Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3116/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja J. M. /OIB:…/ iz P., …, kojeg zastupa V. Š., odvjetnik iz P., protiv tuženika A. o. d.d. /OIB:…/ sa sjedištem u Z., …, kojeg zastupa mr.sc. H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i P. iz R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-151/2021-31 od 5. svibnja 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-151/2021-31 od 5. svibnja 2023. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 5.152,67 eura (preko iznosa od 19.598,54 eura / 147.665,19 kuna[1] do iznosa od 24.751,21 eura / 186.488,00 kuna).

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-151/2021-31 od 5. svibnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade iznos od 13.416,93 eura / 101.067,27 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. prosinca 2020. do isplate, umanjeno po konačnom obračunu zateznih kamata za iznos od 274,54 eura / 2.068,49 kuna, koji iznos zateznih kamata je tuženik isplatio tužitelju.

III. Preinačuje se po žalbi tuženika presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-151/2021-31 od 5. svibnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade daljnji iznos od 3.540,76

1 Fiksni tečaj konverzije - 7,53450 kuna za 1,00 euro

eura / 26.667,86 kuna (preko iznosa od 13.416,93 eura do iznosa od 16.954,69 eura) na ime pravične novčane naknade sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 3.540,76 eura / 26.667,86 kuna na ime pravične novčane naknade sa zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se po žalbi tuženika presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-151/2021-31 od 5. svibnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime tuđe pomoći i njege (imovinske štete) iznos od 2.643,85 eura sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2020. i u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje.

II. Uvažava se žalba tužitelja, ukida rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-151/2021-31 od 5. svibnja 2023. pod stavkom I. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III. Ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-151/2021- 31 od 5. svibnja 2023. pod stavcima II. i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

IV. U ponovljenom suđenju će prvostupanjski sud odlučiti o troškovima žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 19.598,54 eura / 147.665,19 kuna sa zateznim kamatama i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa do 24.751,21 eura / 186.488,00 kuna po istoj osnovi zahtjev (za iznos od 5.152,67 eura).

2. Protiv presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev žali se tužitelj, a protiv dijela kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženik, sve iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3. Prvostupanjskim je rješenjem odbijena preinaka tužbe u dijelu kojim tužitelj potražuje rentu na ime tuđe pomoći od 1. ožujka 2019. nadalje "do kraja života" od po 334,46 eura sa zateznim kamatama navedenim u stavku prvom izreke rješenja (stavak I.). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.485,30 eura / 48.863,50 kuna sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2023. do isplate (stavak II. izreke). Pod stavkom III. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu od 7.089,38 eura.

4. Protiv rješenja pod stavkom I. izreke žali se tužitelja iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a, a tuženik pod stavkom II. i III. izreke iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. i 3. u vezi s člankom 381. ZPP-a.

4.1. Stranke predlažu preinaku ili ukidanje pobijanih dijelova prvostupanjskih odluka i zahtijevaju trošak žalbi.

5. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

6. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijane dijelove prvostupanjskih odluka po tuženiku.

7. Žalbe su djelomično osnovane.

8. Predmet spora je po tužbenom zahtjevu postavljenom podneskom od 20. ožujka 2023. /list 228. - 230. spisa/ isplata naknade štete u ukupnom iznosu od 24.751,21 eura / 186.488,00 kuna i to po osnovi neimovinska šteta u iznosu od 22.165,01 eura, po osnovi imovinske štete tuđe pomoći i njege u iznosu 2.586,50 eura / 19.488,00 kuna i plaćanje rente po osnovi tuđe pomoći od po 334,46 eura / 2.520,00 kuna od 1. ožujka 2019. nadalje, sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

9. Prvostupanjski je sud donošenjem pobijanih odluka počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se stranke pozivaju (nedostatak razloga o odlučnim činjenicama i djelomična proturječnost navedenih razloga sa stanjem spisa) i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a (pogrešna primjena pravila o preinaci tužbe) na koju se poziva tužitelj, sve sa posljedicama na meritorno suđenje, koje posljedice su u žalbenom stadiju postupka samo djelomično otklonjive (članak 373. a ZPP-a) i to vezano za odluku o tužbenom zahtjevu za naknadu neimovinske štete (pravične novčane naknade).

10. Nije sporno da je tužitelj kao pješak, u prometnoj nezgodi od 11. prosinca 2018. oko 11,35 sati (P., raskrižje s kružnim tokom prometa S. i B. i prilaznog kolnika parkirališnog prostora O. b. P.), koju je prouzročio osiguranik tuženika osobnim vozilom marke VW tipa .. registarske oznake i broja PU-…, koje je osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja u prometu, zadobio teške tjelesne ozljede.

11. Nije sporno niti da je tuženik prije i tijekom parnici tužitelju na ime naknade štete isplatio ukupan iznos od 10.086,94 eura / 76.000,00 kuna (neimovinska 7.259,94 eura / 54.700,00 kuna, imovinska - tuđa pomoć i njega - 2.827,00 eura / 21.300,00 kuna) i na ime zatezne kamate na iznos isplaćene pravične naknade iznos od 2.068,49 kuna / 274,54 eura.

11. Tijekom postupka, a nastavno i po žalbama stranaka sporno je:

- pripada li tužitelju pravo na naknadu daljnjeg iznosa od 24.751,21 eura / 184.488,00 kuna na ime naknade štete (22.164,70 eura na ime neimovinske štete i 2.586,50 eura na ime imovinske štete - tuđa pomoć i njega);

- je li bilo dopušteno raspravljanje po preinačenoj tužbi vezano za potraživanje rente po osnovi tuđe pomoći od 1. ožujka 2019. nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti (334,46 eura / 2.520,00 kuna), koja preinaka tužbe je odbijena pobijanim rješenjem,

- a nastavno i odluka o parničnim troškovima.

12. Tužitelj podneskom od 20. ožujka 2023. konačno potražuje na ime pravične novčane naknadu (neimovinske štete) iznos od 22.164,71 eura / 167.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2020. do isplate (list 228. - 229. spisa).

13. Po istom osnovu prvostupanjski je sud tužitelju dosudio iznos od 16.954,69 eura / 127.745,11 kuna na način da je utvrdio da tužitelju pripada pravična naknadu u iznosu od 21.600,00 eura, istom iznosu pribrojio iznos od 3.480,00 eura (tuđu pomoć i njegu), od tako zbrojenih iznosa (25.080,00 eura) oduzeo iznos od 5.481,46 eura / 41.300,00 kuna, koji je plaćen prije podnošenja tužbe i dosudio tužitelju razliku (19.598,54 eura / 147.665,19 kuna) uz konstataciju "uplata izvršena nakon podnošenja tužbe uračunati će se u podmirenje obveze".

14. Djelomično opravdano tuženik dovodi u pitanje zakonitost prvostupanjske presude i to u dijelu u kojem je tužitelju na ime pravične novčane naknade dosuđen iznos od 3.540,76 eura / 26.677,86 kuna (preko iznosa od 13.413,93 eura do iznosa od 16.954,69 eura suđenog po prvostupanjskom sudu).

15. Naime, iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka, J. P. dr. med. (list 186. - 190., 224. - 225. spisa) utemeljenog na medicinskoj dokumentaciji i neposrednom pregledu tužitelja po liječniku vještaku, a što u konačnici niti nije sporno među strankama, proizlazi:

- da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma natkoljene kosti u takozvanoj subtrohanternoj regiji (tip ozljede koji je neposredno životno ugrožavajući), u liječenju koje su bila potrebna tri operacijska zahvata (prvi 2018., drugi 2019. i treći 2021.);

- da je uslijed zadobivene ozljede trpio fizičke bolove (jakog intenziteta 3 tjedna, srednjeg 4 tjedna, lakog 16 mjeseci) i strah (primaran i jak u trenutku nezgode, sekundarni jakog intenziteta na dane operativna zahvata /ukupno 3 dana/ lakog intenziteta mjesec dana /po deset dana nakon svake operacije/);

- da su životne aktivnosti tužitelja trajno smanjene u opsegu od 30% (ugrađena totalna endoproteza sa jakim oštećenima funkcije uslijed čega je tužitelj teško pokretan uz pomagalo i ograničen na kretanje po stanu),

- i da je kod tužitelja zaostala naruženost lakog stupnja (ožiljak u predjelu desnog kuka) povremeno vidljiva drugim osobama.

16. Odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.), da će pri odlučivanju o visini novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

17. Navedena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja (rođen 1941.) pod točkom 15. obrazloženja, kao posljedice teškog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 11. prosinca 2018., s obzirom na njegovu dob u vrijeme zadobivanja tjelesnih ozljeda (77 godina), osnova su za ocjenu da tužitelju u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznos od 20.673,87 eura / 169.500,00 kuna, a što znači da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kad je po osnovi pravične novčane naknade utvrdio tužitelju i daljnji iznos od 926,13 eura (preko iznosa od 20.673,87 eura do iznosa od 21.600,00 eura).

18. Suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda iz stanja spisa proizlazi, a što nije sporno među strankama, da je tuženik po osnovi pravične novčane naknade isplatio tužitelju ukupan iznos od 7.259,94 eura / 54.700,00 kuna (prije pokretanja parnice iznos od 35.000,00 kuna i tijekom predmetne parnice 25. listopada 2022., nakon što je primio nalaz i mišljenje liječnika vještaka iznos od 19.700,00 kuna), i na ime zatezne kamate obračunate na iznos od 19.700,00 kuna od 14. prosinca 2020. do 25. listopada 2022. iznos od 2.068,49 kuna / 274,54 eura.

19. Prema tome, kad se od utvrđenog iznosa pravične novčane naknade (20.673,87 eura / 169.500,00 kuna) koja pripada tužitelju na temelju utvrđenih mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje u predmetnoj parnici, odbiju iznosi koje je tuženik po istoj osnovi isplatio tužitelju prije i tijekom predmetne parnice u ukupnom iznosu od 7.259,94 eura / 54.700,00 kuna, preostaje dužnost tuženika na ime pravične novčane naknade (neimovinske štete) isplatiti tužitelju daljnji iznos od 13.413,93 eura / 101.067,27 kuna (članak 1069. stavak 1. i 4. u vezi s člankom 1100. stavak 1. ZOO-a) sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2020. (podnošenja odštetnog zahtjeva /list 119. spisa/) do isplate (članak 12. stavak 6. ZOOP-a[2] , članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a), s tim da se konačni obračun zateznih kamata na iznos pravične naknade umanji za iznos od 274,54 eura / 2.068,49 kuna, koji je tužitelju 25. listopada 2022. nesporno isplaćen.

20. Budući da su manjkavosti i proturječnosti iz obrazloženja prvostupanjske presude otklonjene na temelju u bitnome nespornih činjenica, kako u dijelu vezano za visinu pripadajuće pravične novčane naknade, tako i u dijelu umanjenog iznosa po osnovi pravične novčane naknade (od utvrđenog iznosa pravične novčane naknade može se odbiti samo onaj dio koji je nesporno po toj osnovi isplaćen, a to je iznos od 7.259,94 eura / 54.700,00 kuna, a ne 5.481,46 eura koji je naveden po prvostupanjskom sudu), to se ne mogu prihvatiti ostali žalbeni navodi stranaka (tuženika da je isplaćenim iznosima tužitelju ispunio svoju obvezu na plaćanje 2 Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.)

pravične naknade, niti tužiteljeva da mu pripada pravo na veći iznos od utvrđenog), kojim osporavaju prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen, odnosno odbijen zahtjev za isplatu neimovinske štete (pravične naknade) i to tuženika vezano za dosuđeni iznos od 13.413,93 eura, a niti tužitelja za odbijeni dio zahtjeva po toj osnovi /5.152,67 eura/ (preko iznosa od 19.598,54 eura do iznosa od 24.751,21 eura).

21. Iz navedenih razloga je:

- odbijena kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 5.152,67 eura na ime pravične naknade;

- odbijena kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade iznos od 13.41393 eura sa zateznim kamatama, umanjen za iznos isplaćenih zateznih kamata (274,54 eura);

- po žalbi tuženika preinačena prvostupanjska presuda tako što je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 3.540,76 eura na ime pravične naknade (preko iznosa od 13.413,93 eura do iznosa od 16.954,69 eura koji je suđen po prvostupanjskom sudu),

odnosno odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 2. ZPP-a za stavak I. i II., članak 373. a za stavak III.)

22. Nadalje, opravdano tuženik dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 2.643,85 eura na ime naknade imovinske štete (tuđe pomoći i njege), budući da taj dio presude nije moguće ispitati.

