REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2464/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senija Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], i oboje zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d. u Zagrebu, Palmotićeva 68, protiv tuženika Marina Pirovac d.o.o., OIB 44821931416, sa sjedištem u Zagrebu, Savska cesta 32, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, Trg Petra Preradovića 5, radi utvrđenja ništetnosti upisa u sudski registar, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-657/2022-4 od 21. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, polovni broj P-536/2021 od 23. prosinca 2021., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visoka trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-657/2022-4 od 21. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 536/2021 od 23. prosinca 2021. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja tužitelji navode da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to zbog neujednačene prakse viših sudova, a u okolnostima nepostojanja prakse revizijskog suda (u prijedlogu se navode određene odluke revizijskog suda, ali ne u smislu nepodudarnosti u pravnim shvaćanjima revizijskog suda s pravnim shvaćanjima na kojima je utemeljena pobijana presuda, već u prilog opravdanja tvrdnji predlagatelja o nezakonitosti pobijane presude).

2. U prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja glase:

"1. Je li zakonita odluka registarskog suda kada je, protivno članku 12. Zakona o sudskom registru, odluku o brisanju i upisu novog člana društva donio nenadležan sud odnosno sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu koji u tom trenutku nije bio nadležan za donošenje odluke;

2. Je li zakonita odluka sudskog registra trgovačkog suda koji je donio meritornu odluku o brisanju i upisu novog člana društva temeljem javnobilježničke isprave koja nije u skladu s podacima u sudskom registru;

3. Može li se primjenom odredbe članka 63. Zakona o sudskom registru brisati podatak o članu društva upisan u sudskom registru pozivom na činjenice i dokaze koji su već ranije bili neuspješno izneseni u žalbi protiv rješenja o upisu tog člana društva u sudski registar kao podatka čije se brisanje traži;

4. Može li se institut brisanja i promjene podataka u sudskom registru iz članka 63. Zakona o sudskom registru primjenjivati retroaktivno na način da se temelji na činjenicama i dokazima koji su nastali prije negoli je sam taj podatak upisan u sudski

registar;

5. Može li se primjenom članka 63. Zakona o sudskom registru brisati podatak o članu društva upisan u sudskom registru pozivom na činjenice i dokaze koji su već ranije bili neuspješno izneseni u istovrsnom postupku brisanja podataka u sudskom registru iz članka 63. Zakona o sudskom registru;

6. Može li se institut brisanja i promjene podataka u sudskom registru iz članka 63. Zakona o sudskom registru primjenjivati ponovno nakon što je prvi put pravomoćno odbijen zahtjev, a u pogledu istog podatka na način da se temelji na istim činjenicama i dokazima;

7. Može li se institut brisanja i promjene podataka u sudskom registru iz članka 63. Zakona o sudskom registru primjenjivati ponovno nakon što je već ranije, a u pogledu istog podatka, temeljeno na istim činjenicama i dokazima, provedeno brisanje tog podatka?″.

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja na način da ga je ocijenio neosnovanim i predložio odbiti.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. Naime, po osnovi odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

6. Sadržaj predmetnog prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da je u istim činjeničnim i pravnim okolnostima revizijski sud već zauzeo shvaćanje s kojim nije podudarno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda, kao ni da je o spornim pravnim pitanjima praksa viših sudova nejedinstvena, a niti da bi zbog promjena u pravnom sustavu uvjetovanih novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Prva dva pitanja, u bitnom, ukazuju na nezakonitost kao razlog zbog kojeg bi u konkretnom slučaju bilo važno dopustiti reviziju. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda, zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li prijedlog za dopuštenje revizije neko važno pitanje zbog kojega bi reviziju trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to, zbog privatne funkcije te revizije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom. S druge strane, sadržaj predmetnog prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje na drugačiju praksu sudova u pogledu prva dva naznačena pitanja u istim činjeničnim i pravnim okolnostima.

