REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Us I-903/2023-7

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Z. J. (OIB: …) iz Z., …, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (OIB: …), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 4. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/20- 01/1350, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-6 od 16. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, KLASA: UP/I-564-01/17-031/241, URBROJ: 251-24-02/1-20-22 od 18. kolovoza 2020., odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskom rata (dalje: HRVI iz Domovinskog rata), na temelju bolesti depresije, zbog neispunjavanja uvjeta propisanih Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine”, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHB) jer je u postupku utvrđeno da se navedena bolest ne može dovesti u vezu s tužiteljevim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/20-01/1350, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-6 od 16. rujna 2022. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 31 Su-229-2023-2 od 13. travnja 2023. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu radi čega ne može u razumnom roku raspraviti ovaj predmet i donijeti odluku.

4. Tužitelj u tužbi navodi, u bitnome, kako smatra da je njegova bolest posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i da o tome posjeduje medicinsku dokumentaciju. Iz navoda tužitelja slijedi da traži poništenje drugostupanjskog rješenja.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja s time da je tuženik u odgovoru na tužbu još dodatno pojasnio kako nije utvrđena uzročno- posljedična veza između bolesti tužitelja i njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu od strane svih tijela involviranih u postupak vještačenja, a prigovori tužitelja koji se odnose na postupak vještačenja i utvrđenja proizašla iz istoga da su promašeni budući da tužitelj, na kojem je u ovome sporu teret tvrdnje o činjenicama i teret predlaganja dokaza, u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva ne obrazlaže zbog čega stručno-medicinska utvrđenja tijela vještačenja iz upravnog postupka ne smatra valjanima, niti se poziva na neki od medicinskih nalaza koji nisu ili su pogrešno protumačeni. Nadalje navodi da jednu od kumulativnih pretpostavki za priznavanje statusa HRVI čini oštećenje organizma od najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti, neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te s obzirom na činjenicu da se kod tužitelja radi o bolesti kod koje nije utvrđena uzročno-posljedična veza sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, to da je odbijen zahtjev tužitelja. Slijedom navedenoga tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Kako su se stranke ovog spora suglasile da se spor riješi bez rasprave, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, to je Sud primjenom odredbe čl. 98. t. 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) te odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Naime, čl. 12. st. 1. t. c) ZHB propisano je da je Hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

9. Čl. 179. st. 1. t. f) Zakona propisano je da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz čl. 181. st. 1. toga Zakona.

10. Čl. 180. ZHBDR propisano je da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz čl. 3. st. 2. ovoga Zakona dokazuje se, između ostalog, sljedećim:

f) opis ratnog puta je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske; h) medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

11. Čl. 181. st. 1. ZHB propisano je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, činjenica o uzroku smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi ostvarivanja statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, činjenica o uzroku oštećenja organizma hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu izvan standarda prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na doplatak za njegu i pomoć druge osobe, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na ortopedski doplatak, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na doplatak za pripomoć u kući, činjenica oštećenja organizma radi ostvarivanja prava na naknadu troška prilagodbe osobnog automobila i činjenica nesposobnosti za privređivanje utvrđuje se na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz čl. 182. ovoga Zakona.

12. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da spisu prileži stručna procjena ovlaštene zdravstvene ustanove o uzroku oštećenja tužiteljevog organizma Klinike za psihijatriju V. od 14. lipnja 2019., a iz te procjene slijedi da se depresivni poremećaj ne može sada više povezati sa izloženosti ratnim traumama s obzirom da tužitelj nije psihijatrijski liječen od 1993., pa stoga da smatraju da je depresivni poremećaj koji se je razvio u ratno vrijeme izliječen i da se sadašnje psihičke tegobe ne mogu povezati s ratnim zbivanjima. Navedena procjena dana je na temelju psihijatrijskih nalaza od 1991. do 1993., ratnog puta i provedenog razgovora s tužiteljem te psihologijskog testiranja Klinike za psihijatriju V. od 28. svibnja 2019.

13. Dakle, već je stručnom procjenom Klinike za psihijatriju V. koja je sačinjena izvan upravnog postupka utvrđeno da tužiteljevo zdravstveno stanje nije vezano uz njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu, a ta stručna procjena je potom potvrđena i u upravnom postupku prvostupanjskim i drugostupanjskim vještačenjem. Naime, iz prvostupanjskog nalaza i mišljenja Vijeća vještaka od 7. studenoga 2019. (koji je potvrđen u postupku revizije) i drugostupanjskog nalaza i mišljenja Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu od 27. lipnja 2022. slijedi da je iz medicinske dokumentacije razvidno da se je tužitelj psihijatrijski liječio pod dijagnozom depresije od 1991. do 1993., a nakon 1993. nema dokumentacije o daljnjem liječenju, pa da stoga nema elemenata koji bi ukazivali da je tužiteljeva bolest depresija povezana s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

14. Dakle, tužitelj nakon 1993. ne posjeduje materijalnu dokumentaciju iz citiranog čl. 180. ZHB kojom bi dokazao vezu između njegove bolesti i njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Naime, iako tužitelj u tužbi ističe da je po datumima vidljivo da je do navedene bolesti došlo za vrijeme njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu i da se je liječio sve do 8. prosinca 1993. kada je nakon smrti supruge ostao sam s djecom (od 20 dana starosti i od 7 godina) i da se je zbog toga prestao liječiti, ali da njegova depresija zato nije izliječena, navodi se kako da bi se priznao status HRVI iz Domovinskog rata bolest branitelja treba biti objektivizirana medicinskim nalazima koji nedostaju kod tužitelja od 1993. godine pa nadalje.

15. Zaključno Sud navodi, da bi se utvrdio konačni stupanj određene bolesti ili oštećenja kod branitelja, taj branitelj se treba podvrgnuti medicinski priznatim dijagnostičkim pretragama i liječenju, a kako bi se moglo utvrditi točno o kojoj bolesti ili oštećenju se radi i je li trenutno zdravstveno stanje branitelja konačno ili se može poboljšati primjenom medicinski priznatih terapija. Tek na temelju tako provedenog liječenja koje omogućava da se zdravstveno stanje osobe objektivizira može se tražiti priznanje određenog zakonom propisanog prava. Ako ne postoji objektivizacija zdravstvenog stanja osobe prema dijagnostičkim kriterijima, kao što je to slučaj kod tužitelja od 1993. godine pa nadalje, tada ta osoba ni ne može tražiti da joj se prizna neko pravo po zakonu jer se smatra da nije iscrpila sve dostupne metode liječenja u cilju poboljšanja njezinog zdravstvenog stanja.

16. Stoga Sud cijeni da je pravilno utvrđeno u upravnom postupku da nema uzročno posljedične veze između tužiteljevog zdravstvenog stanja i njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu pa stoga nisu ispunjeni uvjeti iz citirane zakonske odredbe čl. 12. st. 1. t. c) ZHB da mu se prizna status HRVI iz Domovinskog rata.

17. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno izreci ove presude.

18. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 135. ZHB.

U Rijeci 4. rujna 2024.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).