REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2678/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Boran Gošek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Kliničke bolnice Dubrava Zagreb, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB 32206148371, koju zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Zagrebu, radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-855/2021-3 od 1. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 2189/2017-69 od 14. svibnja 2021. u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-855/2021-3 od 1. veljače 2024.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvao na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Tužitelj postavlja u prijedlogu 7 pravnih pitanja. Međutim sva postavljena pitanja upućuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te stoga osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
5.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu nikako uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena Odluka tužene o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, uz utvrđenje da je njegov radni odnos trajao do 19. rujna 2020., te zahtjev da se ugovor o radu sudski raskida s navedenim datumom.
7. Sudovi su odluku kojom odbijaju tužbeni zahtjev donijeli nakon što su utvrdili da je tužena 17. listopada 2017. donijela Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, uz obrazloženje da je tužitelj tijekom 2017. samovoljno napuštao radno mjesto uz navođenje točnih datuma za ukupno devet dana, te su istovremeno navedena sudska ročišta na kojima je sudjelovao kao stečajni upravitelj, a koja se odnose na dane za koje su utvrđeni izostanci s posla.
7.1. Tuženik je tužitelja pozvao na iznošenje obrane prije redovnog otkazivanja Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika sve sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14). Sudovi nadalje navode da iz dopisa Radničkog vijeća, te saslušanja svjedokinje HE, proizlazi da je tužena prije donošenja odluke o otkazu provela valjano savjetovanje s radničkim vijećem, te da je radničko vijeće dalo suglasnost na namjeravani otkaz, sve sukladno odredbi čl. 151. st. 1. točka 4. ZR.
8. Postavljenim pitanjima u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj zapravo osporava ovako utvrđeno činjenično stanje te prigovara da tuženik nije proveo postupak suodlučivanja niti da je od radničkog vijeća tražio suglasnost na predmetnu odluku o otkazu, već da je samo proveo postupak savjetovanja, te da tuženik nije tužitelja, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Navedeno je međutim suprotno činjeničnim utvrđenjima sudova.
9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
10. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
11. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
