Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-759/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. C., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-330/2022- 5 od 3. studenog 2023., u sjednici održanoj 4. rujna 2024.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba oštećenog kao tužitelja Z. B. te se ukida pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju odredbe čl. 344. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08-22) odbačena optužnica oštećenika kao tužitelja Z. B. od 8. listopada 2021. protiv okrivljenog M. C., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08-22 oštećeni kao tužitelj dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22 u paušalnom iznosu od 500,00 kn u roku od petnaest dana.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi oštećeni kao tužitelj Z. B. putem opunomoćenika F. Š., odvjetnika, zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluci o trošku, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine u cijelosti.
3. Okrivljeni M. C. po branitelju J. Č., odvjetniku u odgovoru na žalbu oštećenog kao tužitelja ističe kako su navodi oštećenika činjenično i pravno neosnovani te istu predlaže odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
4. Žalba oštećenika kao tužitelja je osnovana.
5. Naime, oštećeni kao tužitelj je u pravu kada u žalbi sadržajno upire da prvostupanjski sud u ovom slučaju pogrešno tumači smisao i domašaj odredbe iz čl. 356. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08-24).
5.1. Prije svega, valja primijetiti da zakonodavac u odredbi iz čl. 356. st. 3. ZKP/08- 24 (u kojoj je propisana obveza suda da u rješenju o vraćanju optužnice odredi primjereni rok u kojem se nakon njezinog vraćanja mora podići nova izmijenjena optužnica) govori o tužitelju kojim se u smislu čl. 202. st. 14. ZKP/08 pored državnog odvjetnika smatra i oštećeni kao tužitelj te privatni tužitelj, međutim u daljnjim stavcima odredbe iz čl. 356. ZKP/08-24 ( od 4. do 8. pa tako i u stavku 7. u kojem su propisane procesne posljedice ako se nova optužnica nakon vraćanja ne podigne u rokovima iz stavka 2. i 4. citirane odredbe) navodi isključivo državnog odvjetnika, a što po ocijeni ovog suda ima svoj smisao i logiku kada se ima na umu sadržaj citiranih odredaba.
5.2. S time u svezi, prije svega valja primijetiti da sukladno odredbi iz čl. 58. st. 1. ZKP/08-24 oštećenik koji je preuzeo kazneni progon doduše ima ista prava koja ima i državni odvjetnik, ali ne i ona koja državni odvjetnik ima kao državno tijelo.
5.3. U svijetlu navedenog, ovaj drugostupanjski sud prije svega uočava da je u odredbi čl. 365. st. 4. ZKP/08-24 propisano da je državni odvjetnik, kojem je optužnica vraćena iz razloga navedenih u stavku 1. te odredbe, osim u slučaju kada je optužnica vraćena jer nije propisno sastavljena, dužan bez odgode donijeti rješenje o dopuni istrage ili poduzeti dokaznu radnju, odnosno obustaviti istragu ili odbaciti kaznenu prijavu, a što su sve radnje i odluke koje izviru iz prava i ovlasti koje državni odvjetnik u prethodnom postupku ima kao državno tijelo (s time u svezi valja uputiti na odredbu iz čl. 202. st. 35. ZKP/08-24 u kojoj je propisano da je tijelo koje vodi prethodni postupak državni odvjetnik, koji postupa prije podizanja optužnice).
5.4. Navedeno po stavu ovog žalbenog suda upućuje na zaključak da zakonodavac kada propisuje pravne posljedice koje nastupaju u situaciji kada nova izmijenjena optužnica nije podignuta u roku određenim rješenjem o vraćanju optužnice tužitelju, prvenstveno ima u vidu prava i ovlasti koje državni odvjetnik ima kao državno tijelo u prethodnom postupku, a koje mu omogućuju da naložene radnje i odluke poduzme/donese bez odgode, odnosno pravodobno u okviru roka koji mu je određen odlukom suda o vraćanju optužnice.
5.5. Stoga je po stavu ovog žalbenog suda prilikom tumačenja i primjene citirane odredbe iz čl. 356. ZKP/08-24 nužno razlikovati situaciju kada se optužnica iz razloga navedenih u stavku 1. te odredbe, osim ako je optužnica nepropisno sastavljena (ovdje se ne radi o tom slučaju), vraća državnom odvjetniku od situacije kada je optužba iz navedenih razloga vraćena oštećeniku kao tužitelju, budući da isti, za razliku od državnog odvjetnika, nema zakonskih ovlasti za izravno poduzimanje radnji koje su mu naložene odlukom o vraćanju optužnice (može samo nadležnom sucu istrage predložiti njihovo poduzimanje), s posljedicom da nema vlast nad time da li će te radnje biti poduzete bez odgode, odnosno pravodobno u okviru roka koji mu je određen odlukom suda o vraćanju optužnice.
5.6. Nadalje, na zaključak da je prilikom tumačenja citirane odredbe iz čl. 356. ZKP/08-24 nužno razlikovati situaciju kada se optužnica vraća državnom odvjetniku od situacije kada se optužnica vraća oštećeniku kao tužitelju, upućuje i sadržaj odredbe iz čl. 356. st. 5. ZKP/08-24.
Prije svega, iz citirane odredbe proizlazi da državni odvjetnik može zahtijevati produljenje roka koji mu je bio određen odlukom o vraćanju optužnice samo uz uvjet da isti nije bilo dovoljan za pravodobno poduzimanje svih potrebnih radnji.
Nadalje, u tom stavku je propisano da je sud prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva za produljenje roka za podnošenje nove izmijenjene optužnice osobito dužan uzeti u obzir dotadašnje trajanje prethodnog postupka te pravovremenost i složenost radnji koje je još potrebno poduzeti, a što ima smisla i logike prvenstveno u odnosu na državnog odvjetnika koji, za razliku od oštećenika kao tužitelja, kao državno tijelo ima zakonske ovlasti voditi prethodni postupak te u sklopu toga i izravno poduzimati sve radnje koje su mu naložene u odluci o vraćanju optužnice, tako da navedeni kriteriji nisu bez zadrške primjenjivi u odnosu na oštećenika kao tužitelja, koji takve ovlasti nema, a time niti mogućnost utjecaja na trajanje prethodnog postupka, kao niti na pravovremenost poduzimanja radnji koje je odlukom o vraćanju optužnice potrebno poduzeti.
5.7. Naposljetku, po ocjeni ovog žalbenog suda na gornji zaključak upućuje i sadržaj odredbe iz čl. 356. st. 7. ZKP/08-24 u kojoj je propisano da ako državni odvjetnik izmijenjenu optužnicu ne dostavi u roku kojim mu je bio određenom odlukom o njezinom vračanju, odnosno odlukom kojom je taj rok produljen, smatrat će se da je odustao od kaznenog progona te je u roku od osam dana od isteka tih rokova dužan donijeti rješenje o odbačaju kaznene prijave ili rješenje o obustavi istrage, a donošenje kakvih odluka nesumnjivo ulazi u okvire prava i ovlasti koje državni odvjetnik ima kao državno tijelo.
6. Slijedom svega navedenog, po stavu ovog žalbenog suda, odredba iz čl. 356. st. 7. ZKP/08-24 u kojoj su propisane posljedice ako državni odvjetnik izmijenjenu optužnicu ne dostavi u roku kojim mu je bio određenom odlukom o njezinom vračanju, odnosno odlukom kojom je taj rok produljen, nije primjenjiva i na oštećenika kao tužitelja u situaciji kada isti iz razloga što nadležni sudac istrage nije pravovremeno poduzeo dokazne radnje čije provođenje je na vrijeme predlagao, nije bio u mogućnosti u određenom mu roku podignuti novu, izmijenjenu optužnicu.
6.1. S time u svezi valja dodatno primijetiti da u takvoj situaciji prije svega nije ispunjen temeljni uvjet za zahtijevanje produljenja roka za podizanje nove, izmijenjene optužnice propisan odredbom čl. 356. st. 5. ZKP/08-24 - da rok koji je državnom odvjetniku bio određen odlukom o vraćanju optužnice nije bilo dovoljan za pravodobno poduzimanje svih potrebnih radnji, kao niti jedan od ključnih kriterija koje sud osobito mora imati na umu prilikom donošenja odluke o produljenju roka - pravovremenost radnji koje je potrebno poduzeti, s time da iz razloga koji su prethodno već obrazloženi, oštećenik kao tužitelj, za razliku od državnog odvjetnika, nema prava i ovlasti koje bi mu omogućavale da izravno utječe na pravovremenost poduzimanja radnji koje je odlukom o vraćanju optužnice potrebno provesti.
7. Stoga se po stavu ovog žalbenog suda, a slijedom svega ranije navedenog u ovom slučaju, budući da iz stanja spisa proizlazi da je oštećenik kao tužitelj nadležnom sudu na vrijeme podnio prijedlog za provođenjem naloženih mu dokaznih radnji, koje međutim, zbog propusta suca istrage, nisu pravovremeno izvedene, s posljedicom da nije bio u mogućnosti u određenom mu roku (koji je objektivno bio dovoljan za provođenje naloženih dokaznih radnji, tako da nije ostvaren temeljni uvjet za njegovo produljenje), podnijeti novu, izmijenjenu optužnicu (dakle, iz objektivnih razloga koji se ne mogu pripisati njegovoj krivnji) te imajući na umu da propust suda ne smije ići na štetu stranke, odredba iz čl. 356. st. 7. ZKP/08-24 ne može se tumačiti na način da se ima smatrati da je oštećenik kao tužitelj odustao od kaznenog progona.
8. Budući da je žalba oštećenika kao tužitelja u navedenom pravcu osnovana, valjalo je temeljem čl. 494. st. st. 3. ZKP/08-24 ukinuti pobijano rješenje, a kako je to i odlučeno u izreci ove odluke.
U Varaždinu 4. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko, v.r.
