Poslovni broj: Usž-1899/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice I. S. iz T., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi naknade za tjelesno oštećenje, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj. 2 UsI- 1578/2023-9 od 2. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj. 2 UsI-1578/2023-9 od 2. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, UP/II 141-06/22-01/03575130194, URBROJ: 341-99-05/3-22-5702 od 12. svibnja 2023.
2. Rješenjem tuženika od 12. svibnja 2023. uvažena je žalba tužiteljice, poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-06/22-01/03575130194, URBROJ: 341-25-05/3-2-6530, od 25. kolovoza 2022. te je utvrđeno da kod tužiteljice i dalje postoji tjelesno oštećenje od 50% koje je nastalo u djetinjstvu zbog bolesti (točke I. i II. izreke) Točkom III. izreke rješenja odbijen je zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
3. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da nije zadovoljna odlukom kojom se odbija njen zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu. Ističe da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tjelesno oštećenje nastalo prilikom rođenja, a ne u djetinjstvu kako je to utvrdio tuženik i potvrdio prvostupanjski sud. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti upravnu stvar, odnosno priznati joj pravo na osobnu invalidninu.
4. Tuženik predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5 Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 17. veljače 2022. radi priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tijekom postupka provedeno je vještačenje po ovlaštenom vijeću vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Z. od 8. kolovoza 2022. kojim je utvrđeno da kod tužiteljice i dalje postoji tjelesno oštećenje od 50% prema članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.; dalje: Zakon) i prema odjeljku IIB, točki 9. Liste oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 61/17., 56/18.; dalje: Uredba), koje je nastalo od rođenja zbog bolesti. U povodu žalbe tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba i invaliditetom Središnjeg ureda od 3. siječnja 2023. kojim je utvrđeno da kod tužiteljice i nadalje postoji oštećenje organizma koje iznosi 50%, prema odjeljku IIB, točki 9. Liste oštećenja organizma koje je nastalo u djetinjstvu, a ne pri rođenju, kako je to utvrdilo prvostupanjsko tijelo vještačenja. Na temelju nalaza i mišljenja od 3. siječnja 2023. doneseno je rješenje tuženika.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju rezultata medicinskog vještačenja provedenog u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 61. stavke 1. i 2. Zakona.
9. Člankom 61. stavkom 1. Zakona propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Stavkom 2. istog članka određeno je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
10. Za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti uvjete iz članka 61. stavaka 1. i 2. Zakona, odnosno kod osiguranika mora nastati gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, koje uzrokuje tjelesno oštećenje najmanje 30% i posljedica je ozljede na radu.
11. Budući da je tijekom upravnog postupka i upravnog spora utvrđeno da tjelesno oštećenje nije posljedica ozljede na radu niti profesionalne bolesti, a što tužiteljica nije osporila, pravilno je odbijen tužiteljičin zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
12. Zbog navedenih razloga okolnost je li tjelesno oštećenje tužiteljice nastalo pri rođenju ili djetinjstvu nije od utjecaja za rješavanje o zahtjevu za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
13. Sud stoga žalbene navode tužiteljice smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 4. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.
