Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-221/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv optuženog LČ, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 12. veljače 2024., broj K-37/2022, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom Županijski sud u Varaždinu, optuženog LČ je oslobodio od optužbe za kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci presude, a na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. kao i izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda koji je utvrdio da nije dokazano da je optuženi LČ, kao stvarni voditelj poslovanja trgovačkog društva AV Inter d.o.o., u dogovoru s JČ, direktorom društva, protivno članku 430. Zakona o trgovačkim društvima, povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelje na zakonu i pravnom poslu te je od društva AV Inter d.o.o., bez namjere da ih vrati, ishodio pozajmice i to 25. svibnja 2010. u iznosu od 50.000,00 kuna (protuvrijednost 6.636,14 eura), a 31. svibnja 2011. u iznosu od 80.142,00 kuna (protuvrijednost 10.636,67 eura).
7. Uvodno treba navesti da je državno odvjetništvo protiv JČ i optuženog LČ **.**.2020. podiglo optužnicu u kojoj su terećeni da su kao supočinitelji počinili kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. U stadiju ispitivanja optužnice, presudom na temelju sporazuma stranaka broj Kov- 7/2020. od 15. svibnja 2020., optužno vijeće prvostupanjskog suda osudilo je optuženog JČ za inkriminirano kazneno djelo te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja je zamijenjena radom za opće dobro, a na temelju članka 560. ZKP/08. u svezi članka 77. KZ/11., utvrđeno je da novčani iznos od 100.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je JČ ostvario kaznenim djelom te je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske, pa je optuženiku naloženo da ga uplati u proračun Republike Hrvatske.
8. Nakon toga, 13. travnja 2021. državno odvjetništvo je djelomično izmijenilo činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela na način da je optuženom LČ stavljeno na teret da je u vremenskom periodu od 2010. do 2011. u Rinkovcu, temeljem usmenog dogovora s JČ, direktorom trgovačkog društva AV Inter d.o.o., kao osoba koja je stvarno vodila poslovanje društva, postupio protivno odredbi članka 430. Zakona o trgovačkom društvu te je koristeći svoje ovlasti, s ciljem da za sebe pribavi veću materijalnu korist, na štetu društva AV Inter d.o.o. naložio JČ da mu s računa društva isplati novčana sredstva, bez namjere da ih vrati, što je ovaj i učinio te mu je 25. svibnja 2010. isplatio 50.000,00 kuna, a 31. svibnja 2011. iznos od 80.142,00 kuna, koja sredstva nije vratio niti ih upotrijebio za poslovanje društva, čime je, na štetu društva AV Inter d.o.o., sebi pribavio protupravnu imovinsku korist od 130.142,00 kuna, i time počinio kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11. (list 739. spisa).
9. Podneskom od 25. rujna 2023. (list 795. spisa) državno odvjetništvo je ponovno djelomično izmijenilo činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela na način da je optuženiku stavljeno na teret da je u dogovoru s JČ, od ukupno naprijed navedenog pozajmljenog iznosa (130.142,00 kuna), na račun PČ uplatio iznos od 100.000,00 kuna, iako je bio svjestan da navedeno ne predstavlja vraćanje pozajmice i da time JČ pribavlja nepripadnu imovinsku korist na štetu društva AV Inter d.o.o., dok je preostali iznos od 30.142,00 kuna zadržao u vlastitu korist, oštetivši time trgovačko društvo za ukupan iznos od 130.142,00 kuna (protuvrijednost 17.272,81 euro).
10. Suprotno naprijed iznesenim žalbenim navodima državnog odvjetnika, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, na temelju izvedenih personalnih i materijalnih dokaza prvostupanjski je sud ispravno zaključio da nije dokazano da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, na način kako mu je to naprijed stavljeno na teret u izmijenjenoj optužnici.
11. Pozvan da zauzme stav o terećenom kaznenom djelu optuženi LČ se očitovao da se ne smatra krivim, a u svojoj obrani je iskazao da je u inkriminiranom razdoblju imao jednu privatnu investiciju zbog čega je JČ, direktora u trgovačkom društvu AV Inter d.o.o., zamolio da mu to društvo pozajmi 130.000,00 kuna, što je isti i učinio. Kad je skupio novac kako bi ga vratio navedenom društvu, JČ mu je rekao da taj iznos ne uplati na račun tvrtke, već na račun njegove supruge PČ, što je i učinio uplativši joj 100.000,00 kuna, dok je preostali dio pozajmice od 30.000,00 kuna na račun društva uplatio nakon pokretanja stečajnog postupka. Osim toga, optuženik je naveo da je prilikom uplate novca na račun PČ od JČ tražio da sklope usmeni ili pisani ugovor o asignaciji, na što isti nije pristao, a njemu nije bilo poznato u koju svrhu je taj novac JČ utrošio.
12. Na okolnost inkriminiranog kaznenog djela prvostupanjski je sud izveo brojne personalne dokaze te je ispitao svjedoke JČ, VČ, TČ, AČ, NČ, RČ, CČ, ĐČ, ČČ, ŽČ, BČ i financijsko knjigovodstvenu vještakinju Nataliju Jambrečić, te je izvršio uvid materijalne dokaze odnosno financijsku dokumentaciju, od kojih dokaza, za razjašnjenje odlučnih činjenica u ovom kaznenom predmetu, su svakako najvažniji svjedočki iskazi JČ i PČ te potvrda u izvršenoj uplati od 18. rujna 2012.
13. Naime, u svom svjedočkom iskazu JČ je priznao da je kao direktor trgovačkog društva AV Inter d.o.o. s računa društva optuženiku pozajmio 130.000,00 kuna, o čemu nisu sačinili ugovor, a pozajmljeni novčani iznos, kako tvrdi, optuženik nije vratio tvrtki, da bi od stečajne upraviteljice kasnije čuo da je određeni iznos pozajmice vraćen tvrtki. U odnosu na iznos od 100.000,00 kuna koji je optuženik uplatio na račun njegove supruge PČ, svjedok je iskazao da se radilo o privatnoj pozajmici koju im je optuženik dao jer su se on i supruga nalazili u nezavidnoj materijalnoj poziciji, a koja nije imala veze s pozajmicom koju je on optuženiku dao s računa predmetnog društva.
14. S pravom prvostupanjski sud svjedočki iskaz JČ vezan uz pozajmljeni novčani iznos optuženiku s računa predmetnog trgovačkog društva kao i svrhe uplate novca na račun PČ u iznosa od 100.000,00 kuna izvršene od strane optuženika, nije cijenio kao vjerodostojan budući da istinitost tog iskaza, prije svega, opovrgavaju podaci sadržani u potvrdi o uplati navedenog iznosa, ali i ono što je s tim u vezi u svom svjedočkom iskazu navela PČ.
15. Naime, iz potvrde o izvršenju novčane transakcije od 18. rujna 2012. koja se nalazi na listu 185. spis, nesporno proizlazi da je optuženik na bankovni račun PČ uplatio 100.000,00 kuna, i da je u opisu plaćanja, kao svrha naznačeno da se radi o povratu dijela pozajmice društvu AV Inter d.o.o. Prema tome, ako je, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela, između optuženika i JČ postojao dogovor da isti pozajmljeni novac ne vrati predmetnom društvu već da JČ i sebi pribavi nepripadnu materijalnu dobit, nelogično je da bi optuženik u potvrdi o povratu većeg dijela pozajmljenog novčanog iznosa naznačio da novac uplaćuje radi povrata dijela pozajmice jer bi to bilo protivno navedenom dogovoru i cilju postupanja optuženika i JČ, a osim toga, optuženik time priznaje i čini posve očitom i svoju daljnju obvezu da društvu AV Inter d.o.o. namiri i preostali dio pozajmljenog novčanog iznosa, koju je u konačnici i ispunio.
16. S druge pak strane, da se od strane optuženika radilo o povratu pozajmice predmetnom društvu, nedvojbeno proizlazi i iz iskaza svjedokinje PČ koja je navela da joj je njezin suprug JČ rekao da će optuženik uplatiti 130.000,00 kuna, dakle cjelokupan pozajmljeni iznos, ali u konačnici je plaćeno 100.000,00 kuna, kojom prilikom joj je suprug rekao da je taj novac posudio optuženiku, pa će joj taj iznos isti uplatiti na ime povrata pozajmice.
17. Kad su tijekom ispitivanja u ročištu svjedoku JČ predočeni naprijed navedeni dokazi, u koje prvostupanjski sud nije imao razloga posumnjati, a koji demantiraju istinitost njegova svjedočkog iskaza, isti na to nije iznio suvisli odgovor. 18. Kraj takvog stanja stvari, kao i činjenice da je optuženik preostali pozajmljeni novčani iznos od 30.000,00 kuna tvrtki AV Inter d.o.o. u stečaju vratio tijekom 2017., bez obzira što između optuženika i JČ nije sačinjen pisani ugovor o pozajmici, kao i pisani ugovor o asignaciji ili cesiji, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski je sud, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, utemeljeno zaključio da nije dokazano da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., koje razloge je u ponovljenom postupku, u obrazloženju pod točkama 9.4 do 9.7. pobijane presude, ispravno argumentirao činjenicom da je naprijed navedena novčana sredstva na traženje JČ uplatio na račun PČ u svrhu povrata dijela pozajmljenog novca društvu AV Inter d.o.o., pri čemu nije mogao znati da JČ tim novcem društvu neće podmiriti predmetno dugovanje, pa ga je slijedom navedenog, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., pravilno oslobodio od optužbe.
19. Zbog svega naprijed iznesenog, s obzirom da državni odvjetnik svojom žalbom nije doveo u pitanje po prvostupanjskom sudu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a kako ovaj drugostupanjski sud, povodom izjavljene žalbe, nije utvrdio postojanje povreda zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. valjalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
