REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-982/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Veiću, odvjetniku u Splitu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravni odjel u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1338/2022-3 od 22. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-519/2021-11 od 28. lipnja 2022., na sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1338/2022-3 od 22. rujna 2022. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim vijećem.

II. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-519/2021- 11 od 28. lipnja 2022., suđeno je:

"I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 393.548,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata na pojedine iznose teče na način kako slijedi:

-na iznos od 44.712,50 kn od 01. siječnja 1998. god. do 30. lipnja 2002. god. po stopi od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. god. do 31. prosinca 2007. god. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. god., pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

-na iznos od 90.000,00 kn od 17. lipnja 1999. god. pa do 30. lipnja 2002. god., po stopi od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. god. do 31. prosinca 2007. god. po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

-na iznos od 15.214,50 kn od 01. siječnja 1998. god. do 30. lipnja 2002. god. po stopi od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. god. do 31. prosinca 2007. god. po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god., pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

-na iznos od 26.082,00 kn od 01. siječnja 1999. god. do 30. lipnja 2002. god. po stopi od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. god. do 31. prosinca 2007. god. po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god. pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

-na iznos od 26.082,00 kn od 01. siječnja 2000. god. do 30. lipnja 2002. god. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. god. do 31. prosinca 2007. god. po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god. pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

-na iznos od 26.082,00 kn od 01. siječnja 2001. god. do 30. lipnja 2002. god. po stopi od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. god. do 31. prosinca 2007. god. po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god. pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

-na iznos od 33.075,00 kn od 01. siječnja 1998. god. do 30. lipnja 2002. god. po stopi od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. god. do 31. prosinca 2007. god. po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god. pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

-na iznos od 56.700,00 kn od 01. siječnja 1999. god. do 30. lipnja 2002. god. po stopi od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. god. do 31. prosinca 2007. god. po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god. pa do isplate navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

-na iznos od 56.700,00 kn od 01. siječnja 2000. god. do 30. lipnja 2002. god. po stopi od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. god. do 31. prosinca 2007. god. po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god. pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

-na iznos od 18.900,00 kn od 02. svibnja 2000. god. do 30. lipnja 2002. god. po stopi od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. god. do 31. prosinca 2007. god. po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god., pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

2.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena.“

II – Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 179.280,00 kuna."

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 1338/2022-3 od 22. rujna 2022. suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-519/2011-11. od 28. lipnja 2022. u točki I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 393.548,00 kuna za zakonskom zateznom kamatom, te kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom prouzročenih parničnih troškova.

II. Preinačava se odluka Općinskog suda u Splitu, Pn-519/2021-11 od 28. lipnja 2022. u točci II. gdje je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 179.280,00 kuna i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 192/2023-6 od 31. siječnja 2024. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Je li tužitelju povrijeđeno pravo na pravično i zakonito suđenje kada drugostupanjsku odluku kao predsjednik vijeća donosi sudac koji je suprug zakonske zastupnice tuženice, koja je zastupala tuženicu u tom postupku?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena, predlažući ukidanje presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjeno vijeće. Traži naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije, sastava revizije te sudske pristojbe.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP, revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog oduzimanja stroja kao i zbog izgubljene dobiti zbog nemogućnosti obavljanja poslova tim strojem, u okviru registrirane djelatnosti.

9. Tužitelj u navodima revizije ističe da je u donošenju drugostupanjske presude, kao predsjednik sudskog vijeća, sudjelovao sudac Miho Mratiović, koji je bračni drug zastupnice po zakonu tuženice Republike Hrvatske, a koja je sudjelovala u postupku pred prvostupanjskim sudom upravo zastupajući tuženicu. Stoga tvrdi da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP, budući da se nije iz odlučivanja izuzeo sudac koji je to morao učiniti u smislu odredbe čl. 71. st. 3. ZPP, kao i da mu je takvim postupanjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

10. Iz stanja spis predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-519/2021 proizlazi da je na ročištu za glavnu raspravu pred tim sudom održanom 16. lipnja 2003. tuženicu zastupala zastupnica po zakonu Ljubica Mratović, zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Splitu (list 6 spisa), supruga suca Županijskog suda u Splitu, a koja je sastavila i pisani odgovor na tužbu te zastupala tuženicu u daljnjem tijeku postupka (list 8., 11., 12, 20., 26, 33., 36.,47., 61-62, 68., 79., 80., 90., 98., 129., 144-145, 159, 169, 179-180), na ročištima za glavnu raspravu te ulažući pravne lijekove.

11.1. Nepristranost suda, odnosno pojedinog suca, kako pojedinca tako i člana sudskog vijeća, jedan je od zahtjeva i standarda pravičnog suđenja. Ona se načelno presumira, pa tko tvrdi suprotno, mora to i dokazati, što znači da se moguća povreda zahtjeva nepristranosti suca posebno ispituje u svakom konkretnom sudskom postupku.

11.2. Pri tom se napominje da prema ustaljenoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (Denisov protiv Ukrajine i dr.) postojanje nepristranosti mora se utvrditi prema 1. subjektivnom testu, pri čemu se mora voditi računa o osobnom uvjerenju i ponašanju određenog suca - je li sudac imao bilo kakve osobne predrasude ili pristranosti u određenom slučaju i 2. objektivnom testu, odnosno utvrđivanjem je li, osim osobnog ponašanja bilo kojeg od njegovih članova, sam sud, između ostalog, njegov sastav pružio dovoljna jamstva za isključenje bilo kakve legitimne sumnje u poštovanje njegove nepristranosti.

12.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka izrazio pravno shvaćanje u podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama, a primjerice u odlukama:

- Revr 736/07-2 od 27. rujna 2005.

„...

Županijski sud u Osijeku obavijestio je Vrhovni sud Republike Hrvatske da je Z.Z., sin D.Z. (koji je kao predsjednik vijeća sudjelovao u donošenju pobijane presude) u vrijeme donošenja pobijane presude radio kod punomoćnika tužitelja (odvjetnika L.M.) kao odvjetnički vježbenik. U odredbi članka 71. Zakona o parničnom postupku, točke 1. -6., taksativno su navedeni razlozi o tome kada sudac ne može obavljati sudačku dužnost. ... U odredbi točke 7. istog članka navedeno je da sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost. Prema prosudbi revizijskog suda, činjenica da je Z.Z., zaposlen kao odvjetnički vježbenik kod punomoćnika tužitelja – odvjetnika L.M., je takva okolnost koja dovodi u sumnju nepristranost njegovog oca D.Z., da kao predsjednik vijeća sudjeluje u donošenju drugostupanjske presude u kojem predmetu tužitelja kao punomoćnik zastupa odvjetnik L.M.”

- Revr 307/09-2 od 11. lipnja 2009.

„... u reviziji se navodi da je na nekoliko zadnjih ročišta kao zamjenik pomoćnika tužiteljicu zastupao N.P. koji je zaposlenik u odvjetničkom uredu punomoćnika tužiteljice Ž.V., a da je N.P. sin predsjednika drugostupanjskog vijeća D.P. ... ... Međutim, okolnost da je sin predsjednika drugostupanjskog vijeća zaposlen kao odvjetnički vježbenik kod punomoćnika tužiteljice predstavlja okolnost koja dovodi u sumnju nepristranost predsjednika vijeća, a što predstavlja razlog za izuzeće iz članka 71. točke 7. Zakona o parničnom postupku.”

- Rev 1643/11-2 od 26. ožujka 2013.

„... u reviziji se navodi da je prvostupanjsku presudu donio sudac čija supruga je zaposlena kao odvjetnički vježbenik u odvjetničkom uredu punomoćnika tužitelja ... ... Time što je u donošenju prvostupanjske presude sudjelovao sudac koji ne može obavljati sudačku dužnost zbog navedenog relativnog razloga za izuzeće, u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka ...”

12.2. Imajući na umu ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda, a kraj nespornih utvrđenja (toč. 10.), ovaj je sud shvaćanja da je u konkretnom slučaju predsjednik drugostupanjskog vijeća mogao biti svjestan navedene okolnosti koja opravdava njegovo izuzeće u ovom predmetu. Kako nije odmah od predsjednika suda zatražio svoje izuzeće, došlo je do situacije koja, neovisno o tome što nema ničega što bi ukazivalo na subjektivnu pristranost navedenog suca prilikom odlučivanja, može izazvati opravdane sumnje u njegovu nepristranost prilikom odlučivanja kod svakog objektivnog i nepristranog promatrača (objektivna nepristranost), budući da se svaki sudac mora izuzeti kada postoji propisan i legitiman razlog za takvu bojazan.

13. Stoga je navedenim postupanjem došlo do povreda prava na pravičan postupak zaštićeno čl. 4. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20.29.), kao i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP).

14. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u tom smislu zauzeo pravno shvaćanje, primjerice u predmetima Mežnarić protiv Hrvatske (zahtjev broj 71615/01; presuda od 15. 7. 2005.), Ramljak protiv Hrvatske (zahtjev br. 5856/13, presuda od 27. lipnja 2017.) i Škrlj protiv Hrvatske (zahtjev broj 32953/13 presuda od 11. srpnja 2019.).

15. Zbog svih navedenih razloga odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:

Stranci u parničnom postupku jest povrijeđeno pravo na pravično i zakonito suđenje s aspekta prava na nepristrani sud kada je drugostupanjsku odluku kao predsjednik sudskog vijeća donio sudac koji je suprug zakonske zastupnice suprotne parnične stranke, a koja je tu parničnu stranku zastupala u postupku.

16. Imajući na umu odgovor na postavljeno revizijsko pitanje, kao i činjenicu da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP jer je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (čl. 71. st. 1. toč. 1. ZPP) valjalo prihvatiti tužiteljevu reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude kao osnovanu i, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, odlučiti kao u toč. I. izreke ovoga rješenja.

17. U ponovnom postupku drugostupanjski će sud otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i o tužiteljevoj žalbi ponovno odlučiti.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa