REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3302/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2380/2023-3 od 8. studenoga 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1451/2013-31 od 8. prosinca 2016., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
1. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2380/2023-3 od 8. studenoga 2023. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
2. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2380/2023-3 od 8. studenoga 2023. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2380/2023-3 od 8. studenoga 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1451/2013-31 od 8. prosinca 2016.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2380/2023-3 od 8. studenoga 2023. Podnosi i pravovremenu dopunu prijedloga za dopuštenje revizije.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava Longin protiv Hrvatske, Cocchiarella protiv Italije br. 64886/01, §§ 65.-107. i 139. od 29. ožujka 2006., Muršić protiv Republike Hrvatske broj zahtjeva 7334/13 od 20. listopada 2016., Gaspari protiv Armenia, broj zahtjeva 44769/08 od 20. rujna 2018. i dr. u opravdavanju svojeg shvaćanja da je pobijana odluka nepravilna i nezakonita.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, odgovor na ovako postavljena pitanja usko je vezan za okolnosti konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, slijedom čega nema elemenata univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnim pitanjima važnim ne samo za odluku o sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
7. Pogrešno je i shvaćanje predlagatelja da su odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova, odnosno o praksi koja je suprotna odlukama Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tužitelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju.
7.1. Dopunom prijedloga za dopuštenje revizije ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
8. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki 1. izreke.
9. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a odnose se na pošteno i pravično suđenje i pravo na pristup sudu.
10. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
10.1. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično sušenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tuženice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje, te da nije imao pravo na pristup sudu. Naime, činjenica da tužitelj nije u cijelosti uspio u predmetnom sporu ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
11. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
12. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom 2. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