23. Iz medicinske dokumentacije u spisu i mišljenja liječnika vještaka proizlazi, da je tužitelj vezano za posljedice ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi tri puta operirana (11. prosinca 2018. iz bolnice otpušten 18. prosinca 2018., zatim u svibnju 2019. /ekstrakcija implantata - gama čavla/, u bolnici od 22. svibnja do 4. lipnja 2019., potom 27. travnja 2021. /implantacija totalne endoproteze desnog kuka, boravio u bolnici od 26. travnja do 4. svibnja 2021./) i da mu je svaki put bio potreban drugačiji opseg tuđe pomoći i njege (poslije prve operacije tri tjedna po osam sati dnevno, a potom četiri sata dnevno, poslije druge operacije jedan tjedan po osam sati dnevno, a potom po četiri sata dnevno, poslije treće operacije dva tjedna po osam sati dnevno, a nakon toga po četiri sata još tri mjeseca), te da je izvjesna trajna ovisnost tužitelja o pomoći druge osobe budući da tužitelj više ne izlazi iz kuće tri sata dnevno.

24. Odredbom članka 1095. stavkom 2. ZOO-a je između ostalog propisano da je odgovorna osoba dužna ozlijeđenom, kojem su potrebe trajno povećane plaćati određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu, a odredbom članka 1088. stavkom 5. ZOO-a da iz ozbiljnih razloga vjerovnik može i u drugim slučajevima zahtijevati odmah ili kasnije da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos.

25. Podneskom od 20. ožujka 2023. tužitelj je postavio zahtjev za isplatu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.586,50 eura / 19.488,00 kuna i zahtjev za plaćanje rente po istom osnovu od 1. ožujka 2019. nadalje.

26. Iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno kojim se okolnostima prvostupanjski sud rukovodio kad je tužitelju na ime tuđe pomoći i njege utvrdio kao pripadajući iznos od 3.480,00 eura (za koje razdoblje se odnosi taj iznos i za koji točno opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom), a dosudio iznos od 2.643,85 eura (stavak I. prvostupanjske presude), poglavito ako se ima u vidu da tužitelj po preinačenoj tužbi potražuje rentu za tuđu pomoć i njegu od 1. ožujka 2019. ubuduće u iznosu 334,46 eura / 2.520,00 kuna mjesečno, te zašto smatra da se od pripadajućeg iznosa imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege ne bi trebao odbiti i nesporno plaćeni iznos od 15.000,00 kuna tijekom predmetne parnice, već samo iznos od 6.300,00 kuna / 836,15 eura koji je isplaćen tužitelju prije podnošenja tužbe.

27. Stoga je vezano za odluku o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete (tuđu pomoć i njegu) po žalbi tuženika ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu stavka I. izreke za iznos od 2.643,85 eura, koliko je tužitelju dosuđeno po osnovi tuđe pomoći i njege i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno odlučeno kao pod stavkom I. izreke rješenja (članak 369. stavak 1., članak 370. ZPP-a).

28. Opravdano i tužitelj dovodi u pitanje pravilnost prvostupanjskom rješenja pod stavkom I. izreke kojim je odbijena preinaka tužbe podneskom od 20. ožujka 2023., kojom tužitelj potražuje rentu po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. ožujka 2019. nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti od po 334,46 eura / 2.520,00 kuna pozivom na odredbu članka 191. stavak 1. ZPP-a, uz obrazloženje da je taj zahtjev postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka (točka 5. obrazloženja).

29. Naime, prema mjerodavnoj odredbi članka 190. stavku 2. ZPP-a tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što znači da pravilo o preinaci tužbe do zaključenja prethodnog postupka, koje jest ustanovljeno u korist tuženika (članak 190. stavak 3. ZPP-a) nije apsolutno kako ga u biti tumači prvostupanjski sud i da je preinaka tužbe moguća i do zaključenja glavne rasprave pod pretpostavkama određenim člankom 190. stavkom 2. ZPP-a neovisno o dispoziciji tuženika, odnosno da sud može dopustiti preinaku ako smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje predmetnog spora (članak 190. stavak 3/2. ZPP-a).

30. Osim toga, i prema načelu razmjernosti, izvor kojega je odredba članka 16. stavka 2. Ustava[3] i praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske, koje sudovi primjenjuju u donošenju odluka, svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenje u svakom pojedinom slučaju. I praksa Europskog suda za ljudska prava načelo razmjernosti definira na način da svako 3 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)

ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

31. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tužbu predao sudu 8. prosinca 2021. i u istoj na okolnosti posljedica predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio tužbu u cijelosti smatrajući da je isplatom iznosa od 41.300,00 kuna (35.000,00 na ime pravične novčane naknade i 6.300,00 na ime tuđe pomoći i njege) prije podnošenja tužbe u cijelosti naknadio tužitelju štetu, da je tužitelj ponovo prije zaključenja prethodnog postupka prvenstveno predlagao izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, da je na ročištu održanom 30. lipnja 2022. zaključen prethodni postupak i određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, između ostalog i radi utvrđivanja potrebe za tuđom pomoći i njegom, da su nalazom i mišljenjem liječnika vještaka od 5. rujna 2022. utvrđena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja kao posljedica teškog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 11. prosinca 2018. i trajna ovisnost tužitelja o pomoći druge osobe, da je tuženik nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem na ime tuđe pomoći i njege platio tužitelju i daljnji iznos od 15.000,00 kuna, da je na ročištu održanom 7. veljače 2023. vezano za prigovore stranaka saslušan vještak i da je tužitelj podneskom od 20. ožujka 2023. postavio zahtjev između ostalog i za plaćanje rente po osnovi tuđe pomoći od 1. ožujka 2019. do "kraja života" u iznosu od 334,46 eura, kojoj preinaci se tuženik protivio (prethodni postupak zaključen, nije postojala nikakva zapreka da tužitelj rentu po osnovi tuđe pomoći zatraži prilikom podnošenja tužbe).

32. S obzirom na navedeno ograničenje prava tužitelju na preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva (članak 191. stavak 1. ZPP-a) do zaključenja prethodnog postupka (članak 190. stavku 1. ZPP-a) nije razmjerno naravi potrebe, a u prilog čemu ide i činjenica da je do zaključenja prethodnog postupka bio izgledan uspjeh tužitelja u predmetnoj parnici vezano za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, da je preinačena tužba u vezi sa priloženim i predloženim dokazima u tužbi, da zbog preinačene tužbe nisu utvrđivane nove činjenice, niti su izvođeni dokazi vještačenjima vezano za nove činjenice, već činjenice koje je tuženik kao nesporno odgovorni osiguratelji ne argumentirano osporavao i prije pokretanja predmetne parnice, a nastavno i u parnici, i da tuženik, iako dužan nije bez odgađanja i odugovlačenja poduzimao potrebne radnje radi ispunjenja svojih obveza (članak 12. stavak 1. i 3. ZOOP-a, članak 5. ZOO-a).

33. Dakle, suprotno odluci prvostupanjskog suda, koju opravdano osporava tužitelj, u okolnostima konkretnog slučaja su bile ispunjene pretpostavke za raspravljanje i odlučivanje po preinačenoj tužbi, a zbog čega je uvažena žalba tužitelja, ukinuto prvostupanjsko rješenje po stavkom I. izreke i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, odnosno odlučeno kao pod stavkom II. izreke rješenja (članak 380. točka 3. ZPP-a).

34. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod stavkom II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja iz razloga što dužnost naknade troškova u predmetnoj parnici zavisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu za naknadu imovinske štete (stavak III. izreke) i ostavljeno prvostupanjskom sudu odlučiti i o troškovima predmetnih žalbi /članak 166. stavak 1. ZPP-a/ (stavak IV. izreke drugostupanjskog rješenja).

35. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade iznos od 13.413,93 eura sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2020. do isplate, umanjen za isplaćeni iznos od 274,54 eura na ime zatezne kamate, a prvostupanjski sud u zakonitom nastavku postupka ponovo odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, tako što će utvrditi odlučne činjenice, vezano za opseg tuđe pomoći i njege po pojedinim razdobljima, uzeti u obzir isplaćene iznose po osnovi tuđe pomoći i njege, dati ocjenu istaknutog prigovora zastare po tuženiku, kod kojeg isti ustrajava i u žalbenom postupku, odlučiti o troškovima predmetne parnice i odluku će obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

36. Skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da u donošenju nove odluke razmotri i primjenjivost pravnog shvaćanja iskazanog u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-647/2023-2 od 18. lipnja 2024. pod točkama 17. i 18. obrazloženja, u predmetnoj parnici.

U Zagrebu 3. rujna 2024.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.