Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-555/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. W. M., OIB: …, iz F., 82 R. D.A. 78580 B., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u O. D. M. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika Ž. F. O.: …, iz Z., zastupanog po punomoćnici L. M. M., odvjetnici u Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-57/2023-24 od 30. travnja 2024., 4. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice M. T. W. M., ukida rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-57/2023-24 od 30. travnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake čest. zem. 2642 k.o. P., u naravi dvorište i stambena zgrada površine 793 m2, upisane u zk. uložak br.1020 k.o. P., na način da je ušao u kuću i promijenio bravu te unio svoje svari, odnosno izvršio oduzimanje posjeda nekretnine oznake čest. zem. 2642 k.o. P., u naravi dvorište i stambena zgrada površine 793 m2, upisane u zk. uložak br.1020 k.o. P.

Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku oslobodi predmetnu nekretninu svari i osoba, da preda ključ stambene zgrade tužiteljici te omogući nesmetani posjed nekretnine čest. zem. 2642 k.o. P., u naravi dvorište i stambena zgrada površine 793 m2, upisane u zk. uložak br.1020 k.o. P.

Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužiteljice u posjedovanju nekretnine oznake čest. zem. 2642 k.o. P., u naravi dvorište i stambena zgrada površine 793 m2, upisane u zk. uložak br.1020 k.o. P. ubuduće.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 875,00 EUR (slovima: osamstosedamdesetpeteura), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.“

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu i naloži tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe kako je obrazloženje pobijanog rješenja nerazumljivo, budući da se uopće ne navodi da bi eventualno bilo sporno pitanje je li tužiteljica kao supruga pok. S. M. zakonska nasljednica, jer bi joj kao zakonskoj nasljednici pripadalo pravo na zaštitu nasljedničkog posjeda. Postupanje suda prvog stupnja da sam ocjenjuje što je sporno pa da potom na temelju nečeg što ne postoji u spisu, pa ni u realnosti, ocijeni kao sporno, a što dovodi do gubitka aktivne legitimacije, bez da se stranci koju se tiče uopće ne pruži mogućnost da se izjasni o tome, predstavlja nezakonito postupanje suda, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Nerazumljiv je i navod pobijanog rješenja da je tužiteljica štitila svoj suposjed od pokojnog supruga, budući da ista nije imala razloga štititi svoj posjed od supruga, jer su zajednički ostvarivali faktičnu vlast kao supružnici. Nije jasno temeljem čega sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljici posjed prestao 2019. te da bi joj isti oduzeo njezin sad pok. suprug S. M.. Ističe kako je u spis dostavila vjenčani list, ovjeren i preveden od strane sudskog tumača, a sa pok. S. M. živjela je kao bračni drug. Uz žalbu prilaže zapisnik s ostavinske rasprave javnog bilježnika koja se održala po donošenju prvostupanjske presude, a iz kojeg je također razvidna činjenica da je tužiteljica zakonska nasljednica pok. S. M.. Smatra da se novi dokaz odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, zbog čega može iznijeti nove dokaze. Stoga pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Osporava odluku o troškovima postupka te ističe kako nije razvidno temeljem čega se tuženiku dosuđuje jednokratna nagrada za vođenje postupka, a potom za svaku radnju i to za 25. siječnja 2024. i 10. travnja 2024. po 50 bodova.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužiteljice ističući kako tužiteljica svoju tezu o „nasljedničkom posjedu“ spominje tek u žalbi, uz napomenu da u prilog toj tezi ne nudi nikakve dokaze, osim što je dostavila zapisnik s ročišta u ostavinskom postupku iz kojeg se ne može zaključiti niti o osobama – zakonskim nasljednicima, a još manje o eventualnom posjedu koji bi takvi nasljednici mogli naslijediti. Podsjeća na činjenicu da tužiteljica nikada nije dokazala da je nasljednica iz pok. S. M., te skreće pažnju na dijelove iskaze svjedoka, kao i na iskaz same tužiteljice iz kojih je razloga pok. S. M. u posljednjim mjesecima života bio potpuno sam, gladan i napušten od svih. Dostavlja potvrdu Upravnog odjela za opću upravu O.-B. županije iz koje je razvidno da u odnosu na pok. S. M. uopće nije upisan navodni brak s tužiteljicom.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake čest. zem. 2642 k.o. P., u naravi dvorište i stambena zgrada na način da je ušao u kuću i promijenio bravu te unio svoje stvari, kao i da mu se naloži uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku oslobodi predmetnu nekretninu od stvari i osoba, da preda ključ stambene zgrade tužiteljici te joj omogući nesmetani posjed navedene nekretnine, te da mu se zabrani takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužiteljice u posjedovanju iste nekretnine.

6. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako je još 2019. došlo do prestanka posjeda tužiteljice na predmetnoj nekretnini, koji posjed joj je oduzeo pok. S. M., a ona sama odlaskom sa te nekretnine i ne vraćanjem u istu je manifestirala svoju volju o napuštanju (su)posjeda, slijedom čega u trenutku navodne promjene brave nije bila u posljednjem mirnom posjedu niti suposjedu predmetne nekretnine, pa kako tijekom postupka niti tvrdi niti dokazuje da bi bila nasljednica pok. S. M., to zaključuje kako ni s osnove nasljeđivanja pok. S. M. nije dokazala svoju aktivnu legitimaciju, odnosno da ima pravo na zaštitu nasljedničkog posjeda, slijedom čega je u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - dalje ZVDSP) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, s tim da prema st. 2. istoga članka sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

8. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je zajedno sa pok. suprugom S. M. bila u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, a da je tuženik protivno volji dotadašnjih posjednika, nakon što je njen suprug preminuo 9. lipnja 2023., izvršio smetanje posjeda tako što je ušao u nekretninu, izbacio sve stvari i promijenio bravu i time je onemogućio u neometanom posjedovanju predmetne nekretnine, za što je saznala dana 3. listopada 2023. kada je iz F. doputovala u P..

8.1. U svom iskazu navodi da od 2019. nije bila u predmetnoj kući, jer je sa pok. Stjepanom bila u procesu rastave i isti nije htio da ona dođe, a koju činjenicu da nekoliko godina prije sporne radnje promjene brave tužiteljica nije bila u predmetnoj kući potvrđuje u svom iskazu tuženik, s tim da je svjedocima N. A. i N. P. poznato da je tužiteljica u predmetnoj kući bila 2019., kada je zajedno sa pok. S. bila na svadbi sina svjedoka A., a nakon toga je nisu vidjeli, dok svjedokinja S. F. iskazuje da tužiteljicu nikada u svom životu nije vidjela, a svjedoku M. Š. nije poznato kada je tužiteljica zadnji put bila u predmetnoj kući.

8.2. Saslušani svjedoci potvrdili su tvrdnje tužiteljice da je pok. S. redovno dolazio iz F. u predmetnu kuću i ostajao mjesecima, s tim da je prema iskazu svjedoka Š. zadnji put u kući bio u lipnju 2023. i prilikom odlaska tom svjedoku ostavio ključeve kuće, dok je svjedok A. iskazivao da je pok. S. u svibnju 2023. otputovao u F., a prije toga da je bio osam mjeseci u predmetnoj kući, a i svjedokinja S. F. vidjela je pok. S. u ljeto 2022. kada je došla u P., a svjedok P. je posljednji put bio sa S. u predmetnoj kući početkom lipnja 2023. Da je pok. S. redovno dolazio u predmetnu kuću i koristio je proizlazi i iz iskaza tuženika, koji je i sam naveo da bi pok. S. ostajao i po mjesec dana u kući u P..

9. Analizom izvedenih dokaza i dovodeći ih u međusobnu vezu sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je do prestanka suposjeda tužiteljice na predmetnoj nekretnini došlo još 2019., koji suposjed joj je oduzeo pok. S. M., a ona sama odlaskom s predmetne nekretnine i ne vraćanjem u istu manifestirala je svoju volju o napuštanju suposjeda, međutim, samo i isključivo u odnosu na pok. S. M. za kojega je u predmetnom postupku nedvojbeno utvrđeno da je upravo on do svoje smrti, a ne tuženik, bio u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine.

10. Odredbom čl. 17. st. 1. ZVDSP popisano je da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja, s tim da prema st. 2. istoga članka kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome.

11. Pogrešno sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja ističe kako tužiteljica tijekom postupka ne tvrdi da bi bila nasljednica pok. S. M., kao i da ne dokazuje da je postupak razvoda braka doista okončan smrću pok. S..

11.1. Naime, tužiteljica u tužbi određeno tvrdi da, s obzirom da je njen suprug, sada pok. S. preminuo, ima aktivnu legitimaciju i kao nasljedno-pravni posjednik, odnosno da uživa zaštitu koju bi i njen pokojni suprug uživao da je živ i uz tužbu dostavlja izvadak iz matice vjenčanih ovjeren 11. prosinca 2023., koje tvrdnje tužiteljice i materijalni dokaz sud prvog stupnja, zbog pogrešnog tumačenja da tužiteljica niti ne tvrdi da bi bila nasljednica pokojnog S., ne analizira prilikom ocjene ima li ista pravo na zaštitu nasljedničkog posjeda, te preuranjeno zaključuje kako ista nema aktivnu legitimaciju s te osnove.

12. Stoga je donošenjem pobijanog rješenja sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) na koju u žalbi određeno ukazuje tužiteljica, budući da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. st. 3. ZPP, uvažiti žalbu tužiteljice, ukinuti pobijano rješenje suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu u postupanju te će izvođenjem dokaza koji se predlažu ocijeniti tvrdnje tužiteljice da ima pravo na zaštitu nasljedničkog posjeda i u tom pravcu ocijeniti isprave koje se nalaze u spisu i pritom voditi računa da je teret dokaza na onome tko tvrdi da stvarno stanje ne odgovara onome iz isprave, a nakon čega će utvrditi činjenično stanje u predmetu te donijeti novu odluku o zahtjevu tužiteljice i troškovima postupka.

Zadar, 4. rujna 2024.

Sutkinja

Katija Hrabrov, v.r