REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-961/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB 80572192786, kojeg zastupa punomoćnica Marina Jelić, magistra prava, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1542/2019-2 od 28. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2038/2017 od 17. siječnja 2019., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija, ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1542/2019-2 od 28. srpnja 2020. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2038/2017 od 17. siječnja 2019. i predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 12.766,29 kn sa zateznim kamatama.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 54/2022-2 od 25. listopada 2022., zbog pravnoga pitanja:

„Odgovara li upravitelj željezničke infrastrukture na temelju odredbe čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (Narodne novine br. 82/13, 18/15 i 110/15) i odredaba čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu (Narodne novine br. 124/10) za štete koje željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini (prijevoznim kapacitetima – putničkim vagonima) koja se prema nalogu Upravitelja nalazila unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa?“

Predložio je ovome sudu da nižestupanjske presude preinači ili ukine.

3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

4. Ovaj je sud, na temelju članka 391. stavka 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tužitelj revizijom i pobija i kako mu je to rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 54/2022-2 od 25. listopada 2022. dopušteno, i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, vodeći računa o tome da je stavkom 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

5. Revizija je osnovana.

6.1. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu imovinske štete nastale tužitelju, prema njegovoj tvrdnji, oštećenjem njegova putničkoga vagona tako da su nepoznate osobe prerezale i otuđile vodove visokonaponskog kabla, za vrijeme dok je predmetni vagon bio garažiran u infrastrukturnom pojasu u nadležnosti tuženika kao Upravitelja željezničke infrastrukture, a zbog toga što tuženik nije provodio mjere unutarnjega reda.

6.2. U postupku je utvrđeno:

- da su parnične stranke sklopile Ugovor o korištenju uslužnih objekata i usluga u uslužnim objektima za razdoblje voznog reda 2015. -2016. godine,

- da su nepoznate osobe u razdoblju dok je na snazi bio taj Ugovor prerezale i otuđile vodove visokonaponskog kabla na tužiteljevu putničkome vagonu, prerezale visokonaponski kabel putničkog vagona serije B, broj vagona 50 78 20-00 000-2, dok je on bio garažiran u infrastrukturnom pojasu u nadležnosti tuženika,

- da je tužitelj, u svoti na koju se odnosi tužbeni zahtjev, platio troškove popravka društvu Održavanje vagona d.o.o.,

6.3. Nižestupanjski sudovi su zaključili da su parnične stranke ugovorile samo uslugu omogućivanja korištenja uslužnih objekata, a ne i usluge nadzora i čuvanja na garažnim vozilima tužitelja, da je pravna osnova tužiteljeva zahtjeva zahtjev za naknadu izvanugovorne štete, a da tužitelj nije dokazivao, niti dokazao, da je tuženik postupao protivno odredbama Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, odnosno Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu, niti je dokazivao postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja tuženika i štete, slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev.

7.1. Prema članku 120. stavku 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (Narodne novine br. 82/13, dalje: ZSIŽS) zabranjen je neovlašten pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom, neovlašten pristup i kretanje u vozilima, te svako ugrožavanje sigurnosti željezničkoga sustava, a prema stavku 7. toga članka upravitelj infrastrukture odgovoran je za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu, a željeznički prijevoznik za održavanje unutarnjeg reda u vlakovima.

7.2. Odredba članka 4. stavka 1. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu (Narodne novine br. 124/10 i 82/13, dalje: Pravilnik) propisuje da je provedbu unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu dužan održavati upravitelj infrastrukture, a željeznički prijevoznik ili pravna osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe u vlakovima ili željezničkim vozilima.

7.3. Za održavanje unutarnjega reda u željezničkome prometu, propisanima Pravilnikom, odgovorni su ovlašteni željeznički radnici ili radnici zaštitarske agencije: - na infrastrukturnome području: šef (zamjenik, pomoćnik) kolodvora, zamjenik šefa kolodvora, pomoćnik šefa kolodvora, prometnik vlakova, skretničar, čuvar željezničko-cestovnoga prijelaza, nadzornik pruga, pružni poslovođa, čuvar mosta, čuvar vijadukta, čuvar tunela ili čuvar kosina te kontrolori, - u vlakovima: vlakopratno osoblje, kontrolor putničkoga prijevoza, nadređeni službenici željezničkoga prijevoznika, a osoblje na lokomotivi samo ako u vlaku nema vlakopratnoga osoblja (članak 20. stavak 1. Pravilnika).

7.4. Pritom, prema članku 22. stavku 1. Pravilnika, ovlašteni željeznički radnici imaju pravo i dužnost održavati unutarnji red u okviru svoje djelatnosti i mjesta rada te poduzimati mjere potrebne za sprječavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na narušavanje unutarnjega reda te sigurnosti željezničkoga prometa, putnika, drugih osoba i stvari na željezničkome području, a prema stavku 2. točki b. toga članka, željeznički radnici ili radnici zaštitarske agencije u svrhu provedbe unutarnjega reda u željezničkome prometu, mogu poduzeti mjere za udaljenje nepoznate osobe koja se zatekne na željezničkome infrastrukturnom području, koje nije određeno za pristup, kretanje i zadržavanje osoba, te, prema točki f., sprečavati pristup željezničkome infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

8. Tužitelj osnovano u reviziji tvrdi da garažni kolosijeci predstavljaju dio infrastrukturnoga područja, pa prema tome nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

9. Prema prethodno navedenoj odredbi članka 120. stavka 1. ZSIŽS zabranjen je neovlašten pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom, a prema stavku 7. toga članka upravitelj infrastrukture odgovoran je za održavanje unutarnjega reda. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi odgovornost tuženika, kao upravitelja infrastrukture, za održavanje reda u pružnome pojasu, što tuženik i ne osporava, ali smatra da za štetu ne odgovara jer je do nje došlo unutar tužiteljeva vagona, a odgovornost održavanja unutarnjeg reda da je na tužitelju.

10. Osim odgovornosti tuženika za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu, prema članku 4. stavku 1. Pravilnika on je dužan održavati i provedbu unutarnjega reda u infrastrukturnome pojasu.

11. Ovlašteni željeznički radnici imaju pravo i dužnost održavati unutarnji red te poduzimati mjere potrebne za sprečavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na narušavanje unutarnjega reda pa tako i mjere za udaljenje nepoznate osobe koja se zatekne na željezničkome infrastrukturnom području koje nije određeno za pristup, kretanje i zadržavanje osoba, ali i sprečavati pristup željezničkome infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu (članak 22. stavci 1. i 2. Pravilnika).

12. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju treća nepoznata osoba došla do vagona tužitelja smještenoga na garažnome kolosijeku tuženika prelaskom preko infrastrukturnoga pojasa, za kojega je nadležnost održavanja i provedbe unutarnjeg reda na tuženiku, proizlazi da na strani tuženika postoji propust u provođenju mjera unutarnjega reda jer tuženik nije spriječio pristup željezničkome infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu, slijedom čega je uslijed neovlaštenoga pristupa trećih osoba vagonu, koje osobe su s namjerom otuđenja prerezale visokonaponski kabel s putničkog vagona, tužitelju nastala imovinska šteta.

13.1. Zato odgovor na postavljeno pitanje glasi: Upravitelj željezničke infrastrukture odgovara na temelju članka 120. stavka 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (Narodne novine br. 82/13, 18/15 i 110/15) te članka 4. stavka 1., članka 20. stavka 1. i članka 22. stavaka 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu (Narodne novine br. 124/10) za štete koje željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini (prijevoznim kapacitetima - putničkim vagonima) koja se po nalogu upravitelja nalazila unutar pružnoga (infrastrukturnog) pojasa.

13.2. Naime, tužitelj je imao legitimno očekivanje da će, za vrijeme dok su se njegovi vagoni nalazili na ranžirnom kolosijeku, tuženik kao upravitelj željezničke infrastrukture ispunjavati svoje obveze utvrđene ZSIŽS i Pravilnikom, slijedom čega, na temelju

14. Zato tužitelj osnovano u reviziji tvrdi da su predmetne nižestupanjske presude donesene uz pogrešnu primjenu materijalnoga prava na koje se odnose naznačena pitanja.

15. Kako nižestupanjske presude ne sadrže razloge koji se tiču ostalih pretpostavki za odluku o tužbenome zahtjevu za naknadu štete, a te činjenice nisu ni utvrđivali, nižestupanjske presude nije moguće preinačiti. Zato je na temelju članka 395. stavka 2. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

16. U nastavku postupka prvostupanjski će sud voditi računa o pravnome shvaćanju iz ovoga rješenja te ponovno odlučiti o tužbenome zahtjevu.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa