REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-400/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1308/2020-2 od 21. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-876/2019-8 od 23. listopada 2020., na sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u toč. I. izreke, prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.003,45 Eur/7.560,48 kn bruto sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u istoj toč. izreke, izuzev iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu i u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak te za daljnji zatraženi iznos od 239,70 Eur/1.805,99 kn, u odnosu na što je tužbeni zahtjev odbijen. Toč. II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.581,31 Eur/11.914,36 kn, također sa zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj toč. izreke.
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-876/19-8 od 23. listopada 2020. u dijelu pod toč. I. u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg bruto iznosa od 1.805,99 kn i u dijelu pod toč. II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjih troškova postupka u iznosu od 2.965,64 kn sa zateznim kamatama koje teku od 23. listopada pa do isplate.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-876/19-8 od 23. listopada 2020. u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan. IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.“
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 4075/2022-2 od 29. studenoga 2022., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke, zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Kumuliraju li se u smislu čl. 44. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika („Narodne novine“ broj 93/08, 89/12 i 104/13) dodaci za rad u turnusu s dodacima za rad subotom, nedjeljom i blagdanom ili se međusobno isključuju?“
4. Na temelju tog dopuštenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog gore navedenog pravnog pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude, podredno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Pobijana je presuda u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od 1.761,54 Eur/13.272,32 kn za razdoblje od siječnja 2012. do siječnja 2014., s osnove prekovremenog rada, odnosno rada u turnusima, a u ovoj fazi postupka sporno je obračunava li se dodatak za prekovremeni sat rada ostvaren u radu u turnusima na bazi mjesečne bruto plaće, odnosno na bazi prosječne vrijednosti sata rada za pojedini mjesec, u koji ulaze svi dodaci na plaću iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 93/08, 23/09, 39/09 i 9/10
– dalje: KU), ili se vrijednost sata prekovremenog rada obračunava na bazi osnovne plaće, bez ostalih dodataka na plaću.
9.1. Nižestupanjski sudovi su, po provedenom postupku, djelomično prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu naknade za rad u turnusu u utuženom razdoblju u iznosu od 1.003,45 Eur/7.560,48 kn, nakon što su utvrdili da je tužiteljica zaposlena kod tuženice i da je obavljala poslove na mjestu policijskog službenika za graničnu kontrolu, jer je tužiteljica, obavljajući opisane poslove, trebala doći po nalogu poslodavca u policijsku postaju pola sata ranije a nakon završetka smjene ponovno se vratiti u policijsku postaju te ostati još pola sata, ali joj prilikom obračuna i isplate plaće, tuženica taj rad nije platila, iako se prema čl. 44. KU u vezi s čl. 41. KU osnovna plaća službenika i namještenika uvećava, između ostalog, i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima, pa tužiteljici temeljem navedene odredbe pripada pravo na uvećanje plaće za rad duži od punog radnog vremena, odnosno za rad u turnusu.
9.2. Međutim polazeći od kategorije osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću koji se mogu kumulirati, nižestupanjski sudovi smatraju da se predmetni dodatak na plaću ne može obračunati na način kako je to učinila tužiteljica (na bruto plaću, temeljem prosječne vrijednosti sata rada za pojedini mjesec), već polazeći od osnovne vrijednosti sata koja vrijednost se onda uvećava za svaki pojedini dodatak, pa tako i za dodatak na rad u turnusu. Stoga su tužbeni zahtjev odbili za iznos od 239,70 Eur/1.805,99 kn, s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos.
10. Tužiteljica u podnesenoj reviziji osporava shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem vrijednost prekovremenog sata rada treba obračunati na način da joj se obračuna osnovna satnica uvećana za 5% za rad u turnusu, smatrajući da je na takav način drugostupanjski sud protumačio i primijenio odredbu čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, kojim implicitno tužiteljici ne pripadaju ostali dodaci na plaću predviđeni navedenom odredbom KU, zbog čega su neosnovano ocijenili pogrešnim stav tužiteljice da joj obračun treba biti baziran na prosječnoj vrijednosti satnice.
11. Izneseno pravno shvaćanje tužiteljice nije pravilno.
12.1. Prema odredbi čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", 93/2008., dalje: KU) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.). Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće (st. 3.).
12.2. Čl. 44., navedenog KU glasi:
"(1) Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to:
– za rad noću 40%
– za prekovremeni rad 50%
– za rad subotom 25%
– za rad nedjeljom 35%
– za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%
– za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%
– za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%
– za rad u turnusu 5%.
(2) Dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.
(3) Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.
(4) Za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatit će se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva.
(5) Osnovna plaća uvećat će se:
– ako službenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti za 8%,
– ako službenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti za 15%, ako znanstveni stupanj nije uvjet za radno mjesto na kojem službenik radi i ako je znanstveni stupanj u funkciji poslova radnog mjesta na kojem službenik radi. (6) Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana.
(7) Rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati.
(8) Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. (9) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.
(10) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
(11) Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno.
(12) Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.
(13) Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.“
13. Iz sadržaja naprijed citiranih odredbi jasno proizlazi da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, te da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava će se za svaki sat rada, i to, između ostaloga, za rad u turnusu za 5%, s tim da se dodaci na plaću iz čl. 44. st 1. KU međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, što znači da se oni mogu kumulirati, osim što se jedino ne mogu kumulirati dodaci za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni. U navedenim odredbama KU niti u drugim odredbama tog KU nije propisan način obračunavanja dodatka za prekovremeni rad i rad u turnusu na način kako to tužiteljica smatra da treba obračunavati, odnosno da se vrijednost sata prekovremenog rada i rada u turnusu te ostalih dodataka na plaću iz čl. 44. st. 1. KU treba obračunavati na način da se utvrdi prosječna vrijednost sata rada na bazi mjesečno odrađenih sati rada imajući u vidu sve dodatke iz citirane odredbe KU. 14. Kako plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te kako se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava će se za svaki sat rada, a imajući u vidu da se dodaci na plaću iz čl. 44. st 1. KU međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, prema shvaćanju ovoga suda, plaću službenika i namještenika prema citiranim odredbama treba utvrđivati za svaki konkretno odrađeni dan i prema ostvarenim konkretnim dodacima na plaću za svaki tako odrađeni dan, a ne na bazi prosječne vrijednosti sata rada na mjesečnoj razini. Da je volja stranaka predmetnog KU bila obračunavati vrijednosti prekovremenog sata rada na način kako tvrdi tužiteljica, (na bazi prosječne vrijednosti sata rada s svim dodacima na plaću u okviru svakog mjeseca) ne proizlazi iz sadržaja KU, niti koje njegove odredbe podupiru takvo tumačenje.
14. Obračun plaće na bazi svakog odrađenog dana, uključujući u taj obračun i sve dodatke iz čl. 44. KU, službeniku i namješteniku nije protivan citiranim odredbama KU, kako to pogrešno tužiteljica smatra jer on ne odudara od sadržaja čl. 41. i čl. 44. KU. Stoga neosnovano tužiteljica tvrdi da bi joj se, ako se ne bi izračunavao vrijednost rada prekovremenog sata kako ona smatra ispravnim, u situaciji da je jedan sat rada više odradila primjerice nedjeljom ili u turnusu tako odrađeni prekovremeni sat rada, prema osporenoj presudi, priznao kao da ga je odradila u neki radni dan, npr. u ponedjeljak i da bi se izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova moglo primijeniti samo u slučaju da je tužiteljica sve smjene odradila od ponedjeljka do petka, u dnevnoj smjeni, i da u tom razdoblju nije bio neki od praznika niti blagdana, pa bi se samo u tom slučaju poklapale (po visini) i osnovna satnica uvećana za rad u turnusu i prosječna visina satnice.
15. Imajući na umu sve iznesene razloge, odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:
Visinu satnice sata prekovremenog rada za svaki turnus i dodatke na plaću iz članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, kada je službenik i namještenik radio u okolnostima u kojima im pripadaju dodaci na plaću iz navedenog članka (rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću ...), treba obračunavati za svaki konkretno odrađeni dan i prema ostvarenim konkretnim dodacima na plaću za svaki tako odrađeni dan, vodeći računa o tome da se ti dodaci na plaću mogu kumulirati, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, te da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i navedeni dodaci na osnovnu plaću, a ne na bazi prosječne vrijednosti sata rada na mjesečnoj razini.
16. Izneseno pravno shvaćanje već je izraženo i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 940/2021-2 od 29. studenoga 2022., a revidentica nije iznijela razloge koji bi opravdali odstupanje od tog pravnog shvaćanja.
17. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice.
18. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sesse
