Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-387/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme kao predsjednice vijeća, Noemi Butorac kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H z za m o, Z, OIB: ---, kojega kao punomoćnica zastupa D K, tužiteljeva zaposlenica, protiv tuženika C o d.d. Z, OIB:…, kojega kao punomoćnica zastupa M D, tuženikova zaposlenica, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Pn-15/2024-6 od 8. travnja 2024. u sjednici održanoj 4. rujna 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Pn-15/2024-6 od 8. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovno je suđeno:
" Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
Nalaže se tuženiku C o d.d. Z, OIB:…, da tužitelju H z za m o Z, OIB:…, na ime naknade štete, isplati iznos od 5.967,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3.9.2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu s uvećanjem za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je pravovremena i dopuštena.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije počinjena ni jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka propisanih člankom 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka. 365. stavak 2. ZPP-a, a na neku drugu povredu žalitelj ne ukazuje u žalbi.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u svoti od 5.967,46 EUR sa zateznim kamatama, a koju štetu je prema njegovim tvrdnjama, pretrpio plaćanjem invalidskog izdatka - iznosa invalidske mirovine tužiteljevoj osiguranici Mariji Gorec u razdoblju od 1. travnja 2018. do 31. svibnja 2020.
7.1 Naime, tužiteljeva osiguranica M G stradala je u prometnoj nesreći 20. studenoga 1982. koju nesreću je skrivio M Š čiji je automobil u trenutku nesreće bio policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti osigurano kod tuženika. Zbog posljedica prometne nesreće tužiteljevoj osiguranici M G priznato je pravo na invalidsku mirovinu.
8. Među strankama je sporno je li utuženi iznos predstavlja stvarnu štetu koja je tužitelju nastala s obzirom da je tužiteljeva osiguranica M G navršivši 65 godina života ostvarila pravo na starosnu mirovinu tj. je li stvarnu štetu predstavlja razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje tužiteljevoj osiguranici na temelju tužiteljevog rješenja kojim je utvrđena visina invalidske mirovine i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.
9. Pravilno je prvostupanjski sud (u ponovljenom prvostupanjskom postupku, nakon što je ovaj drugostupanjski sud ukinuo odluku prvostupanjskog suda broj Pn- 188/2020-11 od 18. ožujka 2022. ) primijenio materijalno pravo zaključivši da je za odluku u ovom sporu ( a riječ je o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine) mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.
9.1 Prvostupanjski sud zaključak zasniva na činjenici da se tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika, ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, te da njegova obveza proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju pa je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to članka 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja osiguranja.
9.2. Tuženikova obveza, kao društva za osiguranje, postoji samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja radi invalidnosti.
10. U osvrtu na žalbene navode valja kazati da je tužitelj, a nakon što je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku odluku te ukazao prvostupanjskom sudu da su za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe ZOOP-a, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužbenim zahtjevom tužitelj ustraje u isplati cjelokupnog iznosa invalidske mirovine koju je isplatio svojom osiguranici u utuženom razdoblju smatrajući da je to visina stvarne štete te unatoč uputama drugostupanjskoga i Vrhovnoga suda ustraje u navodima da je za razriješen spora mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju.
11. Sud temeljem odredbe iz članka 2. stavka 1. ZPP-a odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
11.1 Tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev prema odredbama ZOOP-koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to odredbe iz članka 27. stavka 1.,2. i 3. prema kojemu tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete ako bi postojala razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tužitelj ustraje, kako je to već navedeno, u tvrdnji da je stvarna šteta cjelokupni iznos invalidske mirovine koju je platio svojoj osiguranici u utuženom razdoblju i ta činjenica među strankama nije sporna.
11.2. Kako tužitelj nije, u ponovljenom postupku, zahtjev postavio prema odredbama ZOOP-a tj. nije dokazao odlučnu činjenicu da takva razlika postoji koja bi prema odredbama ZOOP-a predstavljala stvarnu štetu nastalu tužitelju već i u žalbi ustraje u primjeni odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
12. Suprotno žalbenim navodima teret dokaza bio bi na tuženiku u situaciji da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio prema odredbama ZOOP-a a tuženik prigovarao visini postavljenog zahtjeva.
13. Kako žalba nema opravdanja, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 4. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Vetma v.r.
