Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-339/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GČ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-38/2021. od 6. travnja 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog GČ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju pritvora te se optuženiku u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, time da je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, uračunava na temelju članka 54. KZ/11. u neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci vrijeme uhićenja od 12. do 13. ožujka 2018.

II U ostalom dijelu žalba optuženog GČ odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi GČ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništvo, iz članka 230. stavka 1. KZ/11., te je na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a potom mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način, da će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od devet mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.1. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi sa člankom 560. stavcima 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), od optuženog GČ oduzeta je imovinska korist u iznosu od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn, koju je ostvario kaznenim djelom iz članka 230. stavka 1. KZ/11., opisanim u izreci presude, a koji iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske i koju je optuženi GČ dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog GČ trajno je oduzeta puška M-48, serijskog broja: [serijski broj oružja], prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, serijskog broja: [serijski broj] od 12. ožujka 2018., koja time postaje vlasništvo Republike Hrvatske te će se po pravomoćnosti presude predati Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske na daljnje raspolaganje.

1.3. Na temelju članka 556. stavka 1. ZKP/08. od optuženog GČ je trajno oduzeto 17 komada streljiva kalibra 7,62 mm x 39 mm, koje je od optuženika već ranije privremeno oduzeto uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, serijskog broja: [serijski broj] od 12. ožujka 2018., i koje postaje vlasništvo Republike Hrvatske te će se po pravomoćnosti presude predati Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske na daljnje raspolaganje.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6. ZKP/08., optuženi GČ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 717,24 EUR/5.404,04 kn, od čega iznos od 238,90 EUR/1.800,00 kn na ime izrade pisanog psihijatrijskog vještačenja sačinjenog po vještaku dr. Jasminki Šarić, iznos od 55,21 EUR/416,00 kn na ime usmenog psihijatrijskog vještačenja "ad hoc" vještaka dr. Jasminke Šarić, iznos od 148,65 EUR/1.120,00 kn na ime balističkog vještačenja sačinjenog po vještaku Davoru Belasu, iznos od 9,03 EUR/68,00 kn na ime putnih troškova svjedoka GČ te daljnji iznos od 265,45 EUR/2.000,00 kn na ime paušalne svote, kao i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti Jakše Cvitkovića, odvjetnika u Splitu, o visini kojih će sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi GČ po branitelju, Jakši Cvitkoviću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom "da se žalitelja oslobodi, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu, odnosno da se žalitelja blaže kazni". U žalbi je stavljen prijedlog da se optuženika i branitelja obavijesti o drugostupanjskoj sjednici.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Na javnu sjednicu nisu pristupili optuženi GČ, njegov branitelj, odvjetnik Jakša Cvitković, niti državni odvjetnik, koji su o istoj uredno obaviješteni.

5. Žalba optuženog GČ djelomično je osnovana.

6. Iako se optuženi GČ žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, istu niti pravno, niti sadržajno obrazlaže.

6.1. Ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena bilo koja bitna postupovna povreda, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Optuženi GČ u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe, da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da je upravo optuženik počinitelj predmetnog razbojništva, iako je po ocjeni žalitelja njegov otac RČ potvrdio alibi optuženika, da je u navedeno vrijeme bio u kući i spavao, pa nije mogao počiniti djelo za koje je proglašen krivim, te kako je iskaz oštećenog LČ konfuzan i neuvjerljiv, da se radi o devedesetogodišnjaku koji je bio uplašen, a niti su kod optuženika pronađeni novac i zračna puška za koju oštećeni tvrdi da su mu oduzeti. Uz sve navedeno smatra da je sud trebao provesti dodatno psihijatrijsko vještačenje optuženika na okolnosti ubrojivosti, a kako je to odbijeno, to je utjecalo i na pogrešan zaključak suda o krivnji optuženika.

8. Međutim, protivno takvim navodima žalitelja prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je nakon svestrane analize provedenih dokaza zaključio, da je upravo optuženik počinitelj predmetnog razbojništva, jer to proizlazi prije svega iz logičnog, uvjerljivog i detaljnog iskaza oštećenog LČ kao svjedoka, koji je s potpunom sigurnošću prepoznao upravo optuženika kao počinitelja tog razbojništva. Nadalje, prvostupanjski sud opravdano prihvaća i iskaze ispitanih svjedoka, policijskih službenika MČ i SČ te svjedoka pretrage FČ i GČ, cijeneći da su objektivni i realni te da niti oštećenik, a niti svi drugi svjedoci nisu imali nikakvih razloga da neosnovano terete optuženika, za razliku od iskaza svjedoka alibija, RČ, oca optuženog, koji je dao neuvjerljiv iskaz, jer je pokušao potvrditi neuvjerljivu obranu optuženika da je kritične noći spavao u kući, pa ga je sud pravilno ocijenio kao pristran.

8.1. Osim što su iskazi ispitanih svjedoka vjerodostojni i istiniti, isti su u skladu i s ispravama, a posebno sa zapisnikom o pretrazi doma i drugih prostora i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, budući da su nakon pretrage od optuženika oduzeti puška i streljivo, za koje optuženik doduše navodi da ih je slučajno pronašao na zidiću dan prije, pa su prigovori žalitelja kako "…oštećenik nije mogao potvrditi da mu je optuženik zaprijetio baš puškom M-48...", posve promašeni i uopće ne ostavljaju prostora sumnji da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti.

8.2. Stoga je prvostupanjski sud s pravom ocijenio obranu optuženika neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, jer je suprotna provedenim materijalnim dokazima i iskazima ispitanih svjedoka. Slijedom iznesenog, prvostupanjski je sud s pravom odbio provesti dokazni prijedlog obrane za dopunskim psihijatrijskim vještačenjem optuženika na okolnosti ubrojivosti, budući da niti takvo dopunsko vještačenje optuženika ne bi ukazivalo na drugačije činjenično stanje od onog što ga je utvrdio prvostupanjski sud, a pogotovo što iz već provedenog vještačenja proizlazi da optuženik ima teži poremećaj ličnosti i osobnosti, mješoviti tip (dissocijalnih i emocionalno nestabilnih karakteristika) te da isti zlouporabljuje alkohol, iako zbog konzumiranja alkohola nema uvjeta za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana te da je tempore criminis bio ubrojiv, odnosno urednih mogućnosti shvaćanja značenja svojih postupaka i vladanja svojom voljom te da je i raspravno sposoban.

8.3. Prema tome, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, nije osnovana žalba optuženog GČ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio kako je optuženik počinio terećeno kazneno djelo razbojništva i to, nakon izmijenjene optužnice, iz članka 230. stavka 1. KZ/11., opisano u izreci pobijane presude te je za svoja utvrđenja dao valjano i logično obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

9. Optuženik, nadalje, smatra da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, jer mu sud u izrečenu sankciju nije uračunao vrijeme koje je proveo u uhićenju.

9.1. U pravu je optuženik kada navodi da je ostvarena povreda kaznenog zakona na njegovu štetu iz članka 469. točka 6. ZKP/08., budući da iz podataka u spisu proizlazi da je uhićen 12. ožujka 2018. i potom pušten 13. ožujka 2018. Stoga je po članku 54. KZ/11. u neuvjetovani dio izrečene kazne u trajanju od devet mjeseci optuženiku uračunato vrijeme koje je proveo u uhićenju od 12. do 13. ožujka 2018., zbog čega je u ovom dijelu djelomično prihvaćena žalba optuženika i prvostupanjska presuda u tom dijelu preinačena.

