Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-376/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. z. o., OIB: …, Z., protiv tuženika D. M., OIB: …, Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-796/2022-17 od 08. veljače 2024., 4. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana pa se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-796/2022-17 od 08. veljače 2024. godine.

Obrazloženje

1.) Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-796/2022-17 od 08. veljače 2024. godine odbačen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka od 03. kolovoza 2023. godine za iznos od 16,82 EUR kao nepravovremen. 2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih žalbenih razloga pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i preinači pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima, ili da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.) Žalba nije osnovana.

4.) Nije sporno da je predmetni parnični postupak okončan donošenjem presude zbog ogluhe (sud ju je pogrešno naslovio kao presuda na temelju priznanja – list 62) od 16. siječnja 2023. godine, a odbačeni zahtjev za naknadu troška u iznosu o 16,82 EUR odnosi se na trošak dostave navedene presude tuženiku putem sudskog dostavljača. Navedeni trošak tužitelj je platio nakon donošenja navedene presude, tj. dana 08. veljače 2023. godine, a narednog dana – tj. 09. veljače je tužitelj podnio sudu zahtjev za naknadu navedenog troška.

5.) U skladu sa odredbom čl.164.st.3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP), tužitelj je, za slučaj da se ostvare uvjeti za donošenje presude na temelju ogluhe, morao već u tužbi zatražiti sav parnični trošak kako bi mu isti moga biti dosuđen navedenom presudom, i podnošenje zahtjeva za naknadu troška nakon što je navedene presuda donesena je zakašnjelo, odnosno nepravovremeno.

6.) U pravu je žalitelj (tužitelj) da trošak u iznosu od 16,82 EUR, glede kojeg je zahtjev za naknadu pobijanim rješenjem odbijen, nije nastao prije donošenja presude zbog ogluhe već nakon njenog donošenja, slijedom čega prema prirodi stvari tužitelj zahtjev za njegovu naknadu nije niti mogao staviti prije donošenja navedene presude, no navedena okolnost, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

7.) Naime, u skladu sa odredbom čl.155.st.1. ZPP-a, stranci se na teret protivne stranke priznaju i dosuđuju samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje predmetne parnice, a predmetni trošak (trošak dostave presude po sudskom dostavljaču) u konkretnom slučaju se ne može smatrati takvim troškom.

7.1.) To stoga što iz stanja spisa ne proizlazi da tuženiku nije bilo moguće dostavu izvršiti putem pošte na način kako je to inače propisano odredbom čl.142. i čl.143. ZPP-a. To tim više što je sud samo u jednom navratu pokušao izvršiti dostavu presude tuženiku putem pošte, i ta dostava se je vratila sa naznakom "primatelj je obaviješten – nije podigao pošiljku", što se niti ne smatra pravilnim načinom osobne dostave kako je isti reguliran odredbom čl.142. ZPP-a, nakon čega je sud odmah pozvao tužitelja na predujmljivanje troškova za dostavu putem sudskog dostavljača. Sa navedenim se je tužitelj suglasio postupivši po zaključku suda, bez traženja da se prethodno ponovno pokuša izvršiti dostava putem pošte na pravilan način kako je to propisano odredbom čl.142. ZPP-a, no u takvoj situaciji, prema ocjeni ovog suda drugostupanjskog suda, navedeni trošak ne može ići na teret protivne stranke.

8.) Dakle, navedeni zahtjev za naknadu troška dostave valjalo je uzeti kao pravovremeno postavljen – jer je isti nastao nakon donošenja presude kojom je postupak završen a zatražen je odmah nakon njegova nastanka, no na isti tužitelj ne bi imao pravo zbog razloga navedenih u prethodnoj točki, što znači da ga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti kao neosnovan a ne odbaciti, kojim postupanjem suda tužitelj nije stavljen u pravno nepovoljniji položaj od onog u kojem bi se nalazio da je donesena pravilna odluka.

9.) Slijedom naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

Bjelovar, 4. rujna 2024.

Sudac

Antun Dominko v. r.