Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-107/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene BH i dr., zbog kaznenog djela protiv braka obitelji i mladeži – povreda djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, podnesene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Kzd-23/2021 od 6. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Kzd-23/2021 od 6. prosinca 2023., činjenično opisano izrekom te presude, 1. optužena BH proglašena je krivom da je počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to dva kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta - opisana i kažnjiva po članku 173. stavka 1. KZ/11, te je temeljem članka 173. stavka 1. KZ/11., u odnosu na žrtvu dijete CH, utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, temeljem članka 173. stavka 1. KZ/11., u odnosu na žrtvu dijete IH, utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 51. KZ/11., osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci, na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 1., izrečena joj je uvjetna osuda i određeno je da se određena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako za vrijeme provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11, 91/12., 56/13,145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP-a) u vezi sa člankom 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a, 1. optuženoj BH je naloženo platiti troškove kaznenog postupka i to paušalni trošak postupka u visini 200,00 eura (dvjesto eura), sve u roku trideset dana od pravomoćnosti presude.
1.2. Istom presudom, pod točkom VI., na temelju članka 453. točke 3. ZKP-a, 1. optužena BH, oslobođena je optužbe da je počinila pet kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to pet kaznenih povrede djetetovih prava - opisana i kažnjiva po članku 177. stavka 1. i članku 177. stavka 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.
1.3. Istom presudom, pod točkom VII., na temelju članka 453. točke 3. ZKP-a 2. optuženi MH oslobođen je optužbe da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavka 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.
1.4. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci 2. optuženog LH pali su na teret proračunskih sredstava.
2. Žalbu protiv oslobađajućeg dijela presude, pravodobno je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da se oboje optuženika proglase krivima i za ova kaznena djela i osude po zakonu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP-a.)
5. Žalba nije osnovana.
6. Žaleći se, u odnosu na oslobađajući dio presude, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik smatra da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi protivan zaključak od onog prvostupanjskog suda, jer je 1. optužena BH kao roditelj grubo zanemarila svoje dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djece te zlostavila djecu i da je počinila pet kaznenih djela iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11., a 2. optuženi MH da je zlostavio djecu i da je počinio dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11.
6.1. U okviru ove žalbene osnove državni odvjetnik ne iznosi ništa novog što već nije bilo predmet ocjene i analize prvostupanjskog suda, već samo polemizira s razlozima pobijane presude, tumačeći izvedene dokaze na svoj subjektivan način, posebno iskaz djeteta FH, iskaze svjedoka ZH i NH, a ne uzimajući u obzir iskaz svjedoka HH, izvodeći zaključak o krivnji 1. optužene BH za kaznena djela opisana pod točkom 2. izreke i zaključak o krivnji 2. optuženog LH za dva kaznena opisana pod točkom 3. izreke, pobijane presude.
6.2. Nasuprot tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude detaljno je izložio rezultate izvedenih dokaza, savjesno i kritički analizirao, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanost te valjano i određeno naveo zašto iskaz 1. optužene BH i iskaz 2. optuženog LH, iskaze svjedoka NH i CH, RH, EH i KH prihvatio kao valjane, a nasuprot tome zašto iskaz djeteta FH „nije ocijenio vjerodostojnim i istinitim“.
7. Zbog toga, nije utemeljena žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Naime, samu prosudbu prvostupanjski sud o nepouzdanosti iskaza djeteta FH, temelji na više činjenica pravilno i opširno iznesenih u obrazloženju pobijane presude. Ovo tim više, kad se imaju u vidu sadržaji iskaza svjedoka NH i CH, iskazom svjedokinje RH (socijalne radnice), ali i ostali izvedeni dokazi, na kojima prvostupanjski sud (sasvim) opravdano zaključuje da 1. optužena BH, kao roditelj, nije zlostavila svoju djecu FH i SH, niti je grubo zanemarila dužnost podizanja, odgoja i obrazovanje svoje djece FH, ČH i ŠH, kako je to opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude, što bi značilo da je FH i SH ugrožavala njihov pravilan psihofizički rast i razvoj, da ih je više puta ošamarila i tukla papučom po nogama, nakon čega su od kolovoza 2019. počeli živjeti kod oca ZH, koju djecu nije viđala ni ostvarivala kontakt, da bi od Centra za socijalnu skrb Zagreb, zatražila da se dijete ŠH dodijeli na stanovanje kod njenog bivšeg supruga ZH, nakon čega ih više nije viđala niti ostvarivala kontakte.
8.1. Isto tako, opravdano prvostupanjski sud zaključuje da ni 2. optuženi MH nije zlostavio djecu FH i ČH, kako je to opisano pod točkom 3. izreke pobijane presude, što bi značilo da je ugrožavao njihov pravilan psihofizički rast i razvoj, da ih je tukao, zaključavao ispred kuće, zatvarao u sobi, više puta šamarao i tukao po nogama i rukama, govoreći da su glupi i cigani.
8.2. Kod ovako izvedenih i ocjenjenih dokaza, utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda u odnosu na sve odlučne i važne činjenice, a i one koje se pobijaju žalbom, utemeljeni su na rezultatima dokaznog postupka i ne ostavljaju bilo kakvu dvojbu, niti bilo kakvu opravdanu sumnju da je pogrešno utvrdio ili propustio utvrditi odlučne činjenice.
8.3. Sagledavajući redoslijed svih navedenih događaja, a u kontekstu poremećenih međusobnih odnosa bivših supružnika, samo postupanje optuženika, kako je to činjenično opisano pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude i po ocjeni ovoga suda, nije dokazana takva kriminalna količina da bi se moglo govoriti o aktivnom i neaktivnom postupanju 1. optužene BH, u smislu zlostavljanja djece, ni u smislu grubog zanemarivanje svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanje djece, a niti je dokazano takvo aktivno postupanje 2. optuženog DH u smislu zlostavljanja djece FH i SH.
8.4. O svemu tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog djela presude naveo valjane i argumentirane razloge, na koje se državni odvjetnik upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Slijedom žalbenih navoda, ovaj sud u svemu prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude, koji razlozi pokazuju da je iz sadržaja izvedenih dokaza, izveo pravilan zaključak da nije dokazano da su 1. optužena BH i 2. optuženi MH počinili kaznena djela koja im se optužbom stavljaju na teret.
9. U konkretnom slučaju, državni odvjetnik u stvari ustraje u svojoj žalbi na ponovnoj procjeni svih do sada izvedenih dokaza, iz kojih na svoj način izvodi zaključak da su 1. optužena BH i 2. optuženi MH počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, ne navodeći neke nove dokaze na temelju kojih bi se eventualno moglo zaključiti drugačije.
10. Kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a nisu utvrđene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP-a, na temelju članka 482. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