9.2. Pobijana presuda u tom dijelu ispitana je i po službenoj dužnosti. Ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije utvrdio druge povrede kaznenog zakona, dok neosnovano optuženik istu žalbenu osnovu obrazlaže i navodima "…da sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da je optuženi počinio terećeno kazneno djelo…", budući da je o takvim prigovorima već odlučeno u okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Optuženik se žali zbog odluke o kazni navodeći da su olakotne okolnosti, koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani optuženika podcijenjene, dok su otegotne okolnosti precijenjene i predstavljaju bitna obilježja terećenog kaznenog djela (dvostruko vrednovanje), uz naglasak kako u prijašnjim ukidnim odlukama na strani optuženika "sudovi nisu našli otegotne okolnosti na strani žalitelja….zbog čega smatra da je sada povrijeđeno načelo reformatio in peius jer su u ponovljenom suđenju po žalitelja utvrđene nepovoljnije činjenice, nego u prijašnjim ukinutim presudama…", pa predlaže da se optuženika blaže kazni izricanjem rada za opće dobro ili uvjetnom osudom.

11. Prije svega, odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

11.1. Stoga nije u pravu optuženik kada predlaže blaže kažnjavanje. Naime, prvostupanjski je sud sve olakotne i otegotne okolnosti konkretnog slučaja valjano cijenio. Tako je prvostupanjski sud kao olakotno optuženiku cijenio njegovu neosuđivanost, vrijeme proteklo od počinjenja kaznenog djela kroz koje nije evidentiran kao počinitelj novih kaznenih djela, njegove složene obiteljske prilike, budući je razveden i da je otac dvoje djece od kojih je jedno dijete maloljetno, kao i to da oštećenik LČ nije osobno zainteresiran za kazneni progon i imovinskopravni zahtjev, već da je odluku o tome prepustio sudu, dok je kao otegotne okolnosti sud cijenio težinu i okolnosti počinjenja djela, pogotovo što je djelo počinio prema oštećeniku kojeg poznaje i osobi starije životne dobi, koji i nakon proteka više od četiri godine osjeća strah od optuženika, kao posljedicu počinjenog kaznenog djela na njegovu štetu.

12. Slijedom navedenog, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, te o svrsi kažnjavanja, prema mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te uz primjenu članka 57. KZ/11. izricanjem djelomične uvjetne osude, na način da će se dio kazne zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od devet mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, biti će ostvarena specijalna i generalna prevencija te ispunjena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., uz izražavanje jasne društvene osude, kako zbog počinjenog, tako i zbog budućih ponašanja, da se egzistencijalni problemi ne rješavaju činjenjem kaznenih djela, kao što je u konkretnom slučaju bilo, prijetnjom oružjem radi otuđenja novca i stvari od oštećenika.

12.1. Što se tiče prigovora optuženika u odnosu na institut zabrane reformatio in peius koji zabranjuje svaku izmjenu u presudi na štetu optuženika, ako je pravni lijek bio izjavljen samo u njegovu korist, to u konkretnom slučaju nije ostvareno. Naime, u ranijim prvostupanjskim presudama koje su ukinute, optuženi GČ je bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., dok je u ovom ponovljenom postupku osuđen za blaže djelo iz članka 230. stavka 1. KZ/11. te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, iz čega je posve jasno da u pobijanoj presudi nije povrijeđena odredba članka 13. ZKP/08.

12.2. Budući da se prema članku 54. KZ/11. svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava u izrečenu kaznu zatvora, to je optuženiku u neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci uračunato vrijeme provedeno u uhićenju od 12. do 13. ožujka 2018., a što mu do sada nije bilo uračunato.

13. Optuženik se žali i u odnosu na odluke o oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju oružja i streljiva.

13.1. Međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda, odluka prvostupanjskog suda u svemu je sukladna zakonu i utvrđenim činjenicama, a za što je sud dao posve suvislo i opširno obrazloženje, pa se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na to šire obrazloženje (stranice 14.-15. pobijane presude).

14. Slijedom iznesenog, temeljem članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao izreci.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović