Poslovni broj: Usž-2948/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. K. iz K. S., P. D. d.o.o. K. S., S. M. iz S., i A. K. iz K. S., koje zastupa opunomoćenik S. Č., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe V. i k. d.o.o. S., radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu UsI- 644/2023-9 od 6. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI- 644/2023-9 od 6. svibnja 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/23-02/10, URBROJ: 531- 07-1-3-2/5-23-2 od 9. veljače 2023.

III. Poništava se rješenje S.-d. županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište S., KLASA: UP/I-350-05/21-01/000036, URBROJ: 2181/1-11-00-00/74-22-0010 od 30. studenoga 2022. te se predmet vraća istom tijelu na ponovni postupak.

IV. Nalaže se tuženiku, da u roku od 15 dana od dostave ove presude nadoknadi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 5.281,25€ (slovima: pettisućadvjestoosamdesetjedan euro i dvadesetpet centi).

Obrazloženje

1. Osporenom presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-644/2023-9 od 6. svibnja 2024. odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/23-02/10, URBROJ: 531-07-1-3-2/5-23-2 od 9. veljače 2023. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u S.-d. županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište S., KLASA: UP/I-350-05/21-01/000036, URBROJ: 2181/1-11-00-00/74-22- 0010 od 30. studenoga 2022.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka izdavanja rješenja o produženju važenja lokacijske dozvole KLASA: UP/I-350-05/21- 01/000036, URBROJ: 2181/1-11-00-00/74-21-0003 od 16. srpnja 2021.

3. Protiv osporene odluke prvostupanjskog suda žalbu su podnijeli tužitelji iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom navode da članak 150. stavak 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.) ne ograničava sudjelovanje stranaka u postupku produžetka izdavanja lokacijske dozvole. Upućujući na članka 141. istog Zakona smatraju da bi zakonodavac propisao ograničenje sudjelovanja drugim strankama, osim investitora, u postupku produžetka lokacijske dozvole, a što nije učinio. U odnosu na razloge za obnovu postupka skreću pozornost da prvostupanjsko rješenje od 16. srpnja 2021. (kojim je produženo važenje lokacijske dozvole) nije dostavljeno svim strankama radi čega mogu koristiti nove dokaze. Iznose kako im je dostavljena dokumentacija u postupku izdavanja građevinske dozvole pokrenutog povodom zahtjeva zainteresirane osobe, koji je pozivom na članak 47. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. dalje ZUP) odbijen radi nedokazivanja pravnog interesa u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o gradnji („Narodne novine“, 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) i nedostavljanja ovjerenog i potvrđenog parcelacijskog elaborata za formiranje građevinskih čestica crpnih stanica. Citiraju odredbu članka 40. stavka 2. ZUP-a, te ističu da radi nepodnošenja urednog zahtjeva od strane zainteresirane osobe postupak nije niti pokrenut, pa se prvostupanjsko tijelo nije niti moglo pozvati na taj postupak. Također ističu da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo kako rok važenja lokacijske dozvole ne teče dok traje postupak izdavanja građevinske dozvole, neovisno o tome hoće li građevinska dozvola biti izdana ili ne. Napominju da je rješenje o odbijanju izdavanja građevinske dozvole investitoru dostavljeno 19. ožujka 2021., u vrijeme kada je mogao zatražiti rok za produženje lokacijske dozvole u ovoj pravnoj stvari. Tužitelji ukazuju i na odredbu članka 150. stavka 5. Zakona o prostornom uređenju navodeći da je u trenutku pokretanja postupka produžetka lokacijske dozvole, građevinska dozvola prestala važiti (tj. nije niti donesena) radi čega u konkretnom slučaju nisu bili ostvareni razlozi za produžetak predmete lokacijske dozvole. Mišljenja su da je njihov prijedlog pravodoban i predan od ovlaštene osobe (stanke u postupku izdavanja lokacijske dozvole) te da su činjenice učinjene više nego vjerojatnim pa su ispunjeni svi kumulativno određeni uvjeti za obnovu postupka. Stoga predlažu da se prvostupanjska presuda ukine, rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ponište, oglase ništavim te da mu se dosudi trošak sastava žalbe uvećan za 30% radi zastupanja četiri stranke uvećano za sastav žalbe 25% te za 25% PDV-a što ukupno iznosi 2.031,25 €.

4. Tuženik, iako uredno pozvan sukladno članku 71. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/21., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje ZUS), nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe nedostatak aktivne legitimacije tužitelja za vođenje ovog upravnog spora. Ukazuje da tužitelji nisu sudjelovali u postupku izdavanja rješenje o produljenju lokacijske dozvole, jer nisu niti investitoru niti podnositelji zahtjeva pa uzimajući u obzir članak 150. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju nisu niti legitimirani za traženje sudske zaštite u predmetnom upravnom sporu. Smatra sve žalbene prigovore paušalnim i neosnovanim. Navodi da je kao investitor 12. siječnja 2021., podnijela zahtjev za izdavanje građevinske dozvole koji postupak je pravomoćno okončan 6. travnja 2021. Uzimajući u obzir članak 150. stavak 3. Zakona o prostornom uređenju u navedenom periodu nije tekao rok važenja lokacijske dozvole pa je ona bila važeća do 3. srpnja 2021. Budući da je kao investitor 29. lipnja 2021. zatražio produženje roka važenja lokacijske dozvole, zaključuje da je produljenje roka zatražio unutar roka važenja lokacijske dozvole što je sve u skladu s navedenom zakonskom odredbom. Stoga predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući osporenu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je tom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

8. Naime, u konkretnom slučaju je povodom zahtjeva zainteresirane osobe doneseno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-350-05/21-01/000036 URBROJ: 2181/1-11-00-00/74-21-0003 od 16. srpnja 2021., kojim se za dvije godine (do 3. srpnja 2023.) produžava važenje lokacijske dozvole S.-d. županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje KLASA: UP/I-350-05/13-01/0023 URBROJ: 2181/1-11-00/07-13-0013 od 13. siječnja 2014. (pravomoćna 10. travnja 2019.) izdane za izgradnju kanalizacijske mreže dijela područja naselja Ž. i TTTS-a (I,II i III faza) i vodovodnog podsustava Ž. – K. (I faza).

9. Budući da tužitelji nisu sudjelovali u postupku koji je okončan navedenim pravomoćnim prvostupanjskim rješenjem, podnijeli su prijedlog za obnovu postupka pozivajući se i na članak 123. stavak točku 5. ZUP-a, kojim je propisano da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

10. Prvostupanjskom presudom potvrđeno je rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbačen njihov prijedlog od 12. studenog 2022. obzirom da je izjavljen od neovlaštenih osoba. Prvostupanjski sud prihvatio je stajalište tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelji nisu stranke u postupku izdavanja rješenja o produženju lokacijske dozvole, jer se radi o postupku koji se u skladu s člankom 150. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju vodi po zahtjevu podnositelja zahtjeva ili investitora, i u kojem postupku se ne utvrđuju lokacijski uvjeti već isključivo pravne činjenice vezane za prestanak roka važenja lokacijske dozvole, odnosno njeno važenje.

11. Međutim, ovaj Sud ne prihvaća izloženo tumačenje prvostupanjskog suda obzirom da je prema odredbi članka 4. ZUP-a stranka osoba na čiji je zahtjev pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku, odnosno osoba kojoj je posebnim zakonom dano svojstvo stranke. U konkretnom slučaju svojstvo stranke proizlazi iz odredaba posebnog zakona, odnosno Zakona o prostornom uređenju i to članka 141. stavak 1. kojim je propisano da je stranka u postupku lokacijske dozvole podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola.

12. Slijedom navedenog, u postupku lokacijske dozvole, odnosno u postupku produžetka njezinog važenja stanke su, osim podnositelja zahtjeva i investitora koji taj postupak pokreću, i vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola, a koji u tom postupku sudjeluju radi zaštite svojih prava i interesa kod utvrđivanja uvjeta za produžetak važenja lokacijske dozvole. Naime, suprotno shvaćanju javnopravnih tijela koje je prihvatio i prvostupanjski sud, u postupku važenja lokacijske dozvole ne utvrđuju se samo činjenice vezane za njezin rok važenja, već se u skladu s člankom 150. stavkom 2. Zakona o prostornom uređenju utvrđuje i jesu li se promijenili uvjeti propisani prostornim planom u skladu s kojim je lokacijska dozvola izdana.

13. U situaciji kada su tužitelji prema posebnom zakonu mogli steći svojstvo stranke u postupku, ali im ta mogućnost nije dana, ZUP propisuje mogućnost obnove postupka prema odredbi članka 123. stavka 1. točka 5. Stoga su tužitelji imali aktivnu legitimaciju za pokretanje upravnog spora kraj činjenice da im je ta mogućnost u upravnom postupku uskraćena, a čemu neosnovano prigovara zainteresirana osoba.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je usvojiti žalbu tužitelja, poništiti prvostupanjsku presudu te rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem treba ispitati jesu li tužitelji stranke u postupku u smislu članka 141. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju te ako jesu treba li u smislu članka 127. stavka 1. ZUP-a, u obnovljenom postupku pravomoćno prvostupanjsko rješenje o produžetku važenja lokacijske dozvole ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem.

15. Slijedom svega izloženog, Sud je, na temelju odredbe članka 74. stavka 2.

ZUS-a presudio kao u izreci.

16. Ovaj Sud je ocijenivši da su tužitelji uspjeli u žalbenom postupku, dosudio tužiteljima traženi trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi 26. travnja 2024. po odvjetniku u iznosu od 3.250,00€ ta sastava žalbe po istom opunomoćeniku od 2.031,25 €, (sukladno odredbama Tbr. 23/3 i Tbr. 40/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. 37/22. i 126/22.) pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu 4. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.