Broj: Ppž - 3230/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T. V., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 26/2019., 84/2021. i 114/2022.) odlučujući o žalbi okr. T. V., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 25. siječnja 2024., broj: Pp - 6892/2021-13, u sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. T. V. i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), okr. T. V. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 (pedeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 25. siječnja 2024., broj: Pp - 6892/2021-13, proglašen je krivim okr. T. V., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanu, izrečena novčana kazna 640,64 eura, u koju se na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 19. prosinca 2021. do 20. prosinca 2021. kao 79,64 eura pa je okr. T. V. preostalo za platiti novčanu kaznu 561,00 eura, koju je dužan platiti u roku 2 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate 2/3 preostalog iznosa novčane kazne, a ako okrivljenik u tom roku plati novčanu kaznu, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okr. T. V. pravodobno je putem braniteljice odvjetnice M. B. G. podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo da su navodi okrivljenika i navodi „žrtve“ većim dijelom podudarni budući da su isti posve oprečni, a time da su navodi obrazloženja pobijane presude suprotni sadržaju zapisnika i dokumentacije u spisu te iskazima okrivljenika i „žrtve“.

5.1. Međutim, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima ukazuje na proturječnost u razlozima o odlučnim činjenicama. Naime, točno je da je prvostupanjski sud naveo da su navodi okrivljenika i navodi žrtve većim dijelom podudarni, međutim, po ocjeni ovog suda, radi se o nespretnom izričaju budući da iz odlomka 6.1. obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o prekršajnoj odgovornosti utemeljio na iskazu žrtve D. O. V., a koji iskaz reproduciran u presudi je identičan sa iskazom koji je ista dala pred sudom. Očigledno je da je prvostupanjski sud svoj navod „većim dijelom podudarni“ utemeljio na činjenici da i okrivljenik i žrtva opisuju događaj inkriminirane prilike u bitnom podudarno, osim što svoje protupravne radnje u događaju inkriminirane prilike opisuje na drugačiji način s očiglednom namjerom umanjenja vlastiti prekršajne odgovornosti, a što će biti obrazloženo prilikom razmatranja žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.2. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

6. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je pogrešno prvostupanjski sud svoju odluku o prekršajnoj odgovornosti utemeljio samo na iskazu „žrtve“, a čiji iskaz nije vjerodostojan budući da je posve nelogičan i neživotan te kreiran iz osvetoljubivih poriva supruge prema okrivljeniku uslijed visoko konfliktnih bračnih odnosa koji prethode razvodu. Okrivljenik ističe da osim iskaza žrtve nema niti jednog drugog dokaza koji potvrđuje predmetnu optužbu radi čega da je trebalo primijeniti načelo „in dubio pro reo“.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2. Iz provedenog dokaznog postupka, iskaza žrtve D. O. V. proizlazi da je ista detaljno i uvjerljivo opisala događaj inkriminirane prilike te je izričito iskazivala os svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Vjerodostojnost iskaza žrtve D. O. V. proizlazi i iz činjenice da je ista odmah nakon događaja prilikom davanja iskaza u policiji 19. prosinca 2021. iskazivala identično kao i u postupku pred sudom, a koji iskaz je davala gotovo dvije godine nakon samog događaja. Osim toga, iz Izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji proizlazi da je dolaskom policijskih službenika na mjesto događaja žrtva D. O. V. (list 15 spisa) zatečena u vidno uznemirenom stanju. Imajući na umu takvo stanje spisa i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za ocjenu iskaza žrtve D. O. V. vjerodostojnijm od obrane okrivljenika, a time i za zaključak da je okr. T. V. počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

6.2. Osim toga, iako okrivljenik poriče krivnju za prekršaj koji mu se stavlja na teret u svojoj obrani opisuje dinamiku događaja inkriminirane prilike suglasno kao i žrtva, pri čemu svoje protupravne radnje osim što ih poriče u jednom dijelu, u ostalom ih opisuje na način da im umanjuje protupravnost i to prvenstveno u dijelu kada navodi „…nisam joj rekao „droljo i kurvo“, već sam joj rekao: „tebi treba liječenje u Lopači!“ te „… u tim trenucima sam rekao supruzi, a dok je moje dijete bilo u dnevnom boravku da bi sada najradije propucao plafon, ali nisam rekao: „otići ću sada po pištolj te ispaliti jedan metak u tebe, a drugi u plafon…“, pa je očigledno u tom smislu prvostupanjski sud obranu okrivljenika i iskaz žrtve ocijenio kao u većem dijelu podudarnim.

6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okr. T. V. pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Iako je u uvodu žalbe okrivljenik naznačio da se žali i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, iz sadržaja žalbe proizlazi da se ta žalbena osnova ne obrazlaže, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavaka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

6.2. Naime, za prekršaj za koji je okr. T. V. proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 920,00 eura, kuna do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura te kao teža kazna, kazna zatvora od najmanje 30 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna 640,64 eura, predstavlja novčanu kaznu izrečenu uz primjenu odredbi o ublažavanju, dakle, u iznosu znatno ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 50,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. rujna 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okr. Z. B., branitelja i tužitelja.