REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2356/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz Z., , OIB ..., zastupan po punomoćnici B. J., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. m. d.o.o., Z., , OIB ..., zastupan po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-442/2023-2 od 28. prosinca 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4233/18-42 od 27. veljače 2023. ispravljena rješenjem istoga suda Povrv-4233/18-44 od 27. veljače 2023., na sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-442/2023-2 od 28. prosinca 2023. radi slijedećeg pravnog pitanja:
„Pripada li nalogoprimcu-odvjetniku (tužitelju) pravo na nagradu za sve poduzete radnje u zastupanju nalogodavca (tuženika) pred sudom do dana jedno- stranog otkaza-odustanka nalogodavca od ugovora o nalogu prema članku 779. st.
2. ZOO-a, u visini koja je za te radnje propisana i određena Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika?“
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-442/2023-2 od 28. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4233/18-42 od 27. veljače 2023. ispravljena rješenjem istoga suda Povrv-4233/18-44 od 27. veljače 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Pripada li nalogoprimcu-odvjetniku (tužitelju ) pravo na nagradu za sve poduzete radnje u zastupanju nalogodavca (tuženika ) pred sudom do dana jedno- stranog otkaza-odustanka nalogodavca od ugovora o nalogu prema članku 779. st.
2. ZOO-a, u visini koja je za te radnje propisana i određena Tbr. 7., 8., i 9. u vezi Tbr. 43. (sada Tbr. 47. ) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - dalje:
Tarifa HOK-e (posebni propis - čl. 18. Zakona o odvjetništvu) i je li drugostupanjski sud kada odlučuje o odvjetničkoj nagradi obvezan primijeniti odredbu članka 155. st. 2. ZPP-a („Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema tarifi.“) u situaciji kada nisu ispunjeni niti ne postoje niti činjenični niti pravni uvjeti za primjenu odredbi članka 223. st. 1. ZPP-a? Je li drugostupanjski sud dužan suditi na temelju pravno relevantnih i nesporno utvrđenih činjenica i dokaza i na njih primijeniti materijalno pravo koje regulira navedene odnose ili sud može suditi arbitrarno, proizvoljno na temelju voluntarističkih predviđanja, pretpostavki i neosnovano paušalnih procjena primjenjujući prilikom odlučivanja vizionarsko načelo „Što bi bilo kad bi bilo“ i time zanemariti nesporno utvrđeno činjenično stanje i elemente za donošenje pravilne i zakonite odluke (kako je to učinio prvostupanjski sud) i ekstenzivno tumačiti odredbe članka 223. st. 1. ZPP-a prilikom donošenja arbitrarne odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja u situaciji kada je očito da nije pravilno shvatio i ocijenio što je predmet spora u ovom slučaju ?
2. Mora li sud voditi računa o načelima obveznog prava poput načela savjesnosti i poštenja i zabrane zlouporabe prava prilikom ocjene prava nalogodavca i njegovih nastalih obveza prema nalogoprimcu u slučaju jednostranog otkaza odnosno odustanka od ugovora o nalogu, koji je dan u nevrijeme, vezano za čl. 776. st. 2. i 779. st. 2. ZOO-a?
3. Je li pravo tužitelja na zakonski i činjenično, te razumno obrazloženu drugo- stupanjsku odluku zajamčeno kao neizostavni aspekt prava na pravično suđenje, posebno u odnosu na izostanak bilo kakvog očitovanja suda na sadržaj po tužitelju izjavljene žalbe i u njoj obrazložene žalbene razloge?
Je li obveza drugostupanjskog suda da u obrazloženju svoje sudske odluke sukladno čl. 6.1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – prava na pošteno suđenje detaljno ispita tužiteljeve žalbene navode, argumente i dokaze, te dati jasno, razumljivo i potpuno obrazloženje odluke koje ne smije biti proturječno ispravama odnosno dokazima u spisima predmeta, odnosno ima li žalitelj u postupku po žalbi pravo da njegovi navodi budu pažljivo ispitani ili su žalbeni sudovi oslobođeni od obveze da navedu, ispitaju i ocijene žalbene navode i daju razuman odgovor na osnove prigovora koje je tužitelj u žalbi istaknuo ili je do- voljno da se samo posluže floskulom „ žalba tužitelja se odbija“?“pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravih shvaćanja revizijskog suda. Također se poziva na revizijske razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP – povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) - zajamčena člancima 29. st. 1. čl. 14. Ustava, i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 6. Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017. - dalje: Konvencija)
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da je dio prvog postavljenog pravnog pitanja citiran u izreci ovoga rješenja važan za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pravno shvaćanje suda drugog stupnja u odnosu na odmjeravanje odgovarajuće naknade u slučaju odustanka od ugovora odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda (Rev 1723/2019-2 od 8. prosinca 2020., Rev 1114/07 od 28. siječnja 2009.) prema kojem nalogoprimcu pripada pravo na isplatu naknade za onaj dio poslova koje je nalogoprimac za nalogodavca obavio.
4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci, dok se u odnosu na preostala pravna pitanja i povrede temeljnog prava temeljem iste odredbe smatra da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa