zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki a) izreke ove drugostupanjske odluke.

14. Na dosuđeni iznos naknade štete prvostupanjski je sud pravilno prihvatio zahtjev za isplatu zakonske kamate od podnošenja zahtjeva tužiteljice tuženiku (24. travnja 2019.) pa do isplate. Žalba nije osnovana ni u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete, jer je iznos obuhvaćen u prvotno postavljenom zahtjevu, pa stoga zakonske zatezne kamate teku za cijeli dosuđeni iznos neimovinske štete od podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena temeljem članka 154. stavak 2. ZPP, pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa), cijeneći uspjeh tužitelja (92%) i tuženika (8%) u sporu, pa je tužiteljici priznato 84% zatraženih troškova. Kako je ovom drugostupanjskom odlukom preinačena prvostupanjska odluka i zahtjev tužiteljice odbijen za daljnji iznos od 601,23 EUR (4.530,00 kn) zbog čega je sada uspjeh tužiteljice 90%, a tuženika 10%. Stoga ukupan trošak tužiteljice od 27.681,50 kn stavljen u omjer sa uspjehom u sporu koji sada iznosi 80%, iznosi (2.939,17 EUR/22.145,20 kn) kojem iznosu treba dodati trošak vještačenja u punom iznosu bez obzira na uspjeh u sporu, pa ukupno troškovi tužiteljice iznose 3.337,34 EUR. Iako je tuženik isplatio prije odštetnog zahtjeva iznos od 77.150,00 kn, treba reći da se isplatom tog iznosa tuženik nije oslobodio obveze plaćanja naknada štete, pa se tužiteljica osnovano prije podnošenja tužbe obratila tuženiku za odštetnim zahtjevom za koji joj pripada naknada.

16. Kako je žalitelj samo u neznatnom dijelu uspio u žalbenom postupku, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti kao neosnovan.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP.

Dubrovnik, 04. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović