REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2038/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, OIB 18683136487, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu i tuženice ED iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Pavao Krmpotić, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tužene za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3580/2023-2 od 21. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1010/23-10 od 22. rujna 2023., na sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Tuženoj se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3580/2023-2 od 21. studenoga 2023. radi slijedećeg pravnog pitanja:
„Jesu li vjerovnici obveza koje su nastale iz poslovanja samog obrta mogli svoja potraživanja ostvarivati iz dijela imovine obrtnika koja nije unesena u imovinu obrta, a sve u režimu egzistiranja kasnije ukinute odredbe članka 20. Zakona o obrtu?“
III. Odbacuje se dopuna prijedloga za dopuštenje revizije tužene od 24. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3580/2023-2 od 21. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1010/23-10 od 22. rujna 2023., postavljajući slijedeće pravno pitanje: „Može li sud u parnici radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u stečaju kao prethodno pitanje veličinu suvlasničkih omjera bračnih drugova u zajedničkoj imovini u smislu odredbi čl. 271. (277.) i čl. 274. (280.) Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 45/89, 51/89 i 59/90), utvrđivati samo temeljem iskaza svjedoka, a bez dostave i uvida u bilo kakve relevantne materijalne dokaze?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravih shvaćanja revizijskog suda.
2. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 385.a st. 1. ZPP). Ovo iz razloga što se odnosi na procesne okolnosti konkretnog slučaja i stoga ne udovoljava kriterijima univerzalnosti koji se odgovorom na postavljeno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP trebaju ostvariti. Nadalje, odluka na koju se tužiteljica kao razlog važnosti u smislu drugačije prakse poziva je prethodna odluka ovoga suda u ovom konkretnom postupku i odnosi se na pravno shvaćanje u pogledu utvrđivanja načina stjecanja imovine i tereta dokaza parničnih stranaka.
3. Protiv iste odluke prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i tužena postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Primjenjuje li se odredba članka 186.a Zakona o parničnom postupku u slučajevima iz članka 141. stavka 2. Stečajnog zakona NN 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 45/13 (sada članka 212 stavka 2. Stečajnog zakona)?
2) Je li ispunjena opća pretpostavka iz članka 127. stavka 1. Stečajnog zakona NN 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 45/13 ako pravna radnja prije otvaranja stečajnog postupka nije poduzeta u korist nekog od stečajnih vjerovnika pa se njome ne remeti ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika?
3) Jesu li ispunjenje sve pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka ukoliko bi vrijednost imovine vraćene u stečajnu masu predstavljala 0.527% vrijednosti priznatih tražbina odnosno bi li to doprinijelo boljem namirenju stečajnih vjerovnika?
4) Može li sud odlučivati o prethodnom pitanju za koje rješavanje sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku nije stvarno nadležan?
5) Treba li sud odrediti prekid postupka ako je za rješavanje prethodnog pitanja pokrenut poseban parnični postupak te je u njemu zasnovana litispendencija? 6) Primjenjuju li se odredbe članaka 66., 67 i 70. Zakona o obveznim odnosima na predmete pobijanja dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika i u postupcima pokrenutima nakon otvaranja stečajnog postupka dužnika? 7) U smislu ukinute odredbe članka 20. Zakona o obrtu je li obrtnik u vrijeme važenja spomenute odredbe imao puno pravo slobodno raspolagati prema svojoj volji i nahođenju dijelom imovine koji nije bio unesen za poslovanje obrta? 8) Jesu li vjerovnici obveza koje su nastale iz poslovanja samog obrta mogli svoja potraživanja ostvarivati iz dijela imovine obrtnika koja nije unesena u imovinu obrta, a sve u režimu egzistiranja kasnije ukinute odredbe članka 20. Zakona o obrtu?
9) Ima li stjecatelj prava vlasništva imovine koja nije bila unesena u obrt u vrijeme važenja odredbe članka 20. Zakona o obrtu pouzdajući se k tome i u činjenice javno publicirane u zemljišnim knjigama kakvo jamstvo da se retroaktivnom primjenom propisa godinama kasnije njemu to vlasništvo neće oduzimati pobijanjem pravne radnje prijenosa prava vlasništva?
10) Kada revizijski sud postupi prema odredbi članka 395. stavka 2. Zakona o parničnom postupku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje imaju li stranke pravo predlagati nove dokaze radi utvrđivanja činjenice koja je ostala sporna a koja činjenica je pravovremeno istaknuta u prvotnom prvostupanjskom postupku?
11) Nakon što drugostupanjski sud postupi u skladu s odredbom članka 380. st.1.t.3. Zakona o parničnom postupku te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak mogu li parnične stranke isticati nove činjenice i dokaze odnosno mogu li barem isticati nove dokaze na već ranije istaknute činjenice koje su odlučne za rješavanje pravne stvari?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravih shvaćanja revizijskog suda, kao i da postoji različita praksa viših sudova.
4. Odgovorom na prijedlog tužiteljica se protivi prijedlogu i predlaže da se odbaci, podredno odbije.
5. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da je pitanje citirano pod II. izreke ovoga rješenja važno za odluku u sporu i razvoj prava u smislu čl. 385.a st. 1. al. 4. ZPP radi zauzimanja pravnog shvaćanja u pogledu tumačenja pravnih učinaka ukidanja odredbi zakona odlukama Ustavnog suda a obzirom da tumačenje nižestupanjskih sudova odstupa od tumačenja Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-3731/2022 od 9. srpnja 2024.).
6. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci, dok se u odnosu na preostala pravna pitanja temeljem iste odredbe smatra da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
7. Podneskom od 24. srpnja 2024. tužena dopunjuje prijedlog za dopuštenje revizije iznoseći nove argumente kojima obrazlaže već podneseni prijedlog i predlaže da se dopusti podnošenje revizije.
8. Prema odredbi članka 388. stavka 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije podnosi se prvostupanjskom sudu u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude.
9. U ovom slučaju drugostupanjska presuda je dostavljena punomoćniku tužene 26. siječnja 2024. (putem e-komunikacije) te je rok iz članka 388. stavak 1. ZPP-a za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije, za tuženu počeo teći slijedeći dan nakon što je njen punomoćnik zaprimio drugostupanjsku presudu tj. 27. siječnja 2023.
10. Posljednji dan roka za izjavljivanje prijedloga za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude bio je 26. veljače 2023. (srijeda).
11. S obzirom da je tužena dopunu prijedloga za dopuštenje revizije podnijela prvostupanjskom sudu 24. srpnja 2024., dakle izvan propisanog roka od trideset dana od primitka drugostupanjske presude, slijedi da je njen prijedlog za dopuštenje revizije nepravovremen i stoga je temeljem čl. 389.a st. 1. ZPP odlučeno kao pod III. izreke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
