REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-444/2018-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Bojana Colarić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Malog Lošinja, OIB 72167903884, Mali Lošinj, Riva Lošinjskih kapetana br. 7, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kojić-Milardović, odvjetnici u Malom Lošinju, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1861/14-3 od 28. listopada 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-30/12 od 10. ožujka 2014., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1861/14-3 od 28. listopada 2015. te se u predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima revizijskog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci.

2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev odbijen.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu, odnosno da istu preinači uz naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Prema st. 3. tog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

8. U reviziji tužiteljica postavlja pitanja koja glase:

1. „Može li drugostupanjski sud, u slučaju kada je žalitelj u žalbi istaknuo kao žalbeni razlog pogrešno (i nepotpuno) utvrđeno činjenično stanje i zbog navedenog tražio vraćanje na ponovni prvostupanjski postupak, a koje postojanje pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je drugostupanjski sud utvrdio-donijeti presudu kojom preinačuje prvostupanjsku presudu na način da suprotno od prvostupanjskog suda odbija tužbeni zahtjev, bez provođenja dokaznog postupka pred sudom drugoga stupnja sukladno čl. 373. b stavku 2. ZPP-a“?

2. Može li se, u postupcima radi stjecanja prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću, a koje nekretnine su bile u režimu društvenog vlasništva, matematički zbrajati vrijeme posjedovanja prije podruštvovljenja i vrijeme od 1991 godine do dana podnošenja tužbe odnosno koje točno vrijeme se može računati i na koji način“?

9. U sadržaju revizije tužiteljica vrlo detaljno iznosi zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da od odgovora na navedeno pitanje ovisi odluka u ovom sporu. Zbog toga ovaj sud reviziju ocjenjuje dopuštenom.

10. Na temelju čl. 392.a st. 2. ZPP-a ovaj je sud ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih je podnesena.

11. U konkretnoj je pravnoj stvari odlučivano o zahtjevu tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine u suvlasništvu tuženika te o zahtjevu za trpljenjem tuženika za upis takvog prava tužiteljice u zemljišnim knjigama.

11.1. Sud prvoga stupnja u bitnome utvrđuje da se radi o nekretnini-kući s okućnicom na kojoj nekretnini je tužiteljica upisana kao suvlasnik u 139/256 dijela, ŠR u 69/256 dijela i tuženik u 48/256 dijela. Nadalje utvrđuje da je do upisa tuženika došlo podruštvljenjem na temelju Zakona o nacionalizaciji i najmu zgrada i građevinskog zemljišta 1960. Utvrđuje i da na temelju stanja iz povijesnog posjedovnog lista proizlazi da je na predmetnoj nekretnini od osnivanja katastarske općine 1975 bio upisan RRP u cijelosti, od 1979. UR, a od 2004. tužiteljica i ŠR svaka u ½ dijela te utvrđuje da postoji sporazum tužiteljice i njene sestre ŠR da nakon smrti njihove majke UR, tužiteljica nastavi posjedovati predmetnu nekretninu. Konačno utvrđuje da je pravomoćnom presudom na temelju priznanja broj P-200/05 utvrđeno da je tužiteljica stekla prava vlasništva predmetne nekretnine na suvlasničkim dijelovima preostalih suvlasnika-fizičkih osoba jer da su se isti odrekli svojih suvlasničkih dijelova u korist pok. majke tužiteljice odmah nakon II. svjetskog rata. Na temelju takvih utvrđenja sud prvoga stupnja zaključuje da se tužiteljica putem svojih pravnih prednika nalazi u posjedu sporne nekretnine više od 40 godina uračunavajući i vrijeme prije podruštvovljenja i vrijeme nakon 8. listopada 1991.

11.2. Sud drugoga stupnja prije svega prihvaća žalbeni razlog tuženika o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. U tom smislu iznosi pravno shvaćanje o tome da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću može uzeti u obzir ili samo razdoblje posjedovanja prije podruštvovljenja ili samo razdoblje nakon toga. Osim toga, zaključuje i da tužiteljica nije dokazala da su njezini pravni prednici bili u faktičnom posjedu sporne nekretnine od 1920. do 1960. te da je njihov posjed bio pošten i istinit jer da nisu izvedeni dokazi saslušanjem tužiteljice ili svjedoka koji bi imali neposredna saznanja o relevantnim okolnostima. Stoga primjenjujući odredbu čl. 221. a ZPP-a pobijanu prvostupanjsku presudu preinačuje na temelju čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a i odbija tužbeni zahtjev.

12. Ovaj sud takvo procesnopravno i materijalnopravno shvaćanje suda prvoga stupnja ne može prihvatiti.

12.1. Naime, odredba čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a dolazi do primjene samo u slučaju kada je činjenično stanje u presudi pravilno utvrđeno što jasno proizlazi iz njezine dikcije. Stoga je revidentica u pravu kada osporava mogućnost primjene te odredbe.

12.2. Isto tako, ne može se prihvatiti niti pravno shvaćanje suda drugoga stupnja o roku računanja dosjelosti. Naime, ovaj je sud u nizu svojih odluka izrazio pravno shvaćanje prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (tako Rev 2021/2014-2 od 17. prosinca 2019., Rev 2469/2016-2 od 10. prosinca 2019., Rev 1669/2017-2 od 11. veljače 2020., Rev 443/2021-2, Rev 494/2021-2, Rev 1095/2021-2, Rev 660/2023. i dr.). Stoga pravno shvaćanje suda drugoga stupnja odstupa od stabilne prakse revizijskog suda glede toga pitanja. Stoga je revidentica u pravu kada takvo pravno shvaćanje osporava.

13. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, a u svezi čl. 394. st. 4. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

14. U ponovljenom suđenju sud drugoga stupnja donijet će novu odluku uvažavajući navode istaknute u ovoj odluci.

15. O troškovima revizijskog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa