Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1100/2023
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe DRAGON MARITIME ADRIA d.o.o. i okrivljenog ŠČ, kao odgovorne osobe, koje brane odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (»Narodne novine«, br. 40/16.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe DRAGON MARITIME ADRIA d.o.o. i okrivljenog ŠČ, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje 02/V, KLASA: 413-01/21-26/273, URBROJ: 513-02-6051/1-22-14, P: 39, 53, 55/21 od 29. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe DRAGON MARITIME ADRIA d.o.o. i okrivljenog ŠČ, kao odgovorne osobe, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni, i to pravna osoba DRAGON MARITIME ADRIA d.o.o. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 9.000,00 kuna / 1.194,50 eura, a odgovorna osoba ĐČ, ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kuna / 796,34 eura, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanih u toči I a) i b) i točki II izreke pobijanog rješenja o prekršaju.
2.Istim su rješenjem okrivljenici obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eura, svaki.
3.Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava, odluke o prekršajnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka, navodeći u bitnome da se obrazloženje pobijanog rješenja o prekršaj temelji na pukom citiranju zakonskih odredbi bez davanja nekog konkretnog stajališta i obrazloženja zašto je pojedina odredba zakona relevantna u predmetnom slučaju. Okrivljenici su isključivo agenti brodara te na ukrcaj preuzimaju kontejnere koji su prethodno zapečaćeni od strane krcatelja, nakon pregleda od strane izvozne carine u ukrcajnoj luci. Stoga, okrivljenici ne mogu znati je li nešto u ukrcajnoj luci prethodno stavljeno u kontejner, a da isto nije prijavljeno. Krcatelj, dakle, popunjava teretnicu, daje nalog za krcanje s naznakom „shipper load & count“ što znači da krcatelj doslovno ukrcava i broji robu te krcatelj u teretnici naznačuje podatke o robi, a koje podatke šalje ovdje okrivljenicima, koji tada sastavljaju teretnicu i brodski manifest, u dobroj vjeri, da su podaci koje je dao krcatelj istiniti. Napominju da okrivljenici kao brodari niti nemaju ovlasti otvoriti kontejner da bi provjerili sadržaj, već takvu ovlast ima isključivo carina i drugi državni organi u bilo kojoj luci, odnosno zapovjednik broda ukoliko se pojavi nužda ili bilo kakva ugroza. Okrivljenici kao agenti brodara po dolasku u luku moraju prijaviti robu koju prevozi brodar kojeg oni kao agenti zastupaju, te to kao zastupnici brodara i čine te podnose dispoziciju za uvoz sve robe koja je došla određenim brodom. Time završava njihova uloga kao agenta, nakon čega oslobađaju robu koju preuzimaju klijenti, odnosno zastupnici istih, a to su najčešće špediteri koji podnose carini robu u odnosu na bilo koji carinski postupak u koji se roba treba staviti. Stoga žalitelji ističu da je pogrešno shvaćanje naslova da okrivljenici imaju snositi odgovornost za počinjenje ovih prekršaja jer ovdje nema nikakvog pravnog osnova teretiti okrivljenike, kao agente brodara, za neprijavljivanje robe, povredu intelektualnog vlasništva i sl. kada isti nemaju ovlast pregledavati sadržaj kontejnera. U konkretnom slučaju radi se o tri kontejnera čiji su vlasnici u Mađarskoj. U ovom slučaju za organiziranje otpreme robe je od brodara ovlaštena tvrtka Dragon Maritime Adria, a koja je kao podizvođača koristila HŽ Cargo. Okrivljenici su organizirali daljnji prijevoz preko HŽ Cargo, nakon što su prijavili kontejnere i oslobodili ih za daljnji prijevoz, odnosno izdali su dokument „bez zapreke“ i pripremili dokumentaciju, a koju je preuzeo HŽ Cargo u cilju daljnje otpreme željeznicom koji je carinsku dokumentaciju pripremio i prijavio nadležnoj Službi za RGP luka Rijeka, podnošenje provoznih isprava u pojednostavljenom postupku CIM-ova. Dakle, agent brodara u ovom slučaju nije unio robu u carinsko područje Unije, već je to učinio HŽ Cargo. Ujedno, carina određuje pregled kontejnera po nekom svom ključu nakon što agenti brodara pošalju svu dokumentaciju te određuju hoće li se isti detaljno pregledati ili što drugo. Okrivljenici osiguravaju pregled kontejnera i prisutni su istom uz najčešće Jadroagent. Nakon što je carina utvrdila neprijavljenu robu te otklonila istu, okrivljenici odmah obavještavaju klijente u Mađarskoj. Navodi naslova da dokument „bez zapreke“ se nema uzeti u obzir i da nije relevantan dokument u strogom carinskom postupku je potpuno neosnovan jer time dokumentom se službe svi u carinskom postupku. Stoga se ni na koji način ne može tvrditi da su okrivljenici postupili protivno odredbama Uredbe te se okrivljenicima pogrešno stavlja na teret učin predmetnih prekršaja. Ukoliko naslovno tijelo ne bi prihvatilo žalbene navode koji idu u prilog činjenici da okrivljenici nisu krivi za prekršaje koji im se stavljaju na teret, valja naglasiti da je u konkretnim slučajevima za daljnji prijevoz robe zadužen HŽ Cargo kao podizvođač, što će reći da je nakon trenutka prihvata robe i predaje dokumentacije o teretu prijevozniku HŽ Cargo odgovornost prešla upravo na njih, naravno ukoliko se uopće utvrdi odgovornost prijevoznika. Ističu da su u predmetnim slučajevima, a sukladno čl. 38. Prekršajnog zakona, ispunjene pretpostavke za oslobođenje od kazne, obzirom da su u konkretnom slučaju vlasnici robe otklonili posljedice prekršaja, odnosno ispunili propisanu obvezu, zbog koje je došlo do pokretanja predmetnih prekršajnih postupaka te nisu nastupile nikakve posljedice za državni proračun. Nastavno na prethodno navedenog, ukazuju da su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se okrivljenici oslobađaju optužbe za učinih predmetnih prekršaja. Uz navedeno ukazuju i na izrečene novčane kazne koje su određene u previsokom iznosu.
4.Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5.Žalba je osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nije u potpunosti utvrđeno pa je odluka o krivnji žalitelja zbog terećenih prekršaja, činjenično opisanih u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, za sada preuranjena, na što osnovano ukazuju žalitelji.
7.Iz stanja prvostupanjskog spisa razvidno je da je prvostupanjskog tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak tijekom postupka ispitalo okrivljenika odgovornu osobu, koji je osobno sudjelovao na raspravi 6. listopada 2022. i 15. prosinca 2022., pročitalo pisanu obranu okrivljene pravne osobe te u dokaznom postupku izvršilo uvid i pročitalo materijalnu dokumentaciju spisa (str. 4 zapisnika o glavnoj raspravi od 6. listopada 2022.), a prema obrazloženju pobijane odluke proizlazi da je propustilo cijeniti i analizirati sadržaj relevantnih dokaza. Ovdje treba napomenuti da prigovori okrivljenih u koje je izvršen uvid u dokaznom postupku ne mogu biti dokaz u postupku, već se radi o pravnom lijeku kojim se u cijelosti poriče počinjenje prekršaja pa se u povodu takvih prigovora vodio ovaj prekršajni postupak.
8.Obzirom na svoju nespornu dužnost da na temelju izvedenih dokaza potpunu i točno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrdi činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazloži postojanje ili nepostojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentira, to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka bilo dužno provesti detaljniji i iscrpniji dokazni postupak iz kojeg bi se moglo utvrditi jesu li okrivljenici svojim postupanjem ostvarili obilježja prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije. Pritom je okolnosti koje proizlaze iz sadržaja obrane okrivljenih u kojima su ukazivali na pogrešno utvrđenje glede njihove odgovornosti upućujući na odgovornost tvrtke HŽ CARGO d.o.o. protiv koje pravne osobe je u identičnoj situaciji izdan prekršajni naloga broj: 57/2022 (prekršajni nalog su priložili kao dokaz svojoj obrani), trebalo razjasniti provođenjem svih raspoloživih dokaza koji se ukažu potrebnim za pravilno i potpuno utvrđenje, te ispitati svjedoka kojeg je obrana predložila ispitati a koji dokaz je predložen za utvrđivanje odlučnih činjenica koje su sporne i o kojim ovisi ocjena obrane okrivljenika.
9.Naime, kako je okrivljena pravna osoba u konkretnom predmetu postupala u svojstvu pomorskog agenta, dakle, temeljem obveznopravnog odnosa, u tuđe ime i za tuđi račun, to je u skladu sa svojim pravima i obvezama tijekom carinskog postupka, po mišljenju ovog Suda, kao pomorski agent poduzeo sve radnje temeljem dokumentacije koju mu je predao brodar. Predstavnik brodara nije mogao biti upoznat s drugim sadržajem kontejnera osim s onim koji je naznačen u prijevoznim ispravama (teretnici), odnosno nije mogao znati razlikuje li se sadržaj kontejnera od sadržaja navedenog od strane krcatelja na prijevoznoj ispravi, a koju su od brodara dobili i temeljem iste u ime i za račun brodara stavili robu u carinski postupak. Stoga, ostaje nejasno na temelju čega prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak smatra da su okrivljenici mogli imati saznanja o sadržaju robe u predmetnim kontejnerima, uslijed čega u pobijanom rješenju o prekršaju nije vidljiv nikakav oblik subjektivne odgovornosti okrivljenika za prekršaj koji im se stavlja na teret, a koji bi bio rezultat provedenog dokaznog postupka.
10.Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka prepisuje članak 134., članak 139., članak 172., i članak 15. stavak 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (dalje u tekstu: Uredba) bez davanja nekog konkretnog stajališta i obrazloženja zašto je pojedina odredba Uredbe relevantna u predmetnom slučaju, kao što osnovano ističu žalitelji u žalbi. Ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka trebalo dati jasne razloge o krivnji i zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi, a odluka o prekršaju takve razloge ne sadrži jer pukim citiranjem postojećih pozitivnih propisa ne proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenih na siguran način.
11.Budući da je za osuđujuću odluku potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret te budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, a kao posljedica provedenog postupka, proizlazi da stanje stvari nije dovoljno razjašnjeno za donošenje zakonite i osnovane odluke, to je po ocjeni ovog Suda, preuranjen zaključak da je nesporna dokazano da su okrivljenici postupili protivno odredbi članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, a posljedično svemu navedenom, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka, u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona, za sada je nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije imalo dovoljno kvalitetnih dokaza (niti je pravilno cijenilo izvedene) koji bi imali potrebnu dokaznu snagu da bi proglasilo krivim okrivljenike za inkriminirani prekršaj. Stoga se u tom smislu, osnovano žalbenim navodima sugerira kako činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno.
12.Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljenih i ukinuti pobijanu rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na djelo iz izreke, nakon čega će, vodeći pritom računa i o ostalim žalbenim razlozima, donijeti novu, zakonitu odluku.
13.Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 4. rujna 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeku, Vijeću za prekršaje, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
