Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3983/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice Diane Preglej, članice, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. /OIB:…/ iz Z., protiv tuženika E. P. /OIB:…/ iz O., kojeg zastupa M. T. G., odvjetnica iz O., radi ukidanja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-802/2021-40 od 14. srpnja 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-802/2021-40 od 14. srpnja 2023. pod stavcima I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za ukidanje prava služnosti puta – pravo staze, prolaza pješice preko stepenica, upisano na teret nekretnine tužiteljice, k. č. 1311 k.o. O., u zk. ul. 322 pod brojem Z-4404/12 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel O., kao poslužnog dobra, na temelju Ugovora o osnivanju prava služnosti puta u opsegu – pravo staze od 19. prosinca 2011. sa kopijom katastarskog plana DGU od 24. veljače 1998. Klasa: 935- 06/12-98/177, u cijelosti (na priloženom grafičkom prikazu – kopiji katastarskog plana dio nekretnine opterećen plavom bojom služnosti prolaza obojen crvenom bojom) – da se na povlasnu nekretninu dolazi iz pravca javne prometnice, time da se isto ima pružati rubom poslužnog dobra, a u korist k. č. 1310 k.o. O., kao povlasnog dobra, u vlasništvu tuženika upisano u zk. ul. 321 k.o. O. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel O. i zabrani tuženiku svaki daljnji prijelaz preko nekretnine tužiteljice, zahtjev za brisanje iste stvarne služnosti i zahtjev za naknadu parničnih troškova (stavak I. izreke).

Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.692,21 eura / 12.750,00 kuna[1] (stavak II izreke).

Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknada daljnjeg iznosa od 695,79 eura (preko iznosa od 1.692,21 eura do iznosa od 2.388,00 eura) na ime parničnih troškova (stavak III. izreke).

2. Protiv presude pod stavcima I. i II. izreke žali se tužiteljica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 364,03 eura.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 212,27 eura.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na ukidanje prava služnosti puta – pravo staze, prolaza pješice preko stepenica, upisano na teret nekretnine tužiteljice, k. č. 1311 k.o. O., u zk. ul. 322 pod brojem Z-4404/12 kao poslužnog dobra, na temelju Ugovora o osnivanju prava služnosti puta u opsegu – pravo staze od 19. prosinca 2011. u korist nekretnine tuženika, k. č. 1310 k.o. O., kao povlasnog dobra, i brisanje iste u zemljišnim knjigama, zahtjev da se zabrani tuženiku svaki daljnji prijelaz preko nekretnine tužiteljice i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica.

6.1. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasnih razloga, koju je moguće ispitati.

1 1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro

6.3. To što je u točki 7. obrazloženja (četvrti red odozgo) očitom omaškom u pisanju navedeno "tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim" nema značaj apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a kako to tvrdi tužiteljica budući da je iz izreke i ostalog navoda obrazloženja jasan i nedvojben stav prvostupanjskog suda da su tužbeni zahtjevi neosnovani.

7. Tumačenje činjenica po tužiteljici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njezino osobno viđenje predmetnog spora koje je bez pravnog uporišta, a na što se djelomično referira i tuženik u odgovoru na žalbu, priklanjajući se odluci prvostupanjskog suda.

8. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja kao nesporno proizlazi:

- da je tužiteljica vlasnica k. č. 1311, površine 25 m2 (stepeništa), N. c., upisane u zk. ul. 322 k.o. O.;

- da je na temelju Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti puta / staze od 19. prosinca 2011. sklopljenog između tužiteljice i Ane Bilan (suvlasnice poslužnog dobra) i E. P. (tuženika i vlasnika poslužnog dobra) u zemljišnim knjigama upisana na istoj nekretnini tužiteljice kao poslužnom dobru služnost puta za korist tuženikove nekretnine, k. č. 1310 k.o. O., N. c., dvorište i kuća br. 220, ukupne površine 454 m2, sve upisano u zk. ul. 321 k.o. O., a kojim putem – prolazom se tuženik korist za dolazak do svoje kuće, da je u Ugovoru navedeno da se na nekretninu tuženika nekad dolazilo drugim pravcem i to stazom koja je išla preko stepeništa, a koje stepenište je na priležećem grafičkom prikazu sada označeno plavom bojom;

- da se to stepenište koristi za odvijanje služnosti od momenta kad su uz suglasnost tužiteljice i njezine sestre na novom mjestu izgrađene nove stepenice, na koje je dogovorom stranaka prenesena služnost prolaza u opsegu staze (članak 6.);

- da tuženik i njegovi prednici već decenijama za prilaz svojim nekretninama upravo taj putni pravac, koji da predstavlja jedinu moguću putnu vezu do njegove nekretnine /nužni prolaz/ (članak 8.),

- i da je tuženik uz suglasnost tužiteljice vlastitim financijskim sredstvima, bez prava na povrat istih, dovršio izgradnju betoniranog stepeništa u širini 1,20 m (članak 5.).

9. Sporno je, je su li ispunjene pretpostavke za ukidanje služnosti odlukom suda na zahtjev tužiteljice kao vlasnice poslužnog dobra, koja tvrdi da tuženik za korištenje svoje nekretnine ima drugi prikladan prolaz, odnosno jednako prikladan preko k. č. 1312 k.o. O. i da upisana služnost u zemljišnim knjigama ne odgovara opsegu ugovorene služnosti i priloženom grafičkom prilazu.

10. Pravilima o ukinuću služnosti je propisano da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz (članak 242. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a).

11. Tumačenjem iste odredbe pomoću njezinog društvenog cilja, posebno imajući u vidu načelnu odredbu članka 175. stavka 1. ZVDSP-a, prema kojoj svaka služnost mora imati razumnu svrhu (jedno od načela služnosti), pravo služnosti prolaza i prijevoza povodom tužbe vlasnika poslužne nekretnine može se ukinuti, ako je to pravo s obzirom na pretpostavku uz koju je osnovano, prestalo biti objektivno korisno, odnosno izgubilo svoju razumnu svrhu (primjerice, ne koristi se za ono zbog čega je služnost osnovana, postalo je suvišno, štete i koristi vlasnika povlasnog i poslužnog dobra podjednake, za pristup na poslužno zemljište postoji put iste vrijednosti bilo javni ili neki drugi put).

12. Prvostupanjski je sud neposrednim zapažanjem na predmetnim nekretninama u prisutnosti vještaka i na temelju nalaza i mišljenja vještaka geodete sastavni dio kojeg su fotografije i kopija katastarskog plana utvrdio:

- da ukupna površina služnosti koju tuženik izvršava za prilaz svojoj nekretnini iznosi 22 m2 od čega na dijelu čestice tužiteljice /k. č. 1311 k.o. O./ 18 m2 i na dijelu k. č. 1312 k.o. O. 4 m2, da se na većem dijelu nekretnine tužiteljice nalaze stepenice koje služe kao pristup kući tuženika;

- da je pristup do nekretnine tuženika sa javno prometne površine moguć preko k. č. 1312 k.o. O. do k. č. 1311 k.o. O. i radi se o pristupu koji postoji, koji se koristi, na kojem su izgrađene stepenice i koji je uspostavljen pravnim poslom sklopljenim između stranaka (dio stepenica u donjem dijelu do spoja sa javnom cestom nalazi se na k. č. 1312 k.o. O. i u potpunosti prelazi na k. č. 1311 k.o. O. /poslužno dobro/, a pristup sa javnog puta na dio stepenica koji se nalazi na k. č. 1312 k.o. O. moguć je na južnom dijelu preko k. č. 1924/7 k.o. O. i na sjevernom dijelu direktno;

- da tuženik nije vlasnik niti suvlasnik k. č. 1312 k.o. O. i da se do javnog puta dolazi preko k. č. 1924/7 k.o. O. koja je vlasništvo trećih osoba;

- da je Ugovorom o osnivanju prava stvarne služnosti puta / staze od 19. prosinca 2011. ugovoreno da se pravo služnosti prolaza pješice (drugi pristup nije niti moguć) ustanovljava preko izgrađenih stepenica i da se na nekretninu tuženika dolazi iz pravca javne prometnice;

- da se tuženik ovlašćuje o svom trošku dovršiti izgradnju betoniranog stepeništa u širini od 1,20 m koje se ima pružati rubom poslužnog dobra (članak 5.),

- i da ustanovljena služnost predstavlja jedinu moguću putnu vezu do nekretnine tuženika (članak 8.);

13. Iz navedenih okolnosti konkretnog slučaja kao izvjesno proizlazi, kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud da pravo stvarne služnosti s obzirom na pretpostavku uz koju je osnovano nije prestalo biti objektivno korisno, odnosno izgubilo svoju razumnu svrhu budući da se koristi za ono zbog čega je služnost osnovana, da nije postalo suvišno i da za pristup na poslužno zemljište tuženika ne postoji put iste vrijednosti bilo javni ili neki drugi put, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti da sud na zahtjev tužiteljice kao vlasnice poslužne nekretnine svojom odlukom ukine predmetnu služnost puta.

14. Nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da je prvostupanjski sud trebao, a nije cijenio činjenicu da je služnost osnovana u trenutku kada je vlasničko pravno stanje nekretnine bilo u potpunosti drugačije, odnosno kada su ona i sestra bile suvlasnice k.č. 1311 k.o. O., da k.č. 1311 ne može biti objektom stvarne služnosti jer da nema spoj na javni put, već da spoj na javni put ima k.č. 1312 k.o. O. suvlasništvo na kojoj je tuženik prenio na svog sina i da je nakon obnove zemljišnih knjiga služnost izgubila svoju svrhu.

14.1. Naime, tužiteljica očito gubi iz vida da je stvarna služnost ograničeno stvarno pravo na tuđoj stvari, da se služnost ne može osnovati na vlastitoj stvari (članak 186. stavak 1. ZVDSP-a), da je promjena vlasnika na poslužnoj i povlasnoj nekretnini bez utjecaja na postojanje stvarne služnosti (članak 231. i članak 232. u vezi s člankom 186. stavkom 2. ZVDSP-a), da sadržaj služnosti određuje vlasnik poslužne stvari (članak 219. stavak 2. ZVDSP-a) i da k. č. 1311 k.o. Opatija jest nekretnina (članak 2. stavak 3. ZVDSP-a), odnosno objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava (članak 3. ZVDSP-a), među kojima je je i pravo stvarne služnosti (članak 186. stavak 1. ZVDSP-a).

15. Nadalje, kako neposrednim zapažanjem suda u prisutnosti stranaka i vještaka nije utvrđen drugi pristup nekretnini tuženika osim puta za koji je osnovana stvarna služnost pravnim poslom i kojim putem se tuženik koristi za pristup na svoju nekretninu na kojoj se nalazi njegova kuća, odnosno kako se s obzirom na pretpostavke pod kojima je služnost prolaza preko nekretnine tužiteljice osnovana pravnim poslom i kao takva upisana u zemljišnoj knjizi, nije izmijenila niti jedna od okolnosti, u smislu pretpostavki za ukidanju služnosti odlukom suda, to se ne mogu prihvatiti neargumentirani, a time i neosnovani žalbeni navodi da je služnost izgubila razumnu svrhu i da bi ukidanje bilo korisnije i bolje za gospodarenje nekretninom (ne navodi koje).

16. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za ukidanje stvarne služnosti odlukom suda, brisanje njezina upisa iz zemljišnih knjiga, izricanje zabrane prolaza, a nastavno i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

17. Kako tužiteljica nije navela konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o zahtjevu tuženika za naknadu parničnih troškova, već se samo pozvala na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

18. Tužiteljici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

19. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a) zbog čega trošak iste nije priznat tuženiku.

20. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-802/2021-40 od 14. srpnja 2023. pod stavcima I. i II. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužiteljici, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).

U Zagrebu 3. rujna 2024.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.