8. U vezi s ostalim pravnim pitanjima (pitanja od 3. do 7.), valja odgovoriti da je revizijski sud u predmetu broj Rev-819/2023 odlučivao po reviziji subjekta upisa Marina Pirovac d.o.o. i osobe s pravnim interesom KZ protiv rješenja kojim je u sudski registar upisana promjena podataka subjekta upisa Marina Pirovac d.o.o., i to upis brisanja podataka provedenih rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj Tt-17/2797/2 od 7. srpnja 2017. i upis ĐZ kao jedinog člana društva te je određeno da će se upis promjene podataka provesti po pravomoćnosti tog rješenja. Riječ je o reviziji po dopuštenju koja je dopuštena po pitanjima vezanim uz pravilnost primjene odredbe članka 63. ZSR. Na naznačena pitanja koja se u bitnom podudaraju s trećim, četvrtim, petim, šestim i sedmim pitanjem odnosno koja sva pitanja problematiziraju pravilnost primjene odredbe članka 63. Zakona o sudskom registru revizijski je sud odgovorio presudom poslovni broj Rev-819/2023-10 od 27. kolovoza 2024., u bitnom, na slijedeći način: "VZ je u sudski registar upisan na temelju Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, a upis je proveden na temelju rješenja broj Tt-00/318, s tim da je navedeni Ugovor kasnije u parničnom postupku utvrđen ništetnim. Prema tome, na temelju navedene presude VZ nije stekao pravo upisa, dok je zbog proteka roka od tri godine protustranka (ĐZ) odbijen sa zahtjevom za brisanje upisa KZ. Prema tome, iz citiranih rješenja nadležnog suda i pravomoćne presude o ništetnosti predmetnog ugovora o prijenosu poslovnih udjela podnositelj (VZ) je upisan isključivo i jedino na temelju pravomoćno utvrđene ništetnosti pravnog posla, ali je zbog predmetne procesne situacije (vođenja brojnih Tt postupaka i parnice radi brisanja upisa KZ) ostao i dalje upisan. Ništetni pravni poslovi, prema Zakonu o obveznim odnosima i sudskoj praksi utemeljenoj na zakonskom odredbama, ne proizvode pravne učinke te iz tog razloga nikada nije ni postojala valjana pravna osnova za upis KZ kao stjecatelja na temelju ništetnog pravnog posla, pa on na temelju takvog pravnog posla nije ni mogao postati niti ostati imatelj poslovnih udjela u predmetnom društvu. Stoga je u ovoj konkretnoj situaciji bilo nužno primijeniti odredbu članka 63. ZSR i odrediti upis brisanja i promjenu podataka subjekta upisa upravo u skladu s pravnim posljedicama ništetnosti.

Zato ovaj sud podržava shvaćanje VTS RH izneseno u odluci broj Pž-4596/202-2 od 17. svibnja 2023., prema kojem nešto što je utvrđeno ništetnim ne može ostati na snazi i pritom ovisiti o roku, slijedom čega činjenica pravomoćno utvrđene ništetnosti pravnog posla o prijenosu poslovnih udjela, na temelju kojeg je u sudskom registru trgovačkog suda izvršen upis imatelja poslovnih udjela svakako predstavlja, u ovim prilikama, okolnost iz članka 63. stavka 1. ZSR ("izmjenu odlučnih činjenica") za upis brisanja ili promjene tih podataka. Dakle, izmijenjena je činjenica da je nakon upisa KZ kao imatelja poslovnih udjela, upisanog na temelju ugovora o prijenosu poslovnih udjela, koji ugovor je kasnije utvrđen ništetnim, pa su i po ovome sudu nastupile okolnosti iz članka 63. ZSR.

Dakle, primjenom odredbe članka 63. ZS može se brisati podatak o članu društva upisanom u sudskom registru pozivom na činjenice i dokaze koji su već ranije bili neuspješno izneseni u žalbi protiv rješenja o upisu tog člana društva u sudski registar kao podatka čije se brisanje traži. Institut brisanja i promjene podataka u sudskom registru iz članka 63. ZSR se time ne primjenjuje retroaktivno na način da se temelji na činjenicama i dokazima koji su nastali prije negoli je sam taj podatak upisan u sudski registar, jer je činjenica ništetnosti nastupila nakon upisa, pri čemu se institut brisanja i promjene podatka u sudskom registru iz članka 63. ZSR može, u ovakvim okolnostima primjenjivati ponovno nakon što je prvi put pravomoćno odbijen zahtjev".

9. Pobijana je odluka upravo podudarna s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zato što je njome odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim upisa brisanja upisa koji je izvršen na temelju ništetne odluke jer je, jednako kao i citirana odluka revizijskog suda, utemeljena na pravnom shvaćanju da ništetni pravni poslovi ne proizvode nikakve pravne učinke, pri čemu je nišetetan pravni posao ništetan od trenutka njegova sklapanja.

10. Slijedom naprijed iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije te riješiti kao u izreci.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil