REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1063/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja VV pok. PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 4. tužiteljice mldb. LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Mili Milovcu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Općine Poličnik, OIB: 87120007882, zastupane po punomoćniku Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1218/2022-2 od 23. veljače 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1299/2022- 6 8. studenoga 2022. ispravljena rješenjem broj P-1299/2022-8 od 22. studenoga 2022., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kako je to označeno u skici vještaka geodeta, uz brisanje prava vlasništva tuženice i uknjižbu prava vlasništva za korist tužitelja u određenim suvlasničkim dijelovima. Ujedno su tužitelji obvezani naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.057,63 eura/7.968,75 kn.
2. Protiv navedene presude rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3470/2023-2 od 11. siječnja 2024. dopuštena je revizija tužitelja radi pravnih pitanja koja glase:
"1. Smatra li se zakonitim i poštenim posjed nekretnine stečen nasljeđivanjem od izvanknjižnog vlasnika?
2. Je li za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, na kojoj je postojao upis društvenog vlasništva, potrebno neprekidno samostalno posjedovanje nekretnine kroz razdoblje od 20 ili 40 godina, u slučaju kada je posjednik nekretnine posjed stekao nasljeđivanjem?“.
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22
- dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlažu da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku, uz naknadu troškova revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Povodom revizije revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva u pogledu dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na temelju dosjelosti.
7. Iz relevantnih utvrđenja nižestupanjskog suda proizlazi:
- da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], vlasništvo tuženice,
- da je prednik tužitelja pok. DV još 1955. godine "zauzeo" dio čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], kako je to označeno u skici vještaka geodeta Nevena Korljana iz ožujka 2014. godine, slijedom čega je isti bio nepošten posjednik, i da se taj sporni dio nekretnine od tada nalazi u posjedu obitelji DV koji su upisani i kao posjednici u Katastru zemljišta,
- da je pok. DV, koji je preminuo **.**.1972., prema rješenju o nasljeđivanju broj O-389/74 od 30. prosinca 1975., u kojemu se ne navodi sporna nekretnina, naslijedio njegov sin ŽV za 4/5 dijela,
- da je ŽV darovnim ugovorom od 23. kolovoza 1977., svom sinu PV, među ostalim, darovao nekretninu označenu kao vanknjižno vlasništvo broj čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],
- da su pok. NV, koji je preminuo **.**.1982., prema rješenju o nasljeđivanju broj O-312/83 od 25. svibnja 1983., u kojemu se ne navodi sporna nekretnina, naslijedili supruga CV i sinovi ĐV, Josip i AV svi za po 1/4 dijela,
- da su pok. CV, koji je preminula **.**.1990., prema rješenju o nasljeđivanju broj O-1147/94 od 27. siječnja 1995., u kojemu se sada navodi sporna nekretnina kao vanknjižno vlasništvo, naslijedili sinovi ĐV, ABC i AV svi za po 1/3 dijela,
- da su pok. GV, koji je preminuo **.**.2017., prema rješenju o nasljeđivanju broj O-1316/17 od 30. kolovoza 2017., u kojemu se ne navodi sporna nekretnina, naslijedile supruga SV za 5/6 dijela i kćerka mldb. LV za 1/6 dijela,
- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2. studenoga 2011.
8. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji po svojim prednicima i oni osobno dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine još 1995. godine, jer su bili u mirnom i poštenom posjedu više od četrdeset godina, pozivom na odredbu čl. 159. st. 4. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP).
9. Drugostupanjski sud preinačava navedenu odluku navodeći da je prednik tužitelja pok. DV uzurpirao predmetni dio nekretnine 1955. godine, ogradio ga i od tada se taj dio naziva "Demin travičnjak", slijedom čega proizlazi da je on bio nesavjestan posjednik, pa uslijed nedostatka te pretpostavke poštenja posjeda, on nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine. Stoga da ni pok. NV nije mogao darovanjem prenijeti vlasništvo predmetne nekretnine od svog oca pok. BV koji to vlasništvo nije mogao nasljeđivanjem steći od svog oca pok. TV koji dakle, nije bio vlasnik. S druge strane, u odnosu na savjesne posjednike (predmnjeva se poštenje posjeda), sud navodi da nije protekao rok od četrdeset godina do dana podnošenja tužbe.
10. U ovoj pravnoj stvari, Vrhovni sud Republike Hrvatske je već donio odluku 26. svibnja 2022. broj Rev 2072/2019-2 u kojoj je načelno odgovorio na postavljena pitanja u smislu da nasljeđivanje predstavlja zakonitu osnovu za stjecanje prava vlasništva neovisno o tome je li sporna nekretnina utvrđena kao izvanknjižno vlasništvo ili ne, i da, kada se radi o pravu vlasništva nad nekretninom jedinice lokalne samouprave, rok za dosjelost propisan je odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP.
11. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZVDSP, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. (po kojem samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja); dakle, u konkretnom slučaju četrdeset godina.
12. Osim toga, odredbom čl. 160. st. 1. ZVDSP određeno je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, st. 2. u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, st. 3. da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.
13. Imajući u vidu navedene odredbe, kao i okolnosti konkretnog slučaja, to pravilnim proizlazi zaključak nižestupanjskog suda da je prvotni posjednik iz obitelji NV, pok. TV, bio nepošten posjednik pa da isti nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine niti se njegov posjed može računati u vrijeme potrebno za dosjelost tj. razdoblje od zauzeća nekretnine 1955. godine do njegove smrti **.**.1972.
14. Budući prema citiranoj odredbi čl. 159. st. 3. ZVDSP, nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, a budući se poštenje predmnjeva, to je sin pok. TV, sada pok. ŽV od dana otvaranja nasljedstva (smrti pok. TV) posjedovao predmetnu nekretninu kao samostalni i pošteni posjednik i od tada počinje teći potreban četrdesetogodišnji rok (kako je to već izražen stav u prethodnoj ukidnoj odluci) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
15. Nadalje, nasljednici pok. BV, sve do tužitelja, kao pošteni posjednici, sukladno odredbi čl. 160. st. 5. ZVDSP, nastavljaju posjed te bi istek četrdesetogodišnjeg roka bio na dan 30. prosinca 2012.
16. Budući su tužitelji u ovoj pravnoj stvari tužbu podnijeli 2. studenog 2011., a prema shvaćanju revizijskog suda izraženom u nizu odluka, pa tako i u odluci broj Rev-x 497/2018-2 od 6. ožujka 2019., pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, to bi proizlazilo da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao četrdesetogodišnji rok posjedovanja nekretnine koje vrijeme posjedovanja je jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.
17. Pored navedenog, Europski sud za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske (zahtjev br. 35298/04, odluka od 11. lipnja 2009.) zaključio je da se radi o povredi prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju u odnosu na podnositelja zahtjeva zauzevši pravno shvaćanje da su posjednici u odnosu na koje su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u razdoblju od početka važenja ZVDSP tj. od 1. siječnja 1997. pa do ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999., stekli pravo vlasništva nekretnine ukoliko ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.
18. Imajući u vidu citiranu odluku ESLJP, moguće je uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosijedanje bile ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.
19. To nadalje argumentum a contrario znači da, ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenoga 1999., rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se tek počev od 8. listopada 1991.
20. Kako je već istaknuto, tužitelji su u ovoj pravnoj stvari tužbu podnijeli 2. studenoga 2011., pa od 8. listopada 1991. do 2. studenoga 2011. nije protekao potreban četrdesetogodišnji rok, slijedom čega je pravilno drugostupanjski sud zaključio da nije proteklo dovoljno vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini od strane tužitelja i njihovih prednika te je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.
21. Na prvo postavljeno pitanje odgovoriti je da se smatra zakonitim i poštenim posjed nekretnine stečen nasljeđivanjem od izvanknjižnog vlasnika.
21.1. Međutim, u konkretnom slučaju niti je pok. DV bio izvanknjižni vlasnik (jer je njegov posjed bio nepošten), niti je njegov nasljednik pok. ŽV bio izvanknjižni vlasnik (jer je do darovanja PV proteklo manje od pet godina poštenog posjedovanja), niti je njegov sljednik NV bio izvanknjižni vlasnik (jer je u vrijeme njegove smrti proteklo manje od deset godina sveukupnog poštenog posjedovanja, a do smrti CV manje od osamnaest godina), pa se stoga tužiteljima ima računati rok iz čl. 159. st. 4. ZVDSP odnosno, četrdeset godina, a koji nije protekao kako je to već naprijed izneseno. Time je odgovoreno i na drugo pitanje.
22. Ostali navodi tužitelja su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka suprotnih činjeničnim utvrđenjima i zaključcima suda drugog stupnja suda.
23. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
