REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2727/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hep-toplinarstvo d.o.o., OIB 15907062900, Zagreb, Miševečka 15a, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Gecaj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Projekt mod d.o.o., OIB 28161928201, Masarykova 25, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Ana Šoštarec, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa od 4.522,08 EUR, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5319/2022-2 od 25. siječnja 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-3411/2019 od 9. studenoga 2021., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1.Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5319/2022-2 od 25. siječnja 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-3411/2019 od 9. studenoga 2021.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvao na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Tuženik postavlja u prijedlogu sljedeća pravna pitanja:
„1. Može li stranka u sporu male vrijednosti koji se vodi na temelju Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14) nakon što ju je sud rješenjem pozvao da u određenom roku iznese sve činjenice i dostavi dokaze, na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze na okolnosti koje su već ranije osporene, sve u smislu čl. 461. a navedenog Zakona?
2.Tko je u obvezi podmiriti potraživanja s osnove povremenih davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom posebnog dijela nekretnine u slučaju da je vlasnik posebnog dijela nekretnine taj posebni dio nekretnine dao u zakup, najam ili je na drugi način trećoj osobi dao pravo korištenja tog posebnog dijela nekretnine?“.
6. U odnosu na prvo pitanje tuženik kao razloge važnosti navodi odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4761/2015-3 i Pž-1043/2019-2, dok za drugo postavljeno pitanje navodi da je pobijana odluka u suprotnosti sa odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2188/2015-2.
7. Sud u pobijanoj odluci pravilno obrazlaže da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 461.a. stavka 6. Zakona o parničnom postupku (2019.), obzirom da je odredba članka 461.a stavka 6. Zakona o parničnom postupku unesena u taj Zakon 1. rujna 2019. stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), pa se imajući u vidu da je postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 19. studenog 2018., u skladu s odredbom članka 116. Novele, ne može primijeniti.
7.1. Sukladno Zakonu o parničnom postupku (2014.) koji je prvostupanjski sud trebao primijeniti, u postupku u sporovima male vrijednosti koji je nastavljen povodom prigovora protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj može iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica na pripremnom ročištu, budući da tužitelj u prijedlogu za ovrhu nije bio dužan iznositi činjenice i predlagati dokaze.
8. U odnosu na drugo pitanje, valja reći da se predmetni zahtjev odnosi na isplatu cijene toplinske energije isporučene u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2018., pa su za odluku o tužbenom zahtjevu mjerodavne odredbe Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj: 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 95/15, 102/15, 76/18, 96/18, 86/19 i 118/19), Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj: 35/14) i Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj: 99/14, 27/15 i 124/15).
9. Sud u pobijanoj odluci pravilno navodi da je odredbom čl. 2. st. 2. točke 4. Općih uvjeta propisano da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Odnos tužitelja s krajnjim kupcima regulira se Ugovorom o potrošnji toplinske energije, koji u ime i za račun krajnjih kupaca na zajedničkom mjernom mjestu, što je predmetno slučaj, sklapa predstavnik suvlasnika. Ugovor obvezuje sve krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik (čl. 4. Općih uvjeta). Odredbom čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da ako je dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine, osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.
9.1. Obzirom na činjenicu da je predstavnik suvlasnika predmetne nekretnine s tužiteljem sklopio ugovor o potrošnji toplinske energije, a da tuženik poslovni prostor nesporno koristi na temelju ugovora o zakupu, pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da tužitelj osnovano od tuženika zahtijeva isplatu cijene za isporučenu toplinsku energiju.
10. Obzirom na sve navedeno od odgovora na postavljena pravna pitanja tuženika ne ovisi ishod ovog spora, dok razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
11. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
12. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
12.1. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
