Poslovni broj: 20 Gž Ob - 55/2023-2

             

    Republika Hrvatska

  Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                Poslovni broj: 20 Gž Ob-55/2023-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: …, iz P., …, zastupanog po punomoćnici Ž. K.-T., odvjetnici iz Đ., …, protiv tuženika: 1) mlt. G. K., OIB: … i 2) mlt. L. K., OIB: …, oboje iz P., …, koje zastupa majka i zakonska zastupnica A. B., OIB: …, iz V., …, zastupana po punomoćniku I. J., odvjetnik iz O., …., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužitelja te tuženika pod 1) i 2) protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-156/2023 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2023.,

                                          p r e s u d i o   j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja M. K., kao i tuženika pod 1) mlt. G. K. i 2) mlt. L. K. te potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-156/2023 od 27. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I/ Utvrđuje se prestanak obveze uzdržavanja tuženika mlt. G. K. i mlt. L. K. od strane tužitelja M. K., a koja je određena presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj P Ob-130/2017, i to s danom 4. studeni 2022.

II/ S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

III/ Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju na ime troška postupka iznos od 331,81 euro/2.500,00 kn, u roku 15 dana.«

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod toč. II/ izreke (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

2.1. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je izreka presude nerazumljiva te proturječna sama sebi i razlozima presude. Nadalje, prvostupanjski sud da je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. istog Zakona jer presuda ne sadrži činjenice koje je sud utvrdio ocjenom dokaza u skladu s tom zakonskom odredbom. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ogleda se u tome što je sporno da li je tužitelj bio u obvezi doprinositi za uzdržavanje djece kada su mlt. tuženici žurno izdvojeni iz obitelji majke 27. srpnja 2021. Naime, rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-575/2021-2 od 2. kolovoza 2021. mlt. tuženici su privremeno smješteni u ustanovu Centar za pružanje usluga u zajednici "K." O. dok su rješenjem Centra od 27. srpnja 2021. izdvojeni iz obitelji majke. Mlt. tuženici su boravili u Centru za pružanje usluga od 27. srpnja 2021. do 3. studenoga 2023. nakon čega je rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-549/2021-10 od 3. studenoga 2022. odbijen prijedlog Centra za socijalnu skrb O. za određivanje mjere oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s mlt. djecom te je određeno stanovanje mlt. tuženika s ocem, odnosno, tužiteljem. Dakle, kako mlt. tuženici u označenom periodu nisu stanovali s majkom niti je ista o njima skrbila i vodila brigu to da je danom 27. srpnja 2021. nastupio prestanak obveze tužitelja za uzdržavanjem mlt. tuženika. Majka i zakonska zastupnica mlt. tuženika da je podnijela zahtjev za izravnu naplatu 24. studenoga 2021. tj. nakon što su mlt. tuženici izdvojeni iz obitelji iste i neosnovano potražuje od tužitelja mjesečne iznose za njihovo uzdržavanje iako djeca ne stanuju s njom, a sve kako bi ostvarila novčanu korist za svoje potrebe. To ukazuje na zlonamjerno ponašanje majke. Nadalje to znači da ukoliko bi i postojala obveza tužitelja za uzdržavanjem mlt. tuženika u označenom periodu tada bi bila u obvezi doprinositi za njihovo uzdržavanje i majka ali kako Hrvatski zavod za socijalni rad O. nije podnio takav zahtjev to roditelji nisu niti doprinosili za uzdržavanje djece i takva odluka niti ne postoji. Zato da je došlo i do pogrešne primjene odredbe čl. 316. Obiteljskog zakona jer mlt. tuženici u periodu od 27. srpnja 2021. do 3. studenoga 2022. nisu stanovali s niti jednim roditeljem niti su oni o njima skrbili pa ni tužitelj nije u obvezi doprinositi za njihovo uzdržavanje na račun majke i zakonske zastupnice mlt. tuženika već na račun ustanove u kojoj su isti bili smješteni ukoliko bi to zahtijevala nadležna ustanova. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I/ i III/ izreke (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu su izjavili mlt. tuženici pod 1) i 2) (dalje mlt. tuženici) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska odluka preinači, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3.1. U žalbi ističu da je u tijeku izvanparnični postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem R1 Ob-549/2021 zbog oduzimanja prava na stanovanje s djetetom. Točno je da su žalitelji privremeno smješteni u D. z. d. K. od 27. srpnja 2021. U tom izvanparničnom postupku da je trenutno u tijeku kombinirano psihologijsko psihijatrijsko vještačenje na okolnosti dobrobiti zajedničke djeca tužitelja i A. K. Naime, majka tuženika prijavila je svog bivšeg supruga 2021. za kazneno djelo iskorištavanja na štetu mldb. L. u svezi pornografskih sadržaja o čemu ima saznanja dr. D.j B. te je sudu dostavila da je za vrijeme privremenog smještaja oboje djece bilo fizički napadnuto od strane druge djece što je vidljivo iz nalaza i mišljenja vještaka dr. M. U., dostavila je liječnički karton iz kojeg je vidljiva dijagnoza i tjelesno zlostavljanje koje je mldb. G. prilikom boravka pretrpio od oca te se prilikom liječničke opservacije žalio na neprikladan odgoj i brigu. Tuženici su u prethodno navedenom izvanparničnom predmetu obavijestili kako je u međuvremenu provedena dokazna radnja ispitivanja mlt. G. na okolnosti je li majka počinila kazneno djelo protiv braka i obitelji te je u spis predmeta dostavljen dopis Županijskog suda poslovni broj Kir-D-81/2021 od 18. listopada 2021., kao i preslika zapisnika o ispitivanju mlt. L. K. koja je navela kako se majka nikada prema njoj nije ponašala da ju je zlostavljala već da je to radio otac. Tuženici smatraju da je presuda preuranjena i da ovisi o ishodu izvanparničnog postupka jer je krajnji ishod istog prethodno pitanje u svezi prestanka uzdržavanja. Moguće je i da se tužitelju oduzme pravo na stanovanje s tuženicima i da se tuženici povjere majci što bi u konačnici uzrokovalo materijalnu štetu i mogućnost majke da se naplati od tužitelja za uzdržavanje djece.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu mlt. tuženika ističe da je vještačenje provedeno u mjesecu travnju 2022. te je izvanparnični postupak pravomoćno okončan na način da je odbijen prijedlog Centra za socijalnu skrb O. za donošenje privremene mjere oduzimanja prava roditeljima A. B. i M. K. na stanovanje s mlt. djecom te će ista stanovati s ocem dok se majci određuju susreti i druženja. Tuženici se neosnovano pozivaju na počinjenje kaznenih djela te su ti navodi žalbe sračunati isključivo na omalovažavanje i vrijeđanje tužitelja. Tužba nije preuranjena jer su se ostvarile zakonske pretpostavke za usvajanje tužbenog zahtjeva u trenutku oduzimanja djece od majke 27. srpnja 2021. Majka je isključivo motivirana materijalnom dobiti u svezi naplate zakonskog uzdržavanja za djecu, a ne dobrobiti mlt. tuženika.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22), stoga što je prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima za koje se može provjeriti da imaju pravnu i činjeničnu osnovu što znači da je ocjena dokaza izvršena upravo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalbe stranaka, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

8. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Stoga žalbe stranaka zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu osnovane.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je dana 27. srpnja 2021. prestala njegova obveza doprinositi za uzdržavanje mlt. tuženika sukladno presudi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P Ob-130/2017-42 od 16. studenoga 2018.

11. Prvostupanjski sud je na temelju navoda stranaka te analizom svih provedenih dokaza djelomično usvojio tužbeni zahtjev na način da je utvrdio prestanak obveze uzdržavanja mlt. tuženika od strane tužitelja prema prethodno navedenoj presudi s danom 4. studenoga 2022., dok je u preostalom dijelu (dakle, za period od 27. srpnja 2021. do 3. studenoga 2022.) tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan obrazlažući takvu svoju odluku odredbom čl. 153. u svezi s čl. 429. st. 1. i 2. Obiteljskog Zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 - dalje ObZ) utvrđujući da obveza tužitelja nije prestala izdvajanjem i privremenim smještajem mlt. tuženika jer je i u toj situaciji tužitelj, sukladno svojim mogućnostima, bio dužan doprinositi za uzdržavanje te je njegova obveza uzdržavanja prestala s 4. studenim 2022. tj. kada su djeca počela živjeti s njim.

12. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

13. Odredbom čl. 153. st. 1. ObZ propisano je da roditelji imaju sva prava i dužnosti u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu, osim prava na stanovanje s djetetom i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o djetetu dok traje mjera privremenog povjeravanja i smještaja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi.

14. Kako u ovom postupku nije prijeporna činjenica da su mlt. tuženici izdvojeni iz obitelji 27. srpnja 2021. te da su do tada živjeli s majkom, kao i da je nakon toga 4. studenog 2022. prestao njihov smještaj u ustanovi te su počeli živjeti s ocem i kako je odredbom čl. 153. st. 1. ObZ regulirano pitanje kako prava roditelja, tako i njihovih obveza za vrijeme dok su djeca izdvojena iz obitelji, žalbeni navodi tužitelja u pravcu toga da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo nisu osnovani.

15. Naime, okolnost što je zakonska zastupnica mlt. tuženika 24. studenoga 2021. podnijela FINI zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj P Ob-130/2017 od 16. studenoga 2018. ne predstavlja pravno relevantni razlog za usvajanje dijela tužbenog zahtjeva za period do 3. studenoga 2022. jer je tužitelj u tom razdoblju bio u obvezi uzdržavati mlt. tuženike bez obzira na činjenicu što su isti bili izdvojeni iz obitelji i smješteni u ustanovu.

16. Pritom se ističe da su ta sredstva strogo namjenska, da moraju poslužiti za potrebe mlt. tuženika pa činjenica da je njihova zakonska zastupnica pokrenula postupak izravne naplate ne znači da ta sredstava nisu bila utrošena na djecu stranaka, a ukoliko tužitelj smatra suprotno to može i dokazivati u nekom drugom postupku. Ovdje je bitno to što obveza uzdržavanja ne prestaje činjenicom izdvajanja djece iz obitelji, a kako to pogrešno smatra tužitelj.

17. U odnosu na žalbu mlt. tuženika istaći je da je postupak na koji se isti pozivaju kao razlog za prekid ovog parničnog postupka pravomoćno okončan jer je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-549/2021 od 3. studenoga 2022. odbijen prijedlog predlagatelja Centra za socijalnu skrb za određivanje mjere oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s mlt. djecom te je određeno da će isti stanovati s ocem.

18. Stoga, činjenica da je u tom postupku provedeno odgovarajuće vještačenje nema također nikakvog utjecaja na prijedlog mlt. tuženika da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja navedenog izvanparničnog postupka, jer je isti, kao što je to istaknuto, pravomoćno okončan, a time je riješeno prethodno pitanje relevantno za ovaj spor.

19. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovane žalbe stranaka i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

Zadar, 13. prosinca 2023.

 

 

                                         

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                Sanja Dujmović, v.r.