Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-740/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. B. iz S., (ulica), OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu F. & M. d.o.o., S., (ulica) protiv tuženice S. P. iz S., (ulica), OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., (ulica), radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4059/20 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.,

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

Preinačuju se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 4059/20 od 12. svibnja 2023. i odlučuje:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja E. B. kao neosnovan, a koji glasi:

"Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 4.904,11 eura / 36.950,00 kuna1 sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 24.studenog 2020.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.".

Odbija se prijedlog tužitelja radi donošenja privremene mjere kao neosnovan, a koji glasi:

»I. Određuje se privremena mjera koja glasi:

"I.Zabranjuje se tuženoj otuđenje ili opterećenje nekretnine označene kao čest.zem.1140/1 ZU 2394 k.o. M. u dijelu od 437/457 upisanom na ime tužene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Supetar.

II.Ova privremena mjera stupa na snagu odmah, a traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P-4059/20 i žalba podnesena protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu iste, a privremena mjera zabilježit će se u zemljišnim knjigama ovog suda."«.

Nalaže se tužitelju E. B. naknaditi tuženici S. P. parnični trošak u iznosu od 1.562,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 4. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 4.904,11 eura / 36.950,00 kuna1 sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 24.studenog 2020.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.".

1.1. Uvodno citiranim rješenjem je odlučeno:

»I. Određuje se privremena mjera koja glasi:

"I.Zabranjuje se tuženoj otuđenje ili opterećenje nekretnine označene kao čest.zem.1140/1 ZU 2394 k.o. M. u dijelu od 437/457 upisanom na ime tužene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Supetar.

II.Ova privremena mjera stupa na snagu odmah, a traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P-4059/20 i žalba podnesena protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu iste, a privremena mjera zabilježit će se u zemljišnim knjigama ovog suda."

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.094,96 eura / 8.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.".

2. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana odluka preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te dosudi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama uvećano za trošak žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zajmodavca usmjeren prema tuženici kao zajmoprimcu, za isplatu utuženog iznosa na temelju odredbe čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 125/11.; dalje ZOO).

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je na pet stranica preslike bilježnice napisano ime E. A. od K. sa određenim datumima i iznosima ispod kojih se na više mjesta navodi riječ „potpis“, ali vlastoručnih potpisa nema,

- da je svjedokinja I. B., inače supruga tužitelja, u svom iskazu navela da je tužiteljeva supruga od 2012., da imaju troje zajedničke djece, žive u S., njen suprug da je pekar i da ona radi zajedno s njim, suprug da bi ponekad znao nekome pomoći u vidu pozajmice, ali da nikada nije pozajmljivao novac za kamate u vidu zarade. Tuženicu da nije osobno poznavala i da ju je vidjela jedan jedini put, kada su se i upoznale, da je ista bila vrlo srdačna te prigode, da se radilo o situaciji koja se dogodila prije otprilike godinu i po dana, moguće nešto više kada se sa suprugom i troje djece vraćala iz Z., suprug da je primio više telefonskih poziva i tada da joj je kazao da ga to zove neka gospođa kojoj bi trebao pozajmiti novac, odnosno koja ga moli da joj pozajmi novac, do tada da nije znala za tuženicu, da su se dovezli automobilom iza kazališta u S., pored mjesta gdje inače stoje taksisti, izašli iz automobila, da je došla tuženica, da su se upoznale, suprug da joj je tada predao neki novac u kunama, bez koverte, moguće nekih 2.000,00 kn, ali da ne zna točno, da joj je kazao da je tuženici dao neke novce i prije, da imaju usmeni dogovor i da on nju predstavlja vezano za prodaju neke njene zemlje u M. na B., da gospođa ima više zemalja, suprug da nije nikada imao namjeru kupiti tu zemlju, nego joj pomoći, navodi da ona osobno ne zna koliko joj je novca predao u više navrata, da joj je kazao kako ju je nakon toga stvarno višekratno zvao, da se ona nije javljala i on da je ustao ovom tužbom. Ovaj susret sa tuženicom da je protekao brzinski jer su oni hvatali trajekt, da joj je prije toga suprug kazao da će samo stati i toj ženi predati pozajmicu,

- da je svjedok A. K. u svom iskazu naveo da on dobro poznaje tužitelja, da su u prijateljskim odnosima, tužitelj da ima pekare u svom vlasništvu, jedne prigode da je svjedok išao iz S. za S. i u S. da je sreo tužitelja, svjedok da je zastao da mu se javi, tužitelj da je taman pričao na mobitel i spominjao u tom razgovoru neki novac, da je govorio toj osobi da ne može više pozajmljivati novac, spominjao neku svotu, ali detalje da ne zna, da je on stao blizu njega i sačekao da završi taj razgovor, tužitelj da ga je zamolio odnosno pitao može li jednoj gospođi koja će čekati trajekt u S. predati kuvertu odnosno novac u toj kuverti, da mu je opisao tu ženu, kuverta da je bila zatvorena, da je svjedok na to pristao i nakon dolaska u S. ispred trajekta da je čekala ta gospođa, sada da se ne može točno sjetiti kako je izgledala, da je bila sigurno preko 50 godina stara, po tužiteljevom opisu da je odmah shvatio da je to ona, da ju je pitao čeka li predaju, uglavnom, da su ustanovili da je to ona kojoj treba predati tu kuvertu, da je bila vesela, da joj je on predao tu kuvertu i da su se rastali, putem mobitela da je odmah javio tužitelju da je ženi predao tu kuvertu i to da je bilo sve. Dakle, prije toga da nikada nije vidio ovu gospođu, a ni poslije, na ovoj kuverti da nije ništa pisalo. Navodi da ne zna je li tužitelj inače drugima pozajmljivao novac, tužitelj da je dobar čovjek i po priči nekih ljudi da znam da bi im tužitelj pomogao, koliko je mogao, ali da od toga nije ni zarađivao odnosno nije ostvarivao nikakav profit, daleko od toga i

- da je tužitelj u stranačkom iskazu naveo da živi i radi u S., da je tamo došao još kao malo dijete, star 3-4 godine i čitavo vrijeme da je tamo, da ima pekare, a s obzirom na situaciju po pitanju prodaje nekretnina i činjenicu što zna zaista mnogo ljudi, da je počeo posredovati u prodaji nekretnina na B., da misli da je firmu odnosno agenciju, a sada da ima dvije, registrirao još prije upoznavanja tuženice. Tuženicu da je upoznao godinu dana prije epidemije Covida, da misli da je bila 2019. godina, tužena da je prodala zemlju u M. A. K. sa kojim je dobar, da stalno komuniciraju i da se radi o finom čovjeku koji inače radi u Ž. S.- d.. K. da je kupio zemlju od tuženice, a da tužitelj nakon ove kupnje za njega brine o tom zemljištu, održava ga i vodi računa o tome. Tužena da je imala na prodaju više nekretnina, nakon upoznavanja da je sa njom dogovorio da joj nađe kupce i da je ona imala jedno zaista atraktivno zemljište iznad marine u M., da se on zauzeo pronaći kupca i tužena da je navela da se radi o građevinskom zemljištu, uglavnom, da je našao kupca koji ima novca, da se radilo o jednom Belgijancu i kada je taj čovjek koji je naših korijena došao s odvjetnikom provjerom u nadležnom uredu na B. se utvrdilo da zemljište uopće nije građevinsko osim u malom dijelu na kojem se ništa ne može graditi. Ta kupnja da je propala, tužitelj da sa tuženicom nije uopće dogovarao koliko bi tužitelju na ime provizije za posredovanje pripalo, nakon što se realizira prodaja, nažalost, da ništa od toga nije dogovorio, a u konačnici tuženica da nije ništa na kraju željela niti prodati preko tužitelja. Navodi da je ta prodaja, sa strane tužitelja traženje kupca, trebala biti nastavljena i onda da je u jednom trenutku tuženica njega počela pitati novčane pozajmice, navodi da nije sumnjao da će mu vratiti novac, da mu se činilo da će to svakako napraviti, a novac da je trebala ostvariti jer je imala vrijedne nekretnine, tako da se tada za to nije bojao. Uglavnom, navodi da nije od tužene tražio nikada nikakvu kamatu, svaki put na njeno traženje da bi joj pozajmio novac, a ona da je znala tražiti i više novca nego što bi joj mogao pozajmiti i kako je u konačnici u ovoj teci odnosno slikama iz teke navedeno. Navodi da ga je ona upoznala i sa fra S. R., svećenikom, koji je sada pokojni, rekla mu da istog čuva i pomaže mu i da je znala govoriti da joj novac treba za njega i njegovo uzdržavanje. Zaista da nije sumnjao u povrat novca, da nije tražio priznanice niti da je tražio od tužene da mu bilo što potpisuje kako je koja predaja išla, uglavnom, tužena da je zapisivala predaje u svoju teku i tek pri predzadnjoj posudbi da ju je zamolio da mobitelom slika tu teku, tako da je to napravio i te slike da je priložio spisu. Navodi da su sjedili u kafiću N. u S., upitan, navodi da se na tim fotografijama dijelom vidi tuženu kako sjedi, da se ne vidi njeno lice, uglavnom, to da je njena teka, njen rukopis i kako je ona to vodila za sebe tako da nije ništa ni potpisivala jer teka nije bila tužiteljeva da bi on to dao tuženoj na potpis. To da nije smatrao potrebnim, ali, na kraju da je ispalo da mu je tužena odbila vratiti novac, promijenila broj mobitela, da je bilo sa njom nekakvih dogovora i pregovora, sa njenim odvjetnikom, da je tražio da barem otiđe kod javnog bilježnika i tamo ovjeri izjavu da mu je dužna novac i koliko novca, ovo što joj je predao, u konačnici da to nije napravila. Isto tako, da je on i dalje tražio kupca za tu nekretninu i našao čovjeka koji je bio spreman platiti 420.000,00 eura, realna cijena da je bila nekih 300.000,00 eura i da je vidio sam po reklamama agencija za promet nekretnina da se ova zemlja prodaje za 300.000 eura. Tužena da nije prihvatila ni ovog kupca i tako da se nekretnina nije prodala, a ona da je tužitelju i dalje ostala dužna ovaj novac na ime zajma. Upitan navodi da se ne može točno sjetiti koliko je novca u kuverti preko K. poslao tuženoj, moguće 2-2.500,00 kn. Što se tiče predaje novca o čemu je svjedočila tužiteljeva supruga, navodi da se sa suprugom i djecom vraćao sa putovanja, tužena da ga je hitno zvala, da joj zaista hitno treba novac odnosno pozajmica i da su se oni zaustavili te da joj je predao onoliko novca koliko je tada mogao. Dakle, tvrdi da je sve ono što je u ovoj teci navedeno zaista i predano, da nikada nije nikome pozajmljivao novac uz kamate, niti da se time ikada bavio, a u konačnici da može kazati da se teško odlučio i na podizanje ove tužbe, da je davao tuženoj prigodu da novac vrati što se na kraju nije dogodilo. Na posebno pitanje pun. tužene, tužitelj navodi da novac nije pozajmljivao uvijek u istoj valuti, navodi da mu se čini da je tuženoj jedan put predao eurski iznos, a ove druge iznose ukoliko je napisala u eurima u teci, da je to ona sama preračunala iz kuna u eure. Navodi da su ove pozajmice bile u nekom intervalu od godinu dana i kada je došla "Corona" da joj je onda prestao davati novac jer nije bio u mogućnosti zbog sebe. Navodi da bi ga ona zvala u ovom periodu od godine dana jednom ili dva puta mjesečno telefonom.

8. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da sporna bilježnica pripada upravo tuženici da je u istoj ova vodila uredno evidenciju o primanju pozajmljenih iznosa od strane tužitelja, da tužitelj nije od nje tražio potpisivanje priznanica, a da je do fotografija ove bilježnice došao tako što je tužitelj u kafiću istu fotografirao te kasnije ove fotografije priložio svojoj tužbi. Dakle, da su u toj bilježnici rukopisom tuženice navedeni pojedinačni iznosi pozajmljenog novca, lokacija gdje je to napravljeno, datumi, ime tužitelja, ime K. (o kojem je iskazivao tužitelj) i okolnost da je novac predao ispred trajekta H. poznanik (broj mobitela), što znači da su navedeni zapisi u bilježnici tuženice vjerodostojni, a budući tuženica negira primitke pozajmica u više navrata, da ova nije predložila provođenje dokaza grafološkim vještačenjem rukopisa iz sporne bilježnice, da bi se utvrdilo čiji je to rukopis, a vezano za sve okolnosti slučaja, teret dokaza bio bi na tuženici, slijedom čega je obveza tuženice da tužitelju vrati pozajmljeni iznos od ukupno 36.950,00 kn, sada 4.904,11 eura po fiksnom tečaju konverzije, sa zakonskim zateznim kamatama.

9. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća.

9.1. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja, kada tužitelj kao dokaz svoje tvrdnje da je pozajmljivao određene iznose tuženici, dostavlja u spis preslik bilježnice za koju tvrdi da pripada tužiteljici i da se na istoj nalazi tužiteljičin rukopis, dok ova s druge strane negira da bi pozajmljivala bilo kakve iznose od tužitelja, negira da bi navedena bilježnica bila njezina i da bi zapisi u istoj bili njeni, a na istoj se ne nalazi bilo čiji vlastoručni potpis, to pogrešno sud smatra da bi teret dokaza u smislu predlaganja dokaza grafološkim vještačenjem bio na tuženici, a ne na tužitelju.

9.2. Pored toga, opravdano žalba ukazuje na nejasne iskaze saslušanih svjedoka i to supruge tužitelja I. B. koja je navela da je bila nazočna jedne prigode kad je njezin suprug predao tuženici neki novac u kunama, bez koverte, moguće nekih 2.000,00 kn, ali da ne zna točno, odnosno da ona osobno ne zna koliko joj je novca predao u više navrata, iako u bilježnici ne postoji evidencija iznosa od 2.000,00 kn, dok je svjedok A. K. u svom iskazu naveo da ga je tužitelj jedne prigode zamolio da jednoj gospođi preda kuvertu, odnosno novac u toj kuverti, što je ovaj i učinio, međutim da se ne može točno sjetiti kako je izgledala, da je bila stara preko 50 godina, da prije toga nikada nije vidio ovu gospođu, a ni poslije, na ovoj kuverti da nije ništa pisalo. 9.3. Konačno, sud pobijanu presudu temelji i na stranačkom iskazu tužitelja, koji također ne zna točne iznose zajma pa se tako ne može točno sjetiti koliko je novca u kuverti preko K. poslao tuženici, moguće 2-2.500,00 kn, navodi da mu se čini da je tuženici jedan put predao eure, a ove druge iznose ukoliko je napisala u eurima u teci, da je to tuženica sama preračunala iz kuna u eure. Nadalje navodi da je tuženica prodala svoju zemlju u M. A. K. sa kojim je dobar, da stalno komuniciraju i da se radi o finom čovjeku koji inače radi u Ž. S.- d., a upravo se prezime K. navodi u spornoj bilježnici pa je nelogično da tužitelj u ovom postupku nije predložio da ga se sasluša kao svjedoka.

9.4. Dakle, s obzirom na navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, sve kada bi se i prihvatila teza tužitelja da je pozajmljivao određene iznose tuženici, ovaj uistinu nije dokazao visinu svog potraživanja, jer niti iskazi saslušanih svjedoka, a ni tužitelja ne potkrjepljuju evidenciju iz spornog preslika bilježnice, što znači da nisu ispunjene pretpostavke iz naprijed citirane odredbe čl. 499. ZOO.

10. Slijedom iznesenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 373. a st. 1. ZPP.

11. S obzirom na konačni uspjeh u sporu, temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP tuženici je trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova; zastupanja na 4 ročišta u iznosu od po 100 bodova po ročištu, što zbrojeno daje iznos od 500 bodova, na što se ima dodati trošak sastava žalbe od 125 bodova, ukupno 625 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 eura konačno daje iznos od 1.250,00 eura + PDV što iznosi 1.562,50 eura, s tim da trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu tuženici nije priznat jer iz spisa predmeta ne proizlazi da bi sud istu tražio ni da bi ju ova platila.

12. Stoga je valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP (prema odredbi čl. 129. st. 5. ZPP presuda se u tom dijelu smatra rješenjem), preinačiti i odluku o troškovima postupka

13. Budući je tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, odnosno tužitelj nije s uspjehom dokazao postojanje svoje tražbine prema tuženici, posljedično tome je trebalo odbiti i prijedlog radi privremene mjere, jer u ovom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbi čl. 344. i čl. 345. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.)

U Zadru, 4. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.