REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2775/2016-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać- Ručević, članice vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku iz Umaga, protiv tuženika 1. ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 4. AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Vesni Kovačević Fras, odvjetnici iz Pule, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-423/2016-2 od 18. travnja 2016. kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu poslovni broj P-1060/2015-106 od 8. travnja 2015. u toč. I., II., III., IV i VI. izreke, u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženika, preinačavaju presuda Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-423/2016-2 od 18. travnja 2016. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu poslovni broj P-1060/2015-106 od 8. travnja 2015. u toč. I., II., III., IV i VI. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu poslovni broj P-1060/2015 od 8. travnja 2015. u toč. I., II., III., IV i VI. izreke, te sudi:

"1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojemu glasi:

''I. Nalaže se I. tuženiku ŠJ isplatiti tužitelju 15.422,88 kuna (sada 2.046,97 €) sa zateznim kamatama koje teku od 7. rujna 2007. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine po eskontnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se II. tuženiku ČJ isplatiti tužitelju 15.422,88 kuna (sada 2.046,97 €) sa zateznim kamatama koje teku od 7. rujna 2007. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine po eskontnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se III. tuženiku DJ (sada III. tuženici EJ) isplatiti tužitelju 15.422,88 kuna (sada 2.046,97 €) sa zateznim kamatama koje teku od 7. rujna 2007. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine po eskontnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se IV. tuženici AJ isplatiti tužitelju 46.268,65 kuna (sada 6.140,91 €) sa zateznim kamatama koje teku od 7. rujna 2007. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine po eskontnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.''

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 14.000,00 € u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu naznačenom u toč. I. izreke ove presude, te u toč.

VI. izreke kojom je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv drugostupanjske presude u navedenom dijelu reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, - dalje: ZPP) podnose tuženici postavljajući određena pravna pitanja.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

4. Revizija je osnovana.

5. Predmet ovoga dijela spora su zahtjevi tužitelja radi isplate iznosa navedenih u toč. I. izreke ove presude koje zahtijeva od tuženika kao nasljednika pokojne VJ kojoj je tužitelj učinio određene novčane izdatke i nenovčana davanja u obliku pružanja njege i skrbi.

6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- su tuženici zajedno s ranijim tuženicima HJ i JJ nasljednici iza pok. VJ i to nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i novca na štednim knjižicama i potraživanjima prema HZMO,

- su HJ i MJ naslijedili pok. VJ svaki u 3/18 dijela, ŠJ, ČJ i DJ svaki u 2/18 dijela, a AJ u 6/18 dijela (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Buzetu posl. br. O-54/05 od 13. srpnja 2005.),

- je pok. VJ namjeravala svoju kuću ostaviti tužitelju i njegovoj supruzi,

- su tužitelj i njegova supruga u uvjerenju da će im pokojnica ostaviti kuću izvršili određene građevinske radove na toj kući, te brinuli o pokojnici, koja je bila maćeha tužitelja, na način da su je vozili kod liječnika, posjećivali za vrijeme boravka u bolnici, odlazili u Trst radi nabavke lijekova za nju, te su očistili kuću nakon njene smrti,

- je VJ preminula a da pritom nije u korist tužitelja sastavila ni oporuku niti ugovor o doživotnom uzdržavanju,

- je vještačenjem tužitelju utvrđena naknada od 138.805,93 kune (sada 18.422,71 €),

- je u odnosu na dva solidarna dužnika, HJ i JJ donesena djelomična presuda na temelju priznanja kojom je naloženo HJ da tužitelju isplati 80.083,32 kune (sada 10.628,88 €), te da isti iznos isplati tužitelju JJ,

- su raniji tuženici, nasljednici HJ i JJ na ime ispunjenja svoje obveze prema tužitelju istome prenijeli u vlasništvo suvlasnički dio kuće koju su stekli rješenjem o nasljeđivanju od pravne prednice tuženika, dakle sporazumno s tužiteljem na taj su način ispunili svoju obvezu prema tužitelju.

7. Drugostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim jer je ocijenio da ispunjenje obveze prema tužitelju od strane ranijih tuženika HJ i JJ nema utjecaja na obveze ostalih (sadašnjih) tuženika prema tužitelju.

8. Tuženici postavljenim pitanjima problematiziraju navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda pa tako, među ostalim, postavljaju pitanje:

''Postoji li obveza solidarnih dužnika po zakonu (nasljednika) da ispune obvezu kada je ona već ispunjena od strane drugih solidarnih dužnika, odnosno jesu li tuženici III-VI dužni isplatiti utvrđeno potraživanje tužitelja koje je već isplaćeno u potpunosti od strane I- i II-tuženika?''

Kao na razlog važnosti pozivaju se na više odluka ovoga suda i na jednu odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-11571/2005 od 28. listopada 2005. koju prilažu i u kojoj je navedeno:

''Kako se radi o solidarnoj odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja, to u smislu odredbe čl. 414 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće, sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obvezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju, pa je tuženik ovlašten zahtijevati od ostalih nasljednika da mu naknade dio isplaćenog dugovanja ostavitelja koji otpada na svakog nasljednika, budući da se među nasljednicima dugovi dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drugačije određeno.''

9. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.''

10. Ovdje mjerodavne zakonske odredbe glase:

''Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.'' (čl. 139. st. 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju, "Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13).

''Svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obvezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju.'' (čl. 414. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, - dalje: ZOO).

11. Citirana odredba čl. 414. st. 1. ZOO je posve jasna, te je pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da tu odredbu ne treba primijeniti jer tužitelj nije tužio sve tuženike da solidarno ispune obvezu svoje pravne prednice, i to iz razloga jer je solidarnost dužnika (nasljednika) propisana u korist vjerovnika.

12. Dakle, suprotno tome, pravno shvaćanje ovoga suda je da ne postoji obveza solidarnih dužnika po zakonu (nasljednika) da ispune obvezu kada je ona već ispunjena od strane drugih solidarnih dužnika i tuženici nisu dužni isplatiti utvrđeno potraživanje tužitelja koje je već isplaćeno u potpunosti od strane ostalih tuženika niti kada tužitelj nije postavio zahtjev za solidarnu isplatu, i to iz razloga jer je obveza prestala.

13. Zato je, primjenom čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao pod toč. I. izreke.

14. O parničnom trošku odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer su tuženici u cijelosti uspjeli u ovom sporu. Taj je trošak tuženicima dosuđen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) na čiju primjenu upućuje odredba čl. 155. st. 2. ZPP, a visina ovog troška utvrđena je prema vrijednosti predmeta spora od 42.515,53 € (320.333,23 kuna), u odnosu na koji iznos je u konačnici odbijen tužbeni zahtjev prema sadašnjim tuženicima. Pritom je revizijski sud imao na umu da Tarifa u Tbr. 52. toč. 3. propisuje kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, ali je također vodio računa i o zahtjevu tuženika s aspekta ograničenja iz čl. 2. st. 1. ZPP, odnosno imajući na umu da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku pazeći da taj zahtjev ne prekorači jer za to nema ovlaštenje.

15. Tako je tuženicima priznato pravo na naknadu zatraženih i opravdanih troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od (zatraženih) 500 bodova, primjenom Tbr. 8. t.

1. Tarife, sastava podnesaka od 7. travnja 2008. i 27. siječnja 2014. u iznosima od po 500 bodova, također primjenom Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastava žalbe na presudu u zatraženom iznosu od 500 bodova, primjenom Tbr. 10. t. 1. Tarife, te zastupanja na deset ročišta glavne rasprave u iznosima od po 500 bodova, primjenom Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno čini 7.000 bodova, a što, primjenom Tbr. 54. Tarife, daje iznos od 14.000,00 €.

16. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